Ko to jezdi tako pozno kroz noc i vetar taj?
To otac sa cedom svojim kroz pusti jaše kraj
Dok vije vihor besni i strašna sece stud,
On dete svoje grli, o toplu greje grud.
"Što sine skrivaš tako lice i pogled svoj?"
Bauka zar ne vidiš, oce, u noci toj?
Bauka, krunu onu i njegov dugi skut?
"To sine, nocne magle prelaze neba put..."
" O drago cedo, hodi i podji samnom ti!
Prekrasne igre mnoge zajedno cemo igrati,
Po obalama cvece šareno cemo brat'
Majka ce moja tebi zlaceno ruho dat."
O oce, zar ne cuješ šta zbori bauk taj,
Kako me tiho zove i mami u svoj kraj?
"Smiri se, cedo moje, to nije bio glas
Iz suhog lišca vetar pozdravlja šumom nas..."
"Hoceš li, slatko cedo, hoceš li kraju mom?
Tebe ce moje kceri paziti ljubavlju svom
One ce nocu igrat' lagani tanac svoj
I ljuljace te brižno i pevat' slatki poj"
O oce, zar ne vidiš otud u onaj mrak
Da baukove kceri rukom mi daju znak?
"Da cedo moje, vidim, al' tebe vara gled
To nocni vetar starih povija vrba red..."
"Ja volim cedo tebe i lice što ti sja,
Neceš li milom - silom odnecu tebe ja!"
O oce, on me hvata, bauk me grabi sad,
Bauk mi, oce, evo zadade bol i jad!
Dubokom prožet jezom otac uspori gred
U narucju mu sinak od bola bled,
A kad je pred dom stig'o s mukom i jadom svim,
Mrtvo cedo bilo na grud'ma njegovim.
Gete