Radosava

Znam neke osobe koje zovu "baba devojka".
Zvuči mi prilično ružno,a mogu misliti koliko je neprijatno onima na koje se taj naziv odnosi.Opisaću jednu od njih,ženu koji dobro poznajem.
"Svaka žena je lepa na svoj način,"-kažu oni koji tvrde da se dobro razumeju u žene,oni koji žele biti pristojni,i oni koji bi mogli živeti od diplomatije,recimo.
Ipak,svi znamo šta je opšteprihvaćen pojam lepote.
Teško da bi za tu ženu mogli reći da je lepa,a svi znamo koliko je lepota bitna ženama.Muškarci su daleko blažih kriterijuma,kada je ženska lepota u pitanju.Svaka žena ,ma koliko njena lepota bila,hm,relativna,može naći nekog muškarca.Doista,to neće biti prototip iz ljubavnog romana,ali biće muškarac,kakav-takav.
Za svoje vreme Radosava je bila veoma obrazovana,iz ugledne i bogate kuće,jedina sestra trojice starije braće,dete blagog oca i drčne majke.
Njen otac je bio na mirazu,"dodeljen" bogatoj mirazdžinki,da održi i uveća veliko i bogato imanje ,zato što njen otac nije imao muške dece.Ohola jedinica,razmažena i surova kakve samo mogu biti bogataške jedinice,odmah stavi uzde i mamuze,i zavede diktaturu.
To je,razume se ,neprirodno stanje i za ženu i za muškarca,a neprirodno stanje rezultira neželjenim epilogom.
Radosava izraste u krupnu devojku,visoku,malo pogrbljenu,ružnjikavih muških crta lica,ali blagih očiju,pomalo melanholičnih,setnih,kao što su ,gotovo uvek,oči onih koji su patili u životu.Ipak,u njenim očima je bilo puno dobrote,blagog osmeha za svakog sagovornika,i razumevanja za svaku živu dušu,životinju i cveće...
Ako mislite da Radosava nije imala prosaca,grdno se varate.No ,njena majka je želela zeta po svom ukusu,ne misleći da li bi Radosava bila srećna sa takvim,ne misleći da li bi takav odabrao Radosavu.Ma koliko Radosava objektivno bila divna,njena majka je ,kao i svaki roditelj,bila veoma subjektivna u proceni svoje kćeri.Retke prosce je odbijala sa gnušanjem,između ostalih i onog što se ni dan-danas nije oženio,i kojeg komšije pominju kad god se povede priča o Radosavi,kiteći tu priču detaljima koji će je ulepšati,onoliko koliko to dozvoljava talenat naratora.
Neka mi oprosti Bog ako se grešim o Radosavinu majku,jer slabo sam je upamtio,pamtim da me terala sa njenih trešanja,ali i da me pozivala da nakupim kruške,i nudila domaćim hlebom premazanim kajmakom,pa nemam jasan stav o njenom karakteru,jer bio sam još suviše mlad da bih dobro procenjivao ljude.
Bilo kako bilo,Radosava ostade neudata,da li zbog majke,da li zbog neodlučnosti,stidljivosti,asocijalnosti,podsvesnih problema,nekih kompleksa....ne znam.
Bog joj nije dao da oseti radost materinstva,a, možda,ni radost ljubavi i strasti.
Godine su,kao što nam to stariji stalno napominju,brzo prolazile ne štedeći svoje dane.
Kao što to obično i biva,ona svu svoju ljubav usmeri na svog jedinog bratanca.Kupovala je voće i slatkiše svakog dana da bi njega obradovala,da bi njemu bilo lepo,jer nije bila rođena da živi samo za sebe,da troši samo za sebe.
Kako da objasnim koliko sam se neprijatno osećao kada je to derište od dvadest godina galamilo na tu ženu od 58 godina,pokazujući tonom i rečima da nema ni malo poštovanja i saosećanja,a,možda,ni ljubavi za nju.Ćutke sam pio vrelu kafu od koje mi je goreo jezik,izbegavajući da gledam u nju,da ne bi u mojim očima videla to što osećam,i u njega-da ne bi pomislio da ga podržavam....jer,to derište ne bi umelo da počita šta o njemu mislim,a nemam prava da se mešam u tuđu porodičnu raspravu.Ona ga umirivala blagim rečima koje nisu dopirale do njegove svesti,i osmehivala se tužno i bespomoćno,osmehom koji nije imao ni trunke prekora za bratanca.
Oduvek je ona radost je nalazila u davanju i delenju,a jedino zadovoljstvo u hrani kojom je,valjda,kompenzovala nedostatak drugih radosti.Komšiluk,kao i uvek,nije imao razumevanja za to,pa su zajedljivo,nekada i prezrivo, komentarisali rastući broj njenih kilograma,i kupovinu nekih časopisa“ljubavnih“kako su ih krstili,neznajući pravi naziv.Nisu mogli da razumeju da ta žena,čitajući tuđe priče,proživljava sve propuštene prilike,i tako,bar malo,nadomešćuje prazninu u sopstvenom životu.
Ljudi su spremni da savim malo svog vremena odvoje za razumevanje drugih,i savim malo svog srca -za saosećanje sa drugima,ali će rado reći,kad to situacija u razgovoru nalaže:
“Žao mi Radosave,eto,ne udade se“ ,i ponavljaće to,često,mehanički,bez ikakvog osećanja....a samo ona zna šta je dobila i izgubila.
Kad hladnoća i sneg uteraju ljude u kuće,i kada Radosavi dođe nekadašnja najbolja drugarica na kafu,jadajući se o onom što nju tišti-o svom starijem i neoženjenom sinu-Radosava će pažljivo slušati,ćutke se blago osmehnuti,slegnuti ramenima i spustiti pogled na svoje ruke spuštene u krilo.
 
