Vidi punu verziju : Pismo koje nikad neću poslati
RadoznalostJeUbilaMacku
26.11.2003., 15:20
Ponekad, kao sad, osetim želju da napišem pismo čoveku kome sam poklonila dušu. Pišem, pa obrišem, ne pošaljem. A toliko je jaka ta želja da mu kažem koliko mi znači, da je postao ceo moj život, da su svi ostali samo blede senke ljudi.
Želim da mu napišem šta zapravo osećam, ali reči kojih se setim su mi sve nekako tesne i bezbojne za ovu vasionu koju osećam u grudima. Kako da mu kažem, a da nikad ne sazna da je on jedini izvor sa koga ja mogu napojiti svoju žedj? Kako da ga dodirnem, a da nikad ne oseti da je jedina energija koja mi daje život?
Čekanje. Prolaze sati, dani. Misli mi lutaju, kao roj pčela. Ali isto kao i roj, one lete, kruže, i uvek se vraćaju istom slatkom nektaru: njemu...
Počinjem da verujem u sudbinu, jer jedino tako mogu da objasnim to što sam ga srela upravo u trenutku kad mi je to bilo potrebno. "Pila" sam njegove reči kao žedan covek vodu, trudila se da crpim svaki tračak dobrote koju mi je pružao. Sad osećam ogromnu prazninu od kad je otišao, učim se strpljenju i čekanju.
Godinam sam plakala, bila nesrećna. On mi je, za samo nekoliko dana, dao nadu da ću se ponovo smejati i biti srećna.
Osećam da sam puna ljubavi koju želim da mu pružim. Želim da se smeši kad pomisli na mene, da me ne oseća kao lanac, jer ne želim da mu budem teret već samo radost. Da li ste nekad posmatrali zalazak sunca ili svitanje novog dana? Da li ste nekad gledali prirodu i osećali srcem svu njenu lepotu? Moja osećanja u takvom trenutku ravna su onom što osećam kad mislim na njega – puno srce. Ali, moje srce ne treba da mu bude tamnica, već širina neba, dubina mora, slobodan let ptica, pesma tek ozelenelog proplanka. To ja želim za njega. Ne usudjujem se da zatražim bilo šta, samo mogu da ponudim svu svoju ljubav i svoje srce kao sklonište od briga i problema.
Svakog dana pišem pismo, a onda se sve završi na tome da ga obrišem. Od pisama ostanu poneke reči, rečenice, samo misli koje želim da mu uputim a ne usudjujem se.
Zašto sam ovo napisala? Ne znam, ali možda će nekom biti od koristi...
Goscica
26.11.2003., 17:18
Ne mora da se napise, moze da se pokaze na 1000 lepih nacina... nekad jedan gest bude jaci od mnostva napisanih ili izgovorenih reci, ali... neka svako izabere svoj put do necijeg srca....
RadoznalostJeUbilaMacku
26.11.2003., 18:39
Ne mora da se napise, moze da se pokaze na 1000 lepih nacina... nekad jedan gest bude jaci od mnostva napisanih ili izgovorenih reci, ali... neka svako izabere svoj put do necijeg srca....
long distance :(
Tara Ana
26.11.2003., 18:53
Zar vec nisi time sto ga volish MNOGO dobila??Pa to tvoje osecanje,ono shto te ispunjava dok mislish o njemu ili mu izgovarash ime(mozda glasno,a mozda i tajno,u sebi gde to niko ne cuje),Ceznja,cekanje,plac,sve je to prelepo ,to je bogatstvo koje ti je zivot podario!!!Idealno bi bilo da je ta ljubav obostrana i da se ostvari!!!Ali i bez toga,to je vredno i veliko.A DALJINA U LJUBAVI JE ISTO SHTO I VETAR I VATRA!!VETAR MALU VATRU GASI,A VELIKU RASPIRUJE!!!Navijam da ovaj vetar bude prejak,da sve pred sobom srushi,sve zidove,sve granice ,sve prepreke!!!Onda cesh mu reci sve ono shto se skupilo u tebi i shto si brisala i pisala,a mozda mu nishta necesh ni reci,mozda ce sve biti receno!!!
Goscica
26.11.2003., 18:58
Izvini, nisam shvatila da ste daleko.Ma bice sve ok!
Gazdarica
26.11.2003., 19:02
Ponekad ni sva ljubav, ni svi vjetrovi ovog svijeta, nisu u stanju da razbiju prepreke...
Nadam se da u tvom slucaju, nece biti tako...
Bori se za svoju ljubav...
RadoznalostJeUbilaMacku
26.11.2003., 19:28
Drage moje, sve ovo sto ste napisale je divno i tako ohrabrujuce!
:)
Mislim da si ti skroz super devojka!Još ranije sam umro od smeha kada sam video tvoj nick,ali sad sam se oduševio.Mislim da treba da mu pošalješ to pismo,možda baš ovo što si napisala.Skupi m... i uradi to,veruj mi! Čega se plašiš? Pozdrav!!!
sapatnica
26.11.2003., 20:16
I ja sam u istoj situaciji.Daleko smo,cujemo se ali ja nemam hrabrosti da mu kazem jer ako na sve to sto mu ja napisem odgovori sa "ne" samopouzdanje ce mi spasti na zrno graska.Sujeta mi je jedini problem,ali znam da posle njega necu nikog toliko voleti.
AU,JA SE UBEDACI,TOLIKO NESRECNIH LJUBAVI...
JOVANA77
26.11.2003., 20:28
pada mi na pamet Balasevic:
"o kako tuznih ljubavi ima...............ovaj svet je ispunjen njima.................sve vise sumnjam da neko sretno..............i voli jos..............."
RadoznalostJeUbilaMacku
26.11.2003., 22:07
Mislim da si ti skroz super devojka!Još ranije sam umro od smeha kada sam video tvoj nick,ali sad sam se oduševio.Mislim da treba da mu pošalješ to pismo,možda baš ovo što si napisala.Skupi m... i uradi to,veruj mi! Čega se plašiš? Pozdrav!!!
Pozdrav i tebi! :)
Da, mislim da si u pravu i poslusacu te. :)
Mislim da si ti skroz super devojka!Još ranije sam umro od smeha kada sam video tvoj nick,ali sad sam se oduševio.Mislim da treba da mu pošalješ to pismo,možda baš ovo što si napisala.Skupi m... i uradi to,veruj mi! Čega se plašiš? Pozdrav!!!
