Da li sam još uvek dete?

2ihrt34.jpg



I danas posle toliko godina uhvatim sebe kako sa uživanjem sedim pored TV-a i gledam crtani film. U ponudi programa koje nam nude sa malih ekrana u zadnje vreme najšešće bežim od tema koje u sebi nose ekonomiju i politiku. Te emisije me sve više podsecaju na one iz devedesetih kada su nas ubeđivali da lepo živimo sa tri DM samo što to još uvek ne znamo. Isto se to radi i danas samo sa malo vise uvijanja u oblandu. Ponešen tim iskustvom zadržavam se kod onih nekoliko edukativnih kanala ali veoma često odgledam i crtani, mada moram priznati da je i njih sve više koji su puni nasilja. Gde nestadoše oni dobri Diznijevi Miki, Šilja, Paja...

Q9cE0l.gif


2lnaejq.jpg


2ihrt34.jpg
 
TV ne gledam pa zato pevam cesto decije pesme, po secanju.
Ima tuznih i veselih. Tuznih na onaj divan nacin :D
po secanju je, ne zamerite ako je neprecizno

"gde je onaj cvetak zuti
sto ga cela suma zna
gde se skriva zasto cut
da'l ga sto uvredih ja"
 
a joj, bas mila mila
"kad se masim tegle meda
okrenem se gleda deda
kada skacem sa taraba
okrenem se gleda baba
kada bijem mladjeg brata
okrenem se gleda tata
kada ...
nigde reda nigde mira
svako oce da sekira
nigde reda nigde mira
svako oce da me dira"
 
E pre od tebe sam podetinjila! Ustvari,vec godinama negledam politicke cirkuse a crtace svaki dan gledam!
I evo preporuke-za neverovati-ali mesecima cerka i ja al i svi ostali iz porodice i pola komsiluka dolaze da gledaju MINIMAX kanal!
Samo crtaci,svi neverovatno dobro sinhronizovani i APSOLUTNO bez nasilja!
 
Obožavam crtane filomove. Naročito one dugometražne. I danas ih rado gledam. Mada u poslednje vreme ih ima sve manje, pa sam se s toga preorentisao više na kompjutersku animaciju. Dobro to urade. Mislim da sam još uvek jedno veliko dete.
 
јојј..и ја овако матор волим да погледам и птицу тркачицу, и душка, и микија...само тога ретка кад има...свака част Тигре...
 
Kako dete odraste i postane odrasla osoba?
Desi se život, pravila, pravila, očekivanja, uvažavanje roditeljskih želja, ispunjavanje porodičnih “tradicionalnih” nasleđa... priprema za život, studije, isprepletane ljubavi, prijateljstva....
Jednog jutra osvanete zgužvani, čudeći se: pa gde ste vi u ovoj priči života... Tog jutra ste shvatili da ste davno bili dete i da ste to dete negde na nekom peronu čekajući nepoznato, izgubili ...
I kada vam je svega dosta, negde iz dubine probudi se veliko zaboravljeno dete...
Čuvate li još uvek negde u sebi uspomenu na sebe; “malo dete”? Promoli li povremeno svoj čuperak nemirne kose, radoznali nosić?
Da li ste skoro skakali na jednoj nozi po “školici” iscrtanoj na pločniku? Hodate li ivičnjakom puta raširenih ruku... Da li pevate ili zviždućete hodajući ulicom? Privlači li vas ringišpil i ljuljaške? Da li ste skoro prišunjajući se sleđa nekom zatvorili oči rukama i izmenjenim glasom pitali "Pogodi ko je!"?

Naj lepši deo nas je u “malom” detetu koje je sve bleđe i sve udaljenije od našeg “stvarnog” života ovozemaljskog... sa sobom je ponelo sve one lakoće, sve osmehe, radosti, bezbrižnost i vodilju; iskru radozalosti...
Pely







Lepa tema Sibirski!
kiss_me.gif
 

Back
Top