Sudbina jedne zene ispricana tecnim stilom,pazljivo odabranim recima,skromno emotivno obojenim..ali u tome je i lepota napisanog.
Radosava me je,po blagoscu svog emotivnog bica,podsetila na Andricevu Maru Milosnicu..mozda prejaka usporedba,ali to mi je bila prva asocijacija nakon procitane price..
Mada je Mara tragicnije sudbine nego sto je Radosavina,obe ove zene su negde izgubile svoj zivot,ne svojim pogresnim postupcima,"ni krive,ni duzne",vec im je tako bilo predodredjeno..
"Covece sa cifrom u nicku",veoma lepo pises i sa zadovoljstvom sam na tvom blogu..uvek mi vece ucinis lepsim..
Ps.Drago mi je sto imas zastitnicki,razumevajuci stav prema Radosavi..to govori i o tebi kakav si covek.
 
odlicna tema, zivotna, opisana, balkanska...
Radosava, rodjena u pogresno vreme koje nije mogla da iskoristi...
Ko zna,zasto je mozda i tako bolje jer je moglo biti gore (da se udala pa da je muz prebijao pijan, recimo)...
Verujem da je pronasla srecu u nekim drugim stvarima...
 
To je,razume se ,neprirodno stanje i za ženu i za muškarca,a neprirodno stanje rezultira neželjenim epilogom.


Ovo mi malo nije jasno. Neprirodno stanje je kad žena vlada ili je neprirodno stanje kad neko iz bilo kog razloga vlada surovo mamuzajući i zauzdavajući diktaturu? Dozvoli, ali nije neprirodno da žena bude dominantna, ni za ženu ni za muškarca.
 
Pre je prirodno da neko surovo vlada, mamuza i zavodi diktaturu( jer, tako je u prirodi, jači vladaju i uništavaju slabije) nego što je prirodno da žena vlada nad svojim muškarcem. Naravno, to je često tako, ali takva žena, pre ili kasnije, potraži muškarca koji će vladati njom.
 
znaci radosavi bi se oprostilo sto je krupna da je nasla svog radisava. onda bi mogla i da bude smetena i ne bi dobila svoju pricu. znaci da je keva na vreme umrla. ali mozda je za neek ljude bolji izbor da ostanu sami. kao sto ima nesrecnih u braku (cak iako ih muz ne bije a deca se nisu navukla na iglu)

btw ne znam da li je lik citao "sto godina samoce" tamo ima skoro identican lik
 

Back
Top