Pozdrav i tebi! :)
Da, mislim da si u pravu i poslusacu te. :)
Ambiciozno bogami, draga... radoznala. Pokušaj sa stvarnim, fizičkim susretom. On donosi otkrovenje. Svaka tvoja misao će mu zvučati još dublje, još pouzdanije, SIGURAN sam u to!
RadoznalostJeUbilaMacku
03.12.2003., 14:43
Ambiciozno bogami, draga... radoznala. Pokušaj sa stvarnim, fizičkim susretom. On donosi otkrovenje. Svaka tvoja misao će mu zvučati još dublje, još pouzdanije, SIGURAN sam u to!
gomi, kao sto sam ti vec rekla, znam da pisana rec nekad ima manju tezinu nego izgovorena, ali...
E, to "ali" se meri kilometrima.
StoleNS
03.12.2003., 17:07
Niko ne bi trebao da dozvoli da ga bilo ko dovodi u out fazu. Pojednostavljena procedura - biti direktan! Ja pucam na flert, ili zavisi od situacije, hoće - neće i gotovo! Ako ti neko toliko znači ništa ne bi trebalo da bude prepreka!
Bila sam u istoj situaciji.Pisala,brisala,na kraju odustala i sada se uzasno kajem zbog toga.Posalji mu pismo!!!
BrojHiljadu
04.12.2003., 03:33
Ako nije ozenjen, posalji mu pismo.
Slavica
04.12.2003., 08:48
da mi je da se opet tako u nekoga zaljubim, imas neki proveren recept za to?:)
...znam da pisana rec nekad ima manju tezinu nego izgovorena, ali...
E, to "ali" se meri kilometrima.
ALI, ALI, ALI, ALI... neeema tu specijalnog ALI! Nađi optimalni trenutak ili optimalnog sagovornika! Svaki vid komunikacije biće dovoljno efikasan... Vidiš kako je lako nešto reći. Malo manje lako je nešto preduzeti. Ali je i dalje lako!
Ojha!
RadoznalostJeUbilaMacku
04.12.2003., 10:13
da mi je da se opet tako u nekoga zaljubim, imas neki proveren recept za to?:)
"Glad srca"
Bile su potrebne godine usamljenosti, ne samoće, da bi ovo moje srce postalo gladno ljubavi. Rado bih opisala samo neke situacije kad mi je duša, ne bivala ranjavana, već ginula, ali bi to trajalo deceniju. Reči i postupci nekih ljudi su me savijali do zemlje, ali me nisu slomili. Nosila sam svoj "krst" i plakala. Nije bilo nikog da mi pomogne, nikog da mi taj teret ponese bar deo puta. Bolelo je, uh, jako je bolelo! Posle svega toga, srce mi je ostalo da odjekuje kao prazan stan u koji neko tek treba da se useli.
Postala sam svesna te praznine u isto vreme kad mi se dogodilo nešto što me je uverilo da je život zaista vredan kvalitetnog življenja svakog trenutka. Bila sam na raskrsnici, birala svoj put i izabrala. Na tom putu sam srela njega... Grlio me je svojim rečima, lečio moju dušu svojim pogledom. Ranjena i još uvek vrlo ranjiva, pokušavala sam da razumom ugušim osećanja koja su se u meni probudila, bežala kao pred nailazećom olujom... Ne, nisam uspela... Sad sam bogatija za okean suza i ljubav...
ebo korisnichko ime
04.12.2003., 10:28
shalji!
uradi kako osetjash!
8)
**case-problem**leptirica
04.12.2003., 15:56
Ne znam kad sam pročitala nešto ovako dobro na ovom forumu.Pravo si me rastužila jer sam se sjetila sebe prije pola godine.Pisala sam ,ali nisam imala hrabrosti da mu pošaljem.Pošalji,ne možeš ništa izgubiti.
RadoznalostJeUbilaMacku
04.12.2003., 15:59
Hvala ti, dušo. Poslala sam pismo vrlo slično ovom koje sam ovde napisala. Sad - šta bude.
**case-problem**leptirica
04.12.2003., 16:06
Dobro si postupila,pa kako god bude.Sretno.
RadoznalostJeUbilaMacku
05.12.2003., 13:12
Dobro si postupila,pa kako god bude.Sretno.
Hvala :)
MILICA_SD
05.12.2003., 13:40
predivnno moja macko!
jako me je pododio ovaj tvoj predivan text!;
znas i sama zbog cega!
SAMO NAPRED!
dajem ti punu podrsku u svemu
i pomoc ako mogu;)
cmokiccccccccc :lol: :cry:
RadoznalostJeUbilaMacku
05.12.2003., 14:24
predivnno moja macko!
jako me je pododio ovaj tvoj predivan text!;
znas i sama zbog cega!
SAMO NAPRED!
dajem ti punu podrsku u svemu
i pomoc ako mogu;)
cmokiccccccccc :lol: :cry:
Draga Milicice,
nadam se da cu jednog dana napisati tekst koji ce i tebi i drugima ozariti lice, kao ona pesma Mike Antica koju sam ti poslala.
Ljubim te, dusho, i ne predaj se! Zelim da kad se sretnemo vidim osmeh na tvom licu. :)
**case-problem**SlatKis
05.12.2003., 15:49
Draga moja,,volela bi da imam snagu kao ti ,verujem u tebe i znam da ces uspeti,jedino pozitivno u zadnje vreme je bilo to sto sam te upoznala...hvala
znash sta probaj na kurs 'mape uma', mozda ce ti pomoci (tony busan)
RadoznalostJeUbilaMacku
05.12.2003., 17:06
znash sta probaj na kurs 'mape uma', mozda ce ti pomoci (tony busan)
Budi ljubazan i objasni mi sta mislis ovim.
Prijavi se lepo kao i mi ostali, ne budi anoniman, i izadji na "literarni megdan".
**case-problem**SlatKis
05.12.2003., 17:19
mozda je pogresio stranicu,neka...
RadoznalostJeUbilaMacku
05.12.2003., 17:53
Noć je sve bliža. Još jedna noć samoće... tuge... suza... Napušta me snaga, savladaće me ovaj bol...
Ne, ne predajem se još! Ne dam da mi i ovo malo duše nestane, ne dam da mi srce usahne!
Spakovaću svoju tugu u kofere sećanja, zaključaću ih osmehom nade i krenuti u nepoznato...
Neću sad da mislim o tome! Misliću o tome sutra...
