Filozofija života

Kako ono reče jedan pisac sa prostora bivše SFRJ:

"Vilin konjic živi samo jedan dan i od jutra pa do mraka leprša krilima i uživa u životu..."

Sad ja:

"Mi ljudi živimo po 365 000 dana i ne uživamo, a nemamo ništa u sebi lepoga ili pametnoga da proširimo ili podarimo drugima..."

Pa pisac kaže šta bi on dao samo da može da živi još jedan dan.

Šta je najveća radost života?

Sloboda? Biti slobodan u pokretu, u umu, u delovanju, u razmišljanju, u životu, na životu?

Ne razumem sada (pre sam bio sam slep) zašto se ljudi pozatvaraju u ladice, zašto se ljudi lišavaju sami svoje slobode?

Zatvaraju se u religiju, u državu, u nacionalnost, u grad, u selo, u ulicu, u kontinent, u fudbalski klub, u boju kože, u vrstu auta, u spoljni pol, u visinu, u jačinu, u oblik, u formu, u klasu, u delovanje, u, u, u...

Svako gradi neke ograde oko sebe i strahuje sam od svoje slabosti...

Gde su ti veliki filozofi koji mogu nešto stvarno da pokrenu i promene?

Nema ih? Naravno da ih nema, jer nema ideja u narodu...

Zašto nema ideja u narodu?

Nema ideja, jer si ti, baš ti koji čitaš ovo, ti si kriv za nepridonošenje ravnopravnosti ljudi i njihovog bratstva i ljubimstva...

Svo dobro počinje u tebi i širi se dalje od tebe, a tako i svo zlo...

Zlo je ne pokušati ništa poboljšati...
 
Kliknite za proširenje...
" Nema ideja, jer si ti, baš ti koji čitaš ovo, ti si kriv za nepridonošenje ravnopravnosti ljudi i njihovog bratstva i ljubimstva..."


Nedavno sam sebe uhvatila u razmisljanju sta sam trenutno najvise zgrijesila.Lijevo - desno , gore - dolje , i nisam nesto lose cinila, ali me to dovelo do tacke kad sam shvatila da nisam ucinila ni nesto dobro, sto je jednako lose kao bilo koji grijeh.Nisam napravila ni jedan dobar ni jedan los korak i upravo zato bih se slozila sa ovim ; "Zlo je ne pokušati ništa poboljšati..."
 
Ljudi od slova tesko da mogu da mrze u pravom smislu rijeci, samo naidje namcorast trenutak.
Meni su rekli, evo ja cu pokusati tebi, uvijek postoji neko ko nas voli.Bar jedna osoba na svijetu i bas takve kakvi smo.E sad, sto bismo mi htjeli nesto drugo, to je vec druga prica.Pokusaj jednu prostu stvar, voli nekoga, ne trazeci ljubav za uzvrat.Gotovo da je bolji osjecaj od onog kad nas vole.
U sustini, lako je biti voljen, umijece je voljeti. :)
 
Ne bih se slozila.Imam i ja svojih 'minuta' , ali pokusavam biti realna.Zbog ljubavi postojimo, ona nas je, u svakom slucaju, dovela u ovaj svijet.
No ne bih vise da tupim, i pretejerah, nadam se da neces zamjeriti :) obicno prodjem blogom kao sjenka :)
 
Meni žuta minuta traje ceo život. Ni devojke, ni žene, ni dece... ma ništa... samo zbog onoga ko me je doveo ovde... on me ne voli i niko me ne voli. Ja sam produkt čežnje i jednog nepromišljenog trenutka.

Ako si senka gde je svetlo?
 
Mozda nekad i izgleda da nas ne vole svi ili mozda pak samo neko.... ali nije istina... poznajem ljude koji kazu, niko me ne voli... i stalno su obavijeni nekom negativnom energijom, ali gdje je tu svjetlo, optimizam... nema ga, znaci i do njih je najvise kako bi im se pogled na svijet promjenio...
 
Svjetlo...:) tu je, samo je skriveno maglama jednog novembra...

Pokusaj gledati na sve to ovako ; " Nista nemam, nista nisam ni izgubio, a jos se nadam da mogu imati. "
Ima jedna jevrejska kletva - " Da Bog da, imao pa nemao " , i vjeruj mi na rijec, ne poznajem goru.Manji jad je nemati nikad, nego imati pa izgubiti...nemjerljivo manji.
Nije ovo neka utjeha, ne umijem ni sebe utjesiti :), samo smjernica ka nekom drugom uglu gledanja.I...nasmjesi se...iza svakog ugla stoji nova mogucnost...ako je zelimo.
A ljubav, pa ona je uvijek tu :), ne vidis ti dobro :).Prijatan dan zelim.
 
Prijavite se ili registrujte da biste poslali poruku.

Back
Top