Nestati u kapi kiše...

Neka nova inspiracija...
=================


Nestati u kapi kiše...

Pitam se, može li kap kiše ugasiti sveću?
I hoće li se i ona uništiti pri tome?
Taj sudar svetova će svakako iznedriti nešto novo?
Bolje, lepše, izdržljivije od njegovih stvaraoca...

Kobna igra vatre i vode, rodjenja i rodjenja, smrti i smrti...
Kapi malene ali u kojoj možeš videti ceo svoj odraz.
Plamena, sveobuhvatnog, minijaturnog i ogromnog...
Ali koji se eventualno mora ugasiti...

Hoće li sveću to uopšte i povrediti?
Ili će joj možda konačno doneti olakšanje, spokoj!?
Jer ona je ionako oduvek sijala zbog drugih,
dok je sama sagorevala u konstantnom bolu...

I ja bih se mogao udaviti u jednoj kapi kiše.
Jer moj plamen nije ništa veći od svećinog.
Duša moja topi se poput žutog voska
i rasterećeno napušta usijano i nateklo telo.

Čekam samo još tu jednu kap, sudbonosnu.
Da konačno prekine agoniju i donese mir.
Znam da će taj sudar stvoriti nešto lepše.
Ono što sam ja želeo a nisam mogao biti, ili ostvariti...

Kap kiše, nošena olujom, naći će me uskoro, jer i ja nju tražim.
Suze radosnice biće njeni pratioci...
 
Poistove'cenje je odlichno odradjeno u tvojoj pesmi. Pesma okrec'e ledja ruznom licu, zvanom nada i prihvata shta hoc'e bez udvranja nekom trec'em licu uz cupkanja ili ogovaranja u slikovstinama rechi, shto je neshto vishe shtampano nego shto je grcharije izlupano na svetu.

:)
 

Back
Top