I opet jesen,opet tutnje
beskrajne kise po Niksicu,
i opet stare crne slutnje
i opet..sam si,Nikolicu!
I opet neka pisma duga
ocajna pisma-bez adrese,
a nigdje drage,nigdje druga,
samo ta jesen..opet jesen.
A sta ako prosviram taj metak
kroz ovo celo neveselo,
a onda pocne sve ispocetka:
zivot,stradanja,pa opet..celo.
A sta,ako nema zaborava,
ako je to samo vecna igra kruga,
a sta,ako tamo ispod trava
boli ova ista ljudska tuga?
VITOMIR NIKOLIC
beskrajne kise po Niksicu,
i opet stare crne slutnje
i opet..sam si,Nikolicu!
I opet neka pisma duga
ocajna pisma-bez adrese,
a nigdje drage,nigdje druga,
samo ta jesen..opet jesen.
A sta ako prosviram taj metak
kroz ovo celo neveselo,
a onda pocne sve ispocetka:
zivot,stradanja,pa opet..celo.
A sta,ako nema zaborava,
ako je to samo vecna igra kruga,
a sta,ako tamo ispod trava
boli ova ista ljudska tuga?
VITOMIR NIKOLIC