Sutra je, ipak, novi dan :)
AKO
Ako možeš da sačuvaš razum kad ga oko tebe
Gube i osudjuju te.
Ako možeš da sačuvaš veru u sebe kada sumnjaju u tebe,
Ali ne gubeći iz vida ni njihovu sumnju.
Ako možeš da čekaš a da se ne zamaraš čekajući,
Ili da budeš žrtva laži, a da sam ne upadneš u laž,
Ili da te mrze a da sam ne daš maha mržnji,
I da ne izgledaš u očima sveta suviše dobar ni tvoje
Reči suviše mudre.
Ako možeš da sanjaš a da tvoji snovi ne vladaju tobom
Ako možeš da misliš, a da tvoje misli ne budu (sebi ) cilj
Ako možeš da pogledaš u oči pobedi i porazu
I da, nepokolebljiv uteraš i jedno i drugo u laž
Ako možeš da podneseš da čuješ istinu koju si izrekao
Izopačenu od podlaca u zamku za budale
Ako možeš da gledaš svoje životno delo srušeno u prah,
I da ponovo prilegneš na posao sa polomljenim alatom,
Ako možeš da sabereš sve što imaš
I jednim zamahom staviš sve na kocku,
Izgubiš i počneš ponovo da stičeš,
I nikad, ni jednom reči ne pomeneš svoj gubitak
Ako si u stanju da prisiliš svoje, srce , živce i žile
Da te služe još dugo, iako su te već odavno izdali
I da istraješ u mestu, kad u tebi nema ničega više
Do volje koja im govori: "Istraj!"
Ako možeš da se pomešaš sa gomilom i da sačuvaš svoju čast,
Ili da opštiš sa kraljevima i da ostaneš skroman
Ako te najzad niko ni prijatelj ni neprijatelj ne može da uvredi
Ako svi ljudi računaju na tebe ali ne preterano.
Ako možeš da ispuniš minut koji ne prašta sa šezdeset skupocenih sekundi
Tada je ceo svet tvoj i sve što je u njemu,
I što je mnogo više, tada ćeš biti veliki čovek
Radjard Kipling
lakse sastavis koncept...pomocu tih tehnika
MILICA_SD
05.12.2003., 20:57
draga moja mackice!
hvala ti na tome!
I JA BIH ISTO VOLELA
ALI NE OSMEN NA LIZU ZBOG OSOBE
KOJA TOGA NIJE VREDNA!
IMA TOLIKO DIVNIH NAPACENIH DUSA
KOJE CE DOCI KADA BUDE VREME!
DOTLE UZIVAM U ZIVOTU
I SVAKOM NOVOM DANU!
JER ZNAM MA KOLIKO MI NEKO NANESE BOL
mora da me pamti do kraja tivot!
bar po tome sto znam iskremo da volim i ljubim
i sto sam COVEK!
ljubac
:lol: :)
**case-problem**Elf
05.12.2003., 23:00
Hej bre !
Nemoj da me nerviras, imas jedan zivot koji je samo tvoj i kako ga provodis, tako sto mucis sebe? Posalji pismo !
Neko mora da ucini prvi korak !
Posalji pismo !
U zivotu sudbina mesa karte a mi igramo, odigraj pametno ovaj put !
Posalji pismo !
Ako i dobijes odgovor koga se plasis, posle svega toga vise se neces plasiti, znaces istinu, a istina mozda nekada boli, ali ne ostavlja oziljke !
Posalji pismo !
Uradi ono cega se plasis i videces, strah ce nestati, ja to znam !
Toliko sam se iznervirao da sam se i registrovao samo da bih ti mogao odgovoriti i podrzati te da mu posaljes pismo, bre !
Posalji pismo ! :o
**case-problem**SlatKis
06.12.2003., 01:59
elf.malo je odlucnih ljudi kao sto si ti i sigurnih u sebe,hvala ti sto si medju nama ,trebas nam :))
Draga moja....znala san da ces poslat to pismo i neka si....takvu te volim.....sta mislis da posaljes ovako nesto...viruj da moze imat veci efekt nego bilo kakvo pismo....
Ne trebas mi nista reci,
svoju proslost,svoje ime..
ako ce ti biti lakse,
zagrli me,zagrli me..
Uzet cu te u narucje
da te cuvam usred zime,
grijat ce te moje tijelo,
zagrli me,zagrli me...
Zagrli me oko vrata
oluja se dize
ne moze ti vjetar nista,
ako pridjes blize
Ukrao bih srecu za nas,
kupio bih, nemam cime,
jedino si moje blago,
zagrli me,zagrli me
Ne trebaju tebi draga,
ove pjesme ove rime,
najvise je sto se moze,
zagrli me,zagrli me..
MILICA_SD
06.12.2003., 19:10
UF DANO!
kad su oluje u pitanju
bas ja imam takvu!'
PRAVI ORKAN OSECANJA LJUBAVI I GUBUTKA!
ubice me ove pesme jednog dana!
ZASTO SMO MI ZENE TOLIKO EMOTIVNE I VERUJEMO
vecini muskaraca koji su puni lazi!zbunjena sam
TAKO DA NEMAM VISE STA RECI ZA SADA!
malo me podeseti ova pesma koju si napisala na neke svtari
O KAKO JE DOBRO VIDETI TE OPET
STAVITI RUKE NA TVOJA RAMENA
...............
slatka kao medic
06.12.2003., 19:26
ma shta vam je koj ste ga moj utupile... :roll:
RadoznalostJeUbilaMacku
07.12.2003., 14:29
MOLITVA
Onog koji znajući za moju ljubav
odlazi,
zaustavi, o drvo trešnjino!
I neka padnu tvoje latice
da zametu njegov put!
Ono Komaći
Goscica
07.12.2003., 17:11
Ljubavna pesma
Nikad se ne vraca
isto zelenilo u isti ugao vrta.
I ti se neces vratiti ista,iako
lezis kraj mene
usred noci
kao topla granchica izgubljenog dana.
V.Kavinjski
neki lik
09.12.2003., 23:14
Neka si poslala.Bolje se kajati za ono sto uradimo nego za ono sto nismo uradili.Mislim da niko nije dosao u nase godine a da nije imao takvu situaciju.Samo hrabro i napisi nam da li je odgovorio.
RadoznalostJeUbilaMacku
22.12.2003., 08:55
Dragi moji, ponovo sam čitala sve vaše odgovore, savete i pesme. Razmišljala sam dosta i sad vam moram nešto reći.
