Pocetak - Blogovi - Forum Krstarice
Prikaži RSS

King of sorrow

Pocetak

Oceni ovaj blog
Uvijek sam se pitala zasto ljudi imaju potrebu da pisu po forumima i blogovima. Sad kad mi je uzasan period naisao, kapiram da ne zelim da se povjerim prijateljima ili rodjacima. Cini mi se da nemam snage da pricam,a sve i da imam, ne zelim da oni koji me poznaju komentarisu moj zivot, ma kako. A ipak imam potrebu da izbacim sve iz sebe. Cak me nije briga da li ce me ko razumjeti, hocu li biti osudjena ili ne.

Udala sam se iz ljubavi. Zivim i uvijek sam zivjela od ljubavi. Koliko god pateticno zvucalo, sve ostalo je podredjeno tome da li sam emotivno ispunjena. Tako. Sad mi nista ne ide.

Pitam se da li su zenski magazini u pubertetu, tuzna zivotna prica moje majke ili starijih drugarica, starije sestre mojih drugarica itd, uticali na to da stvorim sliku idealne veze, pa sad patim jer ne mogu da je ostvarim. A opet, cini mi se da ne trazim previse. Mrzim to sto sam po cijeli dan na facebook-u, youtube-u i sl, ali nemam volje za nesto ozbiljnije, a bolest mi ne dozvoljava da izadjem iz kuce. A on igra igrice. Dan-noc! Ako pogledamo seriju ili film zajedno, a ja se kasnije pobunim sto on stalno igra, on postane uzasno nervozan, vice kako nije istina da cijeli dan igra, jer eto, zar nismo odgledali to i to, a sinoc su nam bili drug i drugarica i igrali smo karte! Sta ja jos hocu?
Mozda muza? Trazim li previse? Ne zelim da on nema svoj zivot, ali zar brak nije zajednica? Osjecam da sve sto uradi zapravo otaljava da bi se sto prije vratio igrici.

Ne mogu da se ne zapitam sta bi bilo da prestane da igra. Da li vise imamo teme za razgovor? Da li bismo umjeli organizovati zajednicko vrijeme?

Ili on mozda bjezi od obaveza ozenjenog muskarca. Kao da ne moze da prihvati da je covjek. Zasto ja treba da budem srecna zbog tih 5 puta sto je bio "dobar" ? Ako ja moram s njegovom babom, stricem, tetkom da budem svaki put divna, da razgovaram o njihovim problemima i slusam traceve za strinu, a ne mogu nijednom da ih posaljem u p.m, iako to pozelim, ko to njemu daje za pravo da uzme pauzu od mojih? Nije li to jedan od tereta braka?
Trpimo!
Ili samo ja treba da trpim, a njemu se prasta jer je musko!

Treba li ja da ne pricam s njim svaki put kad se pobunim zbog ovoga?

Ili treba da nastavim da se osjecam bijedno i da sebi nalazim zanimaciju sve dok rodim djecu i postanem majka, domacica, zena, snaha, poslovna zena, koja nema vremena ni za sta i koja nema volje ni za sta?

Pošalji "Pocetak" na Facebook Pošalji "Pocetak" na Google Pošalji "Pocetak" na My Yahoo! Pošalji "Pocetak" na Live Pošalji "Pocetak" na MySpace Pošalji "Pocetak" na Twitter Pošalji "Pocetak" na Digg Pošalji "Pocetak" na del.icio.us

Ažurirano 24.04.2010. u 17:50, autor: Felikitas

Kategorije
Nekategorizovano