.....

POSTOJE LJUDI
KOJE NIKADA NISMO UPOZNALI
ALI TAKOĐE POSTOJE LJUDI
KOJE SMO SRELI I UPOZNALI
IMA ONIH KOJE CELA VEKA
PRIŽELJKUJEMO SRESTI
A DA SE TO NIKADA NE DESI
KOJE ŽELIMO ZNATI
I VOLETI
BEZUSPEŠNO - NEMA IH OKO NAS !

NAJTRAGIČNIJE JE TO
ŠTO LJUDE I ŽENE
KOJE POZNAJEMO I SREĆEMO
NE VIDIMO
ŠTO JE TO POZNAVANJE
SVEDENO NA PUKA TUMARANJA UMA O NEČEM
BOLJEM
LEPŠEM
NEČEM FINIJEM
KOJE NE POZNAJEMO.
 
Kad se osmehneš detetu, ono ti uzvrati osmeh. Kada mu pružiš nešto, ono posegne.....
Odrastao čovek, najpre razmisli pre nego učini bilo šta....
I zato je tako prokleto nesrećan....
 
Uzivam u malim stvarima jer vise ne menjam veliki svet....
Treba verovati da nismo ovde iz pukog slucaja…da svako od nas poput najsitnijeg delica ovog velikog virtualnog sveta popunjava prazno mesto na slici koja predstavlja univerzum….
Koliko ima ljudi koje ne volimo,(mada taj osecaj ne poznajem, uglavnom volim ili sam ravnodusna)?
Sto je vise onih koji nas ne vole, to smo dragoceniji onima koji nas vole..
Dakle...moramo se pomiriti da nismo svi istih dimenzija na toj slici,ali i shvatiti da slika postaje cela i savrsena tek kada su sve praznine popunjene…pa i one najsitnije i naizgled nebitne…
Pronaci treba smisao zivljenja…svako prema svojoj percepciji i shvatanjima…(valjda)...
Selimović je rekao:- ”Uprkos svemu, zivim kao i drugi ljudi, koji su bez moga beljega, veseo i tuzan zbog obicnih stvari, veseo zbog dobrih ljudi koji su pomalo zli, tuzan zbog zlih ljudi koji su rijetko dobri…“
Meni je vaznija sradacnost i prijateljska ruka jedne, ili par osoba koje smatram da su OK i da su dostojne mog poverenja i uzajamne price, nego li mrznja ili prezir hiljadu drugih koje smatram nedostojnima.
"Budi radostan , kad god ti se za to pruzi mogucnost
i kad god za tim nalazis snage u sebi,
jer trenuci ciste radosti vrede i znace vise
nego citavi dani i meseci naseg zivota!
A minut ciste radosti ostaje u nama zauvek,
kao sjaj koji nista ne moze zamraciti....." - Ivo Andric
 

Back
Top