Nedavno sam bila u situaciji da ozbiljno razmislim o svom životu, o onome što sam uradila i onome što sam propustila da uradim. Shvatila sam da to nije ispravno i...
Kad nekog voliš - reci ili pokaži, jer suza nije ništa spram radosti. Bol i žaljenje zbog neizrečenog mogu biti jači od bilo kakve tuge i straha od ranjavanja. Nikada se nemojte kajati ako izgovorite reči ljubavi, jer čak i kad nije uzvraćena, ljubav je dokaz života!
Voli vas vaša
Radoznala :)
MILICA_SD
22.12.2003., 12:05
draga macko!
slazem se sa tobom u tome!
bolje reci ono sto ti je na srcau
i istinu osobi koju volis nego kriti u sebi!
ali
i to nije merilo!
jer kad nekom kazes istinu i osecanja
moze te jos gore povrediti,
tebe i tvoja osecanja!
stvarno nije pamerno reci dali biti iskren i da
te povrede
ili precutati istinu
i cekati da vreme ucini svoje!
jer prave i velike ljubavi ma koliko bile daleke
ako su jake opstaju!
mogu ih cak i ucvrstiti!
stvarno nisam pametna kakav savet da ti dam;))))
zato te ljubim puno
i zelim da ti se svi snovi ostvare!
kissssssssssssss;)
:roll: :lol:
MILICA_SD
22.12.2003., 12:13
Cuvaj me u malom kutku
svoga srca!Nek ti moje misli
ne remete ni jedan trenutak zivota,
a VOLIMI ME
toliko da znam da ti je do mene stalo!!!!!
Ponekad nam se desavaju stvari
koje ne zelimo
a cesce puta smospreceni da nam se deseone
koje zelimo!
ali zivot je ono sto zivimo
a ne sto od zivota ocekujemo!
lucidna
26.12.2003., 00:12
oprosti što te volim sada kada ne volim niti samu sebe.
oprosti što te ostavljam sada kada si me ti ostavio.
oprosti što ti ne vjerujem
jer nikada mi nisi niti pripadao
elizabeta
26.12.2003., 13:10
Svaki put kada osetim da te vise nikada necu cuti, videti, osetiti, imam taj nezaustavljiv nagon da ti napisem sve ono sto sam vec hiljadu puta rekla i po nesto sto nisam stigla da ti kazem.
Sinoc kada si otisao bez reci, iako nije bilo vise nicega pametnog da se kaze, htela sam da potrcim za tobom , da te zaustavim , da viknem iz sveg glasa, ali - sta? To nisam znala.
Lose sam spavala, misleci na to kako mozda nisam ispala ``covek`` izbacivsi te napolje u ono doba..Budila sam se na svakih sat,dva....A, opet da li ti to zasluzujes? Mislila sam da - da. Mislila sam da zasluzujes mnogo vise od onoga sto ti i ja pruzam. Htela sam da budem tu,pored tebe, htela sam da prolazim kroz tvoj zivot zajedno sa tobom, htela sam da te volim uprkos cinjenici da mi to nikada nece biti uzvraceno. Svakoga sekunda provedenog sa tobom ja sam toga bila svesna. Jedino sto sam zaboravila je to da sam pocela da zaboravljam sebe, ko sam ja , moje potrebe, zelje...Sve je to pocinjalo da gubi smisao. S vremena na vreme trgnem se iz tog sna i sa iznenadnim bolom koji me savlada pokusam da pobegnem. Nijednom do sada mi nije uspelo...Nadam se da ovaj put hoce. Uspece cak iako mi budes i dalje nedostajao samo delic koliko mi vec sada nedostajes....
Nisi mi ti stajao na putu na kome sam ja trazila nesto drugo (kako si ti to juce rekao)...Nije problem u tome....Greska je nastala kod mene, mastajuci da ti mozes biti upravo ono sto sam trazila. Smesno zvuci, znam...Smesno da ja u ovim godinama(!), a koje su tebi predstavljale posebnu barijeru ), da ja ne mogu da razaznam sta je stvarnost a sta fikcija. E, vrhunac bliskosti nije provesti noc sa nekim i probuditi se ujutru kraj nekoga (iako je to nesto sto ce mi itekako nedostajati), vrhunac je probuditi se pored nekoga pored koga zelis da se budis svakoga jutra do kraja svog zivota. Ok, to je osecaj koji u svakom slucaju ima svoj ``vek trajanja``...Ali, svakako duzi od par sati!
Ne znam da li si ti sve ovo vec ranije shvatio, znam da se ponavljam. Ako je tako,onda tvom sebicluku i oholosti nema oprastaja!
Ti vodis svoj zivot drugaciji od onoga sto ja zivim, i tu bih bila pored tebe. Nikada te ni za sta ne bih osudjivala. Bila bi ti neophodna suprotnost, bila bi ti vera u sutrasnjicu...Sve bih ti bila, da si zaista to zeleo....Ali, isto tako bila je potrebna samo jedna recenica da sve to srusi, svu moju upornost, volju, spremnost...Samo jedna recenica....Da shvatim da ti i ja zaista nemamo nikakva posla, ni ti sa mnom niti ja s tobom. Ne mogu ja ocekivati od tebe da se ti menjas, nemoj ni ti to traziti od mene....To je vec previse.Ja sam sve pokusala, dala sve sto sam mogla da dam. Ne, ne mislim da je to sve sto se od mene moze ocekivati, imam ja jos mnogo toga da pruzim, samo mi treba pruziti prostora, slobode, a u isto vreme razloga, sigurnosti.. To od tebe nisam dobijala. I to je tako kristalno jasno, sada valjda i tebi?
Hvala jos jednom za sve predivne trenutke, za sve prijatne veceri i noci provedene sa tobom, za divne intimne trenutke, za sve neznosti, za sve lepe reci, za mnogo toga ti hvala.
Zelim ti da skupis snage i da na kraju puta pronadjes sebe i sve sto trazis u ovome zivotu. Ali, pronadji i pravi put na koji ces konacno krenuti u potragu ne za snovima, vec za lepsu stvarnost.
Volim te i zelim ti sve najbolje!
