Trešnje

Sećam se onih dana, kada je svet nekako bio drugačiji, normalniji. Kad je sve imalo svoj neki normaln tok, kada su se događaji odvijali nekim redom, i kada je sve imalo nekog smisla.

Sećam se tog proleća, kad smo još bili deca, kako smo krali trešnje, iz starog komšiluka. A bile su onako krupne i tamno crvene, sa predivnim ukusom, sa ukusom koji se pamti. Bežali smo kada nas je stara baba Mara jurila, vikala, a posle toga klevetala roditeljima. Roditelje smo ubeđivali da to nismo bili mi, i da se ona babuskera prepoznala. To su bila neka druga deca. – govorili smo.

Sledeće noći - akcija. Trešnje. Bilo je isuviše tiho. Čak su i vanjska svetla njene kuće bila pogašena. Kako smo počeli da se penjemo po ogradi, osetili smo nešto lepljivo. Matora je naložila da neko premaže staru betonsku ogradu prerađenim uljem...
mi to ulje nažalost te noći nismo videli...da, tada nas nije više jurila, a nije ni bilo potrebe, jer kada smo se vratili kući dobijali smo batine kakve se pamte, A šta smo mogli. Bili smo umazani uljem, koje se nemože sakriti...al su zato trešnje bile slatke...i na kraju, čega bi se sećali.

(c) Kristijan
 
lepa prica Kristijan
ps. ima jedan citat kod Ive Andrica, mogu samo da ga prpricam
kaze kako su stariji ljudi skloni tome da "novo" vreme i "nove" mlade ljude vide nekako drugacije nego svoje vreme i da kazu ono "e kako je nekada bilo"... Sada smo mi babe i dede i mazemo tresnje uljem ;)
 
Hvala petrana.

Mi smo se kao deca, zadovoljavali malim stvarima. Nismo imali mnogo toga, ali smo zato imali divnu maštu i puno ideja. To sada nedostaje našoj deci.
 
Kada smo mi bili deca, odrasle je jako zanimalo sta pricamo. Lepo se secam da sam imala vremena celu recitaciju da izrecitujem nekom coveku ili nekoj teti. Jedan me komsija kao dete vodio u bioskop, jer mi je to bio obecao; jedan je vojnik vodio nas nekoliko dece dve noci u bioskop, zaredom; radnici koji su nam renovirali zgradu, akda bi primili koju paru, sve su nas zajedno vodili na sladoled, samo zao sto smo im po nekad donosili vodu i obecavali da cemo ih upoznati sa prodavacicom iz prodavnice u blizini...Kada smo bili deca, stariji su imali mnogo ljubavi za nas, to smo imali, mnogo smo imali. Danas deca zive pored odrslih, kakvih odraslih. Koliko im nudimo? Da li im sebe nudimo? Da li im malo dajemo?
 
to je tačno petrana, mi snosimo odgovornost za našu decu. Mi smo ti koji nemaju dovoljno vremena da budu i saslušaju svoju decu. Uvek negde jurimo.

Gledamo u budućnost, a saplićemo se o kamen sadašnjosti.

Kristijan
 
Poslednja izmena:
Ma,ostarilo se,u tome je caka.Svaka mladost ima svoja interesovanja i lepotu nestasluka,samo sto je nama zal za mladoscu one nase nestasluke stavio na pijadestal lepih trenutaka. I ovi klinci kradu tresnje i preskacu lastis,samo mi to ne vidimo dobro.
Dobro,priznajem,mi smo se vise igrali napolju,jer nije bilo racunara,zato smo bili vestiji u "kradjama".
Secam se, krali smo krompir i kukuruz,palili vatru i pekli ih,ali se ne secam da smo ijednom uspeli lepo da ispecemo i pojedemo:).:D
 
Poslednja izmena:
Kristijan40;bt51769:
Neverujem ljiljo da neko igra od devojčica lastiž. Kao što i neverujem da neko od dečaka igra klikere.
Kristijane,
pre nekih mesec dana, "pustim" da me imitiraju neka deca. Trebalo mi je neko vreme da dodjem sebi, znas kako zapazaju, znas sta sve vide, kako su to dobro uradili, a sasvim blagonaklono :lol:. Samo sam ponavljala, "ne smem da radim to, ne smem da radim ono, ne smem ovo, ruke nikad da drzim tako..." :lol:
samo "nemamo vremena" za njih, nista drugo nije u pitanju
 
petrana;bt51812:
Kristijane,
pre nekih mesec dana, "pustim" da me imitiraju neka deca. Trebalo mi je neko vreme da dodjem sebi, znas kako zapazaju, znas sta sve vide, kako su to dobro uradili, a sasvim blagonaklono :lol:. Samo sam ponavljala, "ne smem da radim to, ne smem da radim ono, ne smem ovo, ruke nikad da drzim tako..." :lol:
samo "nemamo vremena" za njih, nista drugo nije u pitanju

deca nas vide sasvim drugačijim očima, ustvari, oni nas vide baš onakvi kakvi smo, samo im treba pružiti priliku da nam to pokažu, kakvi smo mi ustvari.
 

Back
Top