Starke

Poljubac pospan i svezina pred jutro ...
Jovo,opet me stize!Donesi jos jednu!
Posetio sam onu staru tvrdjavu iz nase mladosti iz doba Avara,prosetao,osetio miris trave,tamo gde smo sedeli i gledali zvezde ostavio papir i olovku i casicu ruma posle koje tako divno zboris za neke nove usijane glave sto jure osmeh i onda pobegnu.Vece docekah na lokalnoj cardi bas onako samozivo kako znam i volim, u tisini uzivajuci u mirisu pelinkovca , njenoj detinjoj igri ’’vidi me ! vidi me!’’,zvuku vetra koji se uplice u Dunav i cekanju...neceg i konacno niceg.
Sa jedne strane ona, sa druge ja.Podsetilo me na scene iz Kusturicinih filmova ,na Perhana ,na Azru i na vest da se ubio.
Jutro je bilo divno ,svezina,u glavi jos ona misao o najlepsem poljupcu na svim takmicenjim ,onom neznom ,najiskrenijem ...pospanom i toplom.
Secas se Jovo kako je bilo lakse,kako je bilo lepse?Ili mozda ne?Kako god,to je bilo vreme kada si provodio po dva dana u tek kupljenim patikama ,nosio ih posle skole kako bi se izlizale ,potrosile i ofucale,jer bilo je sramota imati nove ne očepljene.Secam se, delili su nam skolske uniforme,cure su imale cipkanu kragnu,a neki odnas su ponosno usivali kakve ambleme da bi se razlikovali.Posle smo se toliko navikli na uniforme i niko vise nije morao da nas oblaci.Trudili smo se sami da sto vise licimo jedni na druge i sve fabrike sveta su proizvodile samo gornjake i farke.
Doba zivota.
Bilo li je sta lepse od one crvene linije koja je okruzivala cuvene starke,najcuvenije patike svih vremena,ono brojanje rupa za pertle po kojima si odredjivao da li su original.Vrelina djona posle puta,sare koje ostaju u vreloj prasini kad prodjes.
Bio sam rekorder po busenju istih,za nedelju dana puta busio rupa do tabana ,jer volela je da stopira ,stalno je bezala od neceg pa smo dane besparice provodili na vrelom asfaltu stopirajuci za negde,srecom, uvek smo imali nekog u gradu gde smo stizali da nas nahrani,nekog njenog ili nekog mog ili nekog kome smo dovoljno simpaticni.Secam se uskrsa u Temerinu i trave na kojoj smo sedeli ,topla je godina bila ,a uskrs je isao kasno,starih farki koje smo joj pretvorili u sorc, sve onako da konci vise niz nogu,roza nike broj 35 i majice na bretele koju smo ofarbali u crno,plave lade koja nas je vozila put severa.
Jovo,i sad joj pisem...
Ona me je naucila da volim svaku nit pamuka,bretele,teksturu, rekla je,Aleksej...ne zuri... lagano provlaci kroz prste,zazmuri i osetices i nicanje i branje i sva secanja ljudi koji ga stvaraju,osetices miris zagrejanih singerica,osetices miris kuca gde cekaju da se majka posle tek prosivene poslednje bretele zurno vrati.
I danas osecam dodir tkanja i sunce u kosi i mirise ,jer rekla je stani!... i zivi ,oseti,cuti i ocuti i nasmej se...
I to cinim i osecam dodir zivota i kazem hvala.
Zelim Ti pospan poljubac pred san i bar jos jedne starke u zivotu.
 
Tako je lepo vratiti se u doba rane mladosti,jer to su uvek bila neka lepsa i srecnija vremena!
Pamticemo te tvoje izlizane "starke"i bretele koje su pravile neke vredne zene-snajderke od svoje dece zeljno ocekivane da se sa posla vrate kuci.
Prica je nezna.topla,romanticna,setna.
Prepoznatljiva,kao i sve tvoje do sada,Aleksej..uvek me obradujes kada se pojavis na Blogu..
 

Back
Top