Eh, ja sam ovo pismo poslala...i dobila ``povratnu`` reakciju, bednu sms poruku - ``U pravu si``....Od tada je proslo vec neko vreme, moja poslednja ljubav (mada ne znam da li je on bio toga svestan :cry: ) me nijednom nije pozvala, sve je proslo kao da se nikada nije ni desilo....
elizabeta
26.12.2003., 13:12
Da bih s tobom prošla pustoš ovog sveta
Da bismo se zajedno suočili s užasnom smrti
Da bih videla istinu da bih izgubila strah
Pošla sam usporedo s tvojim koracima
Zbog tebe ostavih svoje carstvo svoju tajnu
Svoju hitru noć svoju tišinu
Svoj biser okrugli i njegovu belinu
Svoje ogledalo svoj život svoju sliku
I napustih perivoje raja
Tako bijah na svetu bez koprene tvrdog dana
Bez ogledala videh da sam gola
A pustinja se zvala vreme
Zbog toga si me svojim kretnjama odenuo
I naučih živeti u punome vetru.
oprosti sto sam ljubav tvoju krao
oprosti sto ti ljubav nisam dao
jer ti si zhena koja zna da ceka
voljenog coveeeeeeeka
m.i.
Elizabeta,
Ljubav je cudna stvar."Stvar"? Nije stvar,no osecaj.
Sad,ja se drzim onog sto sam ucio:Ako je sex srce ljubavi,romantika je dusa ljubavi.Ocito,ti si u svom pismu pokazala da imas i ljubav koja opet u sebi ima i sexa i romantike.Nazalost,vidim da druga strana nije imala dusu ljubavi.Romantika je ranjiva,boli,kao i svaka ljubav.Sad,posle bitke svi su generali...ali,mora to....ides dalje. Ti mozda nekad imash priliku i da ga vidish,neki od nas nemaju takvu priliku vishe.Jednostavno je nemaju.To je opet druga prica,mnogo bolnija.Tesko je u takvim nekim trenucima biti pametan,priseban...ali da. Bas tako,nastavis putem traganja,pa kud te odvede.Ja i dan danas tragam,19 godina vec.........
elizabeta
26.12.2003., 15:11
Elizabeta,
Ti mozda nekad imash priliku i da ga vidish,neki od nas nemaju takvu priliku vishe.Jednostavno je nemaju.To je opet druga prica,mnogo bolnija.Tesko je u takvim nekim trenucima biti pametan,priseban...ali da. Bas tako,nastavis putem traganja,pa kud te odvede.Ja i dan danas tragam,19 godina vec.........
Na zalost, imam ``prilike`` da ga vidjam. Radimo u istoj firmi, doduse ne u istoj zgradi. Tu smo se i upoznali. Ne znam da li je to dobra ``prilika``...Meni svakako ne prija..Pomisljala sam cak i da napustim posao, to je tako daleko otislo :(
A, ne bi verovao sta bi time uradila sebi, s obzirom da mi je polozaj na poslu zavidan! Eto, koliko znaci uspeh, novac, moc...Nista ne moze da me ispuni koliko emotivno zadovoljstvo i mir....
MACKO,PROBAJ PA NEKA TE "UBIJE"
RADOZNALOST!!!
LJUBAV NE ZIVI OD PONOSA
"Ne merim vise vreme na sate
ni po suncanov vrelom hodu,
dan mi je kad njegove se oci vrate
noc kad ponovo od mene odu"
kao_toma
03.01.2004., 22:24
secas li se sanja,
da li mozes da zaboravis...
RadoznalostJeUbilaMacku
05.01.2004., 16:30
Ne, radoznalost ne ubija. Ono što ubija je nerazumevanje, ravnodušnost... :cry:
Neće me to ubiti, mada mi se tako učinilo...
Danas je ponovo novi dan, kao što će i sutra biti, a svaki novi dan donosi nadu...
Goscica
05.01.2004., 18:25
Ne, radoznalost ne ubija. Ono što ubija je nerazumevanje, ravnodušnost... :cry:
Neće me to ubiti, mada mi se tako učinilo...
Danas je ponovo novi dan, kao što će i sutra biti, a svaki novi dan donosi nadu...
Hej, ne daj se!!! Ja se vec pitala gde si ti i sto te nema tako dugo?! :wink:
RadoznalostJeUbilaMacku
05.01.2004., 21:39
Ne dam se ja, draga moja! Još me ništa nije slomilo...
:)
Kao školjka
kad zrno peska
dotakne joj nežnost,
tako moja duša
iz svakog bola
iznedriće biser
nezaboravljene ljubavi...
Trudim se da iz svega što mi se dogadja nešto naučim, da postanem bolja... Da, naučila sam mnogo toga, naučila sam da je život prelep i vredan, da je ljubav jedino osećanje koje daje život...
Goscica
06.01.2004., 00:27
:D :D :D
Ne dam se ja, draga moja! Još me ništa nije slomilo...
:)
Kao školjka
kad zrno peska
dotakne joj nežnost,
tako moja duša
iz svakog bola
iznedriće biser
nezaboravljene ljubavi...
Trudim se da iz svega što mi se dogadja nešto naučim, da postanem bolja... Da, naučila sam mnogo toga, naučila sam da je život prelep i vredan, da je ljubav jedino osećanje koje daje život...
Draga RadoznalostJeUbilaMacku!
Javi mi se private, ako te je moja poruka dotakla..
Eto, koliko znaci uspeh, novac, moc...Nista ne moze da me ispuni koliko emotivno zadovoljstvo i mir....[/quote]
Imas prekrasno ime,novac,moc...pa da te ja zaprosim,a :lol: :lol: :lol:
Emotivni bol ja resavam na sebi svojstven nacin.Znas kako.Otputujem negde.Egipat recimo 15 dana.Gledam piramide,zaboravim sve.Ovako.....vreme samo Elizabet,samo vreme.Ima na ovom Forumu osobe koje ja jako dobro znam.One su postedjene tog bola,jer nemaju emocija.Ali ,veruj mi,to su siromasne osobe.Siromasne duhom.To je mnogo ozbiljnija "bolest".........
azdajica
09.01.2004., 20:22
RJM,pismo ti je lepo,(o)secanja koja imas prema tom coveku su nezna i liricna..ali nema opravdanja tipa long distance kad je prava ljubav u pitanju.
Eh,sta sam ja morala da preturim preko glave do onoga sto sam zelela i verovala i sanjala,ipak bilo je slatko cekanje,(koje je trajalo 3-TRI godine!)
