I danas posle toliko godina uhvatim sebe kako sa uživanjem sedim pored TV-a i gledam crtani film. U ponudi programa koje nam nude sa malih ekrana u zadnje vreme najšešće bežim od tema koje u sebi nose ekonomiju i politiku. Te emisije me sve više podsecaju na one iz devedesetih kada su nas ubeđivali da lepo živimo sa tri DM samo što to još uvek ne znamo. Isto se to radi i danas samo sa malo vise uvijanja u oblandu. Ponešen tim iskustvom zadržavam se kod onih nekoliko edukativnih kanala ali veoma često odgledam i crtani, mada moram priznati da je i njih sve više koji su puni nasilja. Gde nestadoše oni dobri Diznijevi Miki, Šilja, Paja...