Vaspitanje, geni ili nesto trece....

Zivim i radim okruzena muskarcima. Nemam nikakvih problema poslovnih ni privatnih, bilo s muskim ili zenskim polom.
Ali, neke stvari me onako, bas, nerviraju kad su u pitanju 'moji' muski.
Ako otvore fioku, NIKAD je ne zatvore. Ako uzmu alat, da ga ja ne sklonim, godinama bi stajao i grupno ili pojedinacno bi ga preskakali.
Ako se izuju, obucu UVEK ostavljaju iskljucivo na tom mestu (imamo ogroman orman za obucu + cipelarnik!).
NIKAD ne prazne piksle i NIKAD prazne kutije cigara ne bace u smece.
NIKAD ne ostavljaju ves za pranje na predvidjeno mesto, samo ga spuste tamo gde su ga skinuli.
NIKAD tanjir ne bi stavili u sudoperu ili masinu. Samo nekom greskom.
Mogla bih ovako do sutra, ali smorilo bi i mene, a posebno ako neko uopste bude citao.
Naravno, ima izuzetaka. Moj brat bi, coveku koji bi dopuzao direktno iz Sahare, prvo stavio podmetac, pa tek onda casu vode.
Na mladje celjade jos i mogu da uticem, a na stariji primerak nikako.
Dobro, sledeci put cu o vrlinama... Sad me povukla kruzna tura raspremanja po kuci, valjda :)
 
Pa sigurno je problem u tebi, jer su jednostavno tako navikli, i znaju da ces ti uvek biti tu da sredis krtog...sad ti je kasno da se menjas, mozes samo njima da ukazes na to tako sto bi ih ostavila same 10-15 dana...drasticnih promena nece biti, ali ce verujem postati solidarniji... :D
 
Nisam ni pomislio da si ogorcena, nego vise da pzds sto te ne konstatuju...
Ja sam bio jako slican, dok nisam otisao u st. grad, i nakon 6god zivota u prostoriji od 15m2, i sa cimerom, morao sam da se dovedem u red...E sad je problem sto je tih 6god bilo predugo, pa sam sad vise nalik tebi...pa moram da se svadjam sa sestrom da pokupi ybn mrve sa stola nakon dorucka, i da veš ne treba da stoji na štriku 5 dana... :(
 
Pa ovako mi je ona pričala. Njen otac je radio sve poslove u kući kada joj je nešto majka bila bolesna (jer niko nije hteo da im od rodbine pomogne, a bili su nepoverljivi prema novim ljudima - spremačicama).
Na početku naše veze rekla mi je da se sve mora deliti pola pola (mislim na poslove u kući), ili ništa od zajedničkog života. Stalno je ponavljala da je to jedna od najvrednijih stvari koje je naučila od oca.
A ja se zaljubio, pa sam morao da pristanem.
 
Izmedju '98, i 2002. bila sam jako bolesna. Nesposobna da se brinem o sebi i drugima,iako sam se uporno opirala tome, dok nisu rekli da ce da me smeste u bolnicu ako ne budem disciplinovana.
Bez tih mojih dragih muskaraca, ja verovatno ne bih prezivela.
Mada, nisam htela o tome veceras, ali....
Znaci, tolerancija...
 
Kod nas vlada pravilo pola pola. Nema podele na ''muške'' i ''ženske'' poslove. I moram priznati da ja čak i bolje kuvam od moje devojčice (pa kada smo to ustanovili ona se gotovo ne hvata kuvanja, njemo je na primer da sredi sto i suđe). Kod nas što se toga tiče vlada prava harmonija, i moram priznati da sam veoma ponosan na to.
 
HTML:
Kuvanje je umetnost!

Ako sam opet omasila s citatom, dizem ruke. Pa, mogu i bez toga.
Jeste, kuvanje je nevidjeno kreativno. Mada mi je zao sto ispada da su na svetu najbolji kuvari muskarci (ne verujem, mislim da je pola-pola), ja stvarno uzivam u kuvanju.
Izgleda da cu morati da postavim poseban blog vezan za kuvanje.
 
Ma Montezuma mene zabole za ostatak sveta. Meni je bitno kako moja devojčica i ja funkcionišemo (a za to nemam apsolutno nikakve zamerke). Prosto i jednostavno našli smo se.
A da li su takvi muškarci retkost ili ne šta ja zapravo imam od toga? Njihov promblem, njihova stvar.
 

Back
Top