A sve zato sto sam bila nesigurna i stidela se i nisam smela da se usudim da presecem sa prosloscu i da budem sa njim...imao je on devojku,ja sam bila sama,onda je on ostao sam a ja sam imala decka i nismo zeleli da ih prevarimo a znali smo da smo jedno za drugo...pricali smo cesto i dugo-long distance i bio mi je uteha i veselje kad mi je bilo ,mnogo tesko i dan danas je tako..ali sam mu ja ipak rekla sve sto sam osecala i on je dosao k meni :wink:
ne dozvoli da osecanja koja imas potiskujes u sebe i postanes ogorcena,reci mu sve i ako se ne slozi,bar ces znati da nije to to...ali mislim da hoce!
RadoznalostJeUbilaMacku
09.01.2004., 20:23
Ne dam se ja, draga moja! Još me ništa nije slomilo...
:)
Kao školjka
kad zrno peska
dotakne joj nežnost,
tako moja duša
iz svakog bola
iznedriće biser
nezaboravljene ljubavi...
Trudim se da iz svega što mi se dogadja nešto naučim, da postanem bolja... Da, naučila sam mnogo toga, naučila sam da je život prelep i vredan, da je ljubav jedino osećanje koje daje život...
Draga RadoznalostJeUbilaMacku!
Javi mi se private, ako te je moja poruka dotakla..
Zbunjena sam jer ne znam ko si. Registruj se, pa da razgovaramo.
Ne dam se ja, draga moja! Još me ništa nije slomilo...
:)
Kao školjka
kad zrno peska
dotakne joj nežnost,
tako moja duša
iz svakog bola
iznedriće biser
nezaboravljene ljubavi...
Trudim se da iz svega što mi se dogadja nešto naučim, da postanem bolja... Da, naučila sam mnogo toga, naučila sam da je život prelep i vredan, da je ljubav jedino osećanje koje daje život...
Draga RadoznalostJeUbilaMacku!
Javi mi se private, ako te je moja poruka dotakla..
Zbunjena sam jer ne znam ko si. Registruj se, pa da razgovaramo.
Registrovana sam kao clan... Myra je moje ime.
Odgovorila si na moju poruku "Dolazim po tebe i vodim te sa sobom"... Mislim da imamo nesto zajednicko.
_tvoja zvezdica_
13.01.2004., 20:47
Tragam i ja,ali uzalud,19 godina.On je ostao a ja otisla,nekim svojim putem.Mislila sam tada da je za njega tako bolje,a ja cu nekako vec preboleti...
Tragam i ja,ali uzalud,19 godina.On je ostao a ja otisla,nekim svojim putem.Mislila sam tada da je za njega tako bolje,a ja cu nekako vec preboleti...
Jel ON bar ziv? Moja nije,nazalost.Ali tragam,i Bogami,na moje zadovoljstvo,i te kako sam na dobrom putu.
_tvoja zvezdica_
13.01.2004., 22:23
Neznam da li je ziv.Neznam nista o njemu vec dugo.Trazila sam ga jednom u njegovom rodnom mestu.NJegov drug mi je rekao da ga ne trazim jer ga ne mogu naci.Trazim ga i ovde vec mesecima,ali uzalud...Te tvoje price podsecaju me na njega...ponekad plachem,ponekad mislim,mozda ipak,tu je negde...
Pre neku godinu je to bilo.Tacnije,pre neko leto.U Vrnjackoj banji.Sedeo sam u Svajcariji,ispijao kaficu i votku,moju omiljenu kombinaciju,cekajuci da padne noc i odrzi se i ta manifestacija.Citao sam neke novine,valjda su bile Sportske.Sunce je bas bilo upeklo,ali Vrnjacka banja odise paltonima,kestenovima,jelama.....drvecem.Plus recica koja kroz sred banje prolazi,tek da zuborom da svoj doprinos prelepom parku.Oko mene je prolazilo dosta sveta.Mahom stariji ljudi,ali je bilo i omladine.Pogled mi nekako pade na visokog,preplanulog muskarca,svojih 40-ak godina.Bio je obucen sav u belo.Bele cipele,bele pantalone,bela kosulja ispeglana na ivici ukusa.Kosa mu bese sva u briljantinu,zalizana.Nosio je i suncane naocale.Onako visok,Bogami ja sam mu pozavideo na lepoti.Stajao je i pricao nesto sa vlasnikom zlatare.Odjednom,on pridje postarijoj Gospodji.Nek je imala 60 i kusur godina.Nesto malo su pricali,a onda odose nekud zajedno.Nakon sat vremena,ja sam ga opet video,na istom mestu,kako razgovara sa zlatarem.Nista cudno ,pomislih,ono mu je sigurno bila neka rodjaka.I taman mi ta pomisao prodje glavom,kad se on dade u razgovor sa drugom Gospodjom.Mozda jos starijom od prve.I sa njom ode. E to je vec zagolicalo moju mastu.Pridjoh zlataru,kao raspitujem se za narukvicu,ali sam ga onako usput priupitao:Ko je onaj Gospodin u belom? ON,zapitazlatar,mislite na Serza? Ne,rekoh,ne znam mu ime,samo mi se svidjaju njegove cipele,pa sam hteo.....u pola reci me prekinde Serz. Da,recite,obrati mi se nekim glasom koji je istovremeno delovao i smirujuce i obeshrabrujuce. Nista ,nista,rekoh nevesto,samo sam hteo da pitam za marku cipela.Hocete li na pice samnom,obrati mi se on.Sad,naviko na svasta,pomislih da nije od "onih"....ali pristadoh.Odosmo u bastu obliznjeg restorana.Narucili smo pice.Upoznasmo se,ja rekoh svoje ime,on malo zacuta.Rece:Gospodine,Vas ne interesuju cipele,Vas interesuje ko sam ja,zar ne? Rekoh:DA.Ja sam Dragan.Iz Beograda sam.Ovde radim kao BELI GALEB>Priznajem,nije mi bas bilo jasno.No,on me nije ostavio da cekam u neizvesnosti.
"Vidite,nastavi on,ja ovde zaradjijem hleb. Morao sam da pitam to bezvezno pitanje:KAKO? Lepo rece on,uvek ima starijih Gospodja kojima je do ljubavi i neznosti.Ja im to ispunjavam i naplacujem.Kad mi je reko cifru,zavrte mi se malo u glavu.Pa ima li posla,pitah opet nevesto? Ima,ima,dao Bog,rece on.Vidite,rece,ja spavam u hotelu,hranim se po najskupljim restoranima ,oblacim po zadnjoj modi,vozim veoma dobar auto.....Oooooooooo.....sad ga ja prekinuh,pa Vi ste srecan covek.Najednom,njemu se promeni izraz lica. "Imate li Vi porodicu,zenu,decu,upita me?" Imam,dao Bog ,rekoh. Njemu se lice jos vise steze,u ocima se pojavi neka tuga.Rece:Ne Gospodine,VI ste srecan covek,ja sam samo Beli galeb koji zivi od danas do sutra.Koji pruza svoje telo dok moze.A sta ce sa mnom biti kad ne mogu vise pruzati svoje telo,ne znam.....i ne bih voleo da znam.To rece,popi pice na iskap i ode da zaradjuje za zivot.Dugo sam ga posle gledao i razmisljao sta je hteo da mi kaze.O da,reko mi je SVE. Uvece je pocinjao i zavrsio se koncert.Ujutru smo otputovali iz Vrnjacke banje.BELOG GALEBA nisam nikad vise video nit sreo....a bio sam vise puta posle toga u Vrnjcima.Pitaj Boga,mozda je u nekoj drugoj banji odselio,mozda na more otiso,tek,ja ga vise nisam video.
_tvoja zvezdica_
14.01.2004., 18:41
U blizini svajcarije beshe pozorishte.Krenula sam da gledam "figarovu zenidbu" i sretoh ga.Bio je sav u belom ko shto kazes,na nogama talijanske cipele...zene su se okretale za njim,a on,ishao je polako i gledao u prazno...Zastao je kraj rechice,na keju,naslonio se na ogradu i posmatrao nebo,kao da je molio,a sigurno znam da nikad nije molio...
...U pravu si.TAJ nikada nije molio.
neki lik
14.01.2004., 18:59
Pismo je prelijepo.Vjerujem da svi imamo neka pisma koja nismo poslali i neka na koja nismo odgovorili.Ne znam,zaista,koja su me vise boljela.
_tvoja zvezdica_
15.01.2004., 20:47
Veche pred Svetog Nikolu i ja se pakujem.U meni se pokrenuo onaj mikrokosmos...mozda ipak...Zatvaram ochi da docharam tvoj lik.Kosu sam ochesljlala onako kao shto ti volish.Strah me i da pomislim da me necesh prepoznati.Nocas opet necu oka sklopiti.Nekada smo zajedno posmatrali zvezde iznad nasheg grada.Govorio si:"Vidish,ti si ona mala zvezdca gore.MALA,ja cu te uvek naci medju ostalim zvezdama jer ti je boja svetlucavo plava..."A ja bh naslonila glavu na tvoje rame i cutala.jer,cutnja ponekad vishe kazuje...Ako pogledash u nebo mozda...Boze,shta mi je pa u svakoj prichi nalazim sebe?!
wishfish
16.01.2004., 21:42
oprosti što te volim sada kada ne volim niti samu sebe.
oprosti što te ostavljam sada kada si me ti ostavio.
oprosti što ti ne vjerujem
jer nikada mi nisi niti pripadao
Trebalo bi da prevalim ovo preko usana... :cry: :( :cry:
sonjasky2004
16.01.2004., 22:12
Milion puta sam i ja htela da mu pošaljem pismo,da mu, dok sam mogla,kažem nekoliko reči koje bih ga možda ili ne bi zadržale ili mu pomogle da odluči,ali nisam glumila sam da sam jaka, da mogu tako i da ću biti dobro i bez njega i onda ga sada više nema,...verovatno sam pogrešila,ali to nikad(nikada ne reci nikad)neću saznati,ovako ću sada.. Nikada neću da zaboravim osećaj koji mi daješ kada si pored mene, ni onda kada ga ne bude bilo.Možda je sve uzalud i možda živim u iluzijama, ali meni je lepo i ŽIVIM. Dovoljno si jak da me otmeš, ali pitanje je da li će to ikada da se desi?
Trebaš mi kao niko do sada, ali nikada to nećeš saznati!
Čekaću jer sam sigurna da ćeš opet doći.
I TI, kao i JA, znaš da bi bilo sve drugačije da smo se ranije sreli, par godina unazad. Ovako,sve je teže, a možda i slađe.Osećamo oboje da je to ono pravo među nama, ali nećemo da priznamo, a još manje da neko to sazna. Niko saznati neće šta je bilo među nama.
Godine iskustva ne daju nam veliku slobodu zajedničkog «disanja», slobodnog uživanja i kompletne sreće. Teraju nas na razmišljanje i nameću nam mnogobrojna pitanja «ZAŠTO,KAKO I DA LI IĆI DALJE?»
I pored toga što nam je vreme kad smo zajedno maximum ispunjeno i što bukvalno delujemo kao JEDNO, niko nije siguran šta će na kraju da bude i šta nam novi dan nosi. Možda nikada nećemo uspeti da POSTOJIMO ZAJEDNO u PRAVOM SMISLU TE REČI, i možda nikada nećemo saznati kako dišemo jedno pored drugog, kako je to kad se mi volimo, ali ja ću uvek znati da si TI moje drugo JA i svaki drugi posle TEBE će biti samo DRUGI!
Razumem te, znam da i ti razumeš mene. Nije ti lako.
I meni, kao i tebi, treba vremena da sredimo misli, da stavimo stvari na svoje mesto pa i po cenu NAS i NAŠEG ZAJEDNIČKOG POSTOJANJA.
Imali smo, imamo i uvek će biti u nama nešto naše, nešto posebno, nešto što niko nikada neće razumeti, samo TI i JA. Samo nas dvoje ćemo se sećati dana provedenih zajedno i niko
nam bar te dane i te uspomene ne može oduzeti jer one su u nama!
Shvatila sam nešto što je veomo bitno da bi se išlo dalje u celoj ovoj stvari, bitno da preživim sve ove i neke buduće teške trenutke koji me čekaju.
Ti ćeš uvek biti tu negde pored mene, i kad te niko ne bude video, ja ću te osetiti, kao što i sada predosetim svaki tvoj sledeći korak koji napraviš, a vezan je za nas.
Znam da ne mogu da se razočaram, jer sam naučila Živeti, a ne vezati se.
Znam da nećemo više trajati od ovog što smo do sada, ali meni je bilo lepo i ja ću se sećati, sećaću se sve do onog trenutka dok te neko drugi na neki drugi, ali nikad kao tvoj, način zameni jer ti si samo jedan i za mene ćeš ostati jedini takav.
Scheherezade
02.02.2004., 16:38
Više ne umem da sanjam, a da se uplakana ne probudim...
Ne umem ni da pišem, jer je svaka reč samo suza...
Ponovo, kao i svakog dana, u mojim očima se skupljaju teški, kišni oblaci... I pašće kiša, poplaviće sve one doline koje za žude za suncem...
Gazi me tuga, gura me u ponor... i sve je dalje svetlost, kao da me svaki korak vodi dva koraka nazad... Samo će vapaj od mene ostati...
little smile
02.02.2004., 21:34
Ne znam da li si gledala film "Poruka u boci", ali zelim ovom prilikom da ti napisem najlepse delove iz filma, a ti malo razmisli o svemu tome... Shvatices jednu veoma bitnu stvar: Zivot je ipak samo jedan i zbog toga neprocenjivo vredan, zato treba ziveti i ne plasiti se... Srce je uvek najbolji putokaz ka nasoj sreci!!!!!!!!!
"...Izvini što ti se nisam javljao veoma dugo. Osećam se pomalo izgubljen, kao bez pravca i kompasa. Padam na malim stvarima. Znam da zvuči blesavo, nikada ranije nisam bio tako izgubljen. Ti si moja jedina iskrena stvarnost, uvek će mi nedostajati dom, a ti si moj dom... Sada mi je bolje, najviše mi ti pomažeš. Sinoć sam te sanjao. Došla si sa onim tvojim osmehom koji mi je pomogao kao detetu. Sve čega se sećam iz sna je predivan osećaj mira. Kada sam se probudio pokušao sam da zadržim taj osećaj što sam duže mogao... Pišem ti ovo da bih ti rekao da sam sada na putu da ostvarim svoj mir i da mi je žao zbog mnogih stvari... Žao mi je što se nisam bolje brinuo o tebi tako da ni jedan trenutak ne provedeš uplašena ili bolesna... Žao mi je što se nisam više trudio da ti kažem kako se osećam... Žao mi je što se nisam izvinuo za mnoge stvari. Bio sam previše ponosan. Žao mi je što sam ti naneo toliko bola da čak ni Bog ne može da ga otkloni..."
"...Ne prođe ni jedan trenutak mog života, a da ti nisi u njemu. Sećanja su se vratila poput plime. Danas sam razmišljao o našoj mladosti i o tome kako si napustila naš svet da bi otišla u veći. Bio sam mnogo više uplašen nego što sam želeo da priznam. Izborio sam se sa svojim strahom i rekao sebi da ćeš se ipak možda vratiti jednog dana. Pokušao sam da smislim šta ću ti reći kada te ponovo budem video. Mora da sam prevrteo sve kombinacije... I šta sam na kraju rekao? Ne mnogo... Moje usne nisu mogle ništa drugo sem da te ljube. Kada si rekla da si došla da ostaneš, sve je rečeno..."
"...Ovo je poruka i molitva, jedna od poruka koja mi je pomogla da pronađem put. Već sam imao ono što svi traže, a samo retki pronađu. Jedinu osobu koja je rođena da je volim zauvek i koja je volela mene..."
Nemoj cekati, vreme je nepovratni resurs!!!
Scheherezade
03.02.2004., 11:39
Ne, ne čekam. Nekad sam samo umorna od traženja, pomalo razočarana, a nekad me uhvati neko beznadje. Znam šta je život, shvatila sam njegovu vrednost, zato uvek ponovo ustajem i pronalazim snagu da nastavim dalje.
Pomislim,o suzama da pisem.O tragu koji ostavljaju u ocima koje ne priznaju ni samocu,ni stah.Ni moj,sad vec u svaku mi poru utkan,za Tobom zal.Dok ritam Tvog srca,kao ordenje okaceno o trenutke proslosti,bije u mojim mislima,jednu od mnogih bitaka ljubavi,svaki put kad na Tebe pomislim.Ili,kad se sretnemo,onako neobavezno,drugarski,verujuci da samo ubijamo slobodno vreme.A vreme,od samog pocetka,cak i pre prvog i jedinog poljupca,polako,lagano,ali sigurno i trajno Nas ubija.Kao dokaz neoboriv- Ti odavno uz moje Ja nisi.
A vidimo se.Cesto.Ponekad i suvise cesto.Kao da se nista dogodilo nije.Pre.Kao da SVE tek treba da se desi.Bez nagovestaja...Pomislim,o ljubavi pisem.Onoj koja greje prazninu sobe,u Lorkino "Zeleno" okrecene samo za Tebe.Za Nas.I nije me strah da te u oci pogledam,zavodljivo i drsko,dok crvenis kao dete siromasnog siromaha,uhvacenog u kradju malene,ali nadasve slatke i nedotupne cokolade.Jer,osecam da krades moj pogled,moje pokrete.Osecam,iz dana u dan,da lice Ti bora jedino moj osmeh,dok pricam samo Tebi,potajno misleci na Nas.Jer,mislim,znaci da postojimo,nismo san.A kad znam da postojimo,cak i koliko samo jedan susret na ulici,imam snage da prkosim vremenu koje je oduvek bilo na drugoj strani. Onoj koja nije nasa. Jedino tako znam da cu iskoraciti u sutra.
ma poshalji ga plzzzzzzzzzzzzzzzzz
ma poshalji ga plzzzzzzzzzzzzzzzzz
Da ti ga posaljem,vidim da si is mesta JEDNO(grad,selo,mesna zajednica,naci cu vec),al ne znam ulicu,broj,tvoj maticni broj,a i marke skupe(ili se sada i na pismima lepe EURI?)...tako da :PPPPPppppppPPPPPPPppppp
Scheherezade
23.02.2004., 14:38
Ovo je jedina tema u koju mogu da prelijem sve suze koje su se mesecima skupljale u očima. Ne, ne očekujem nikakav komentar, ništa. Samo želim smirenje, želim da zaustavim ovu reku koja nezadrživo teče niz lice, želim da bol prestane...
Otišla sam, udaljila te od sebe. Ali, ma koliko se dana i noći smenilo, još uvek si mi prva misao svakog jutra, deo svakog sna, suza na jastuku svake noći...
Dugo nisam slušala muziku uz koju si me držao za ruku, ni onu pesmu zbog koje si me zvao telefonom da je čujem... "Moj lipi andjele"... Danas, danas sam mislila da ću moći, ali sam se prevarila. Boli više nego ikad! Boli sećanje na svaku tvoju reč, pogled. Kroz plač se smešim dok se prisećam one večeri koju smo proveli zajedno, sati i sati razgovora. Sećaš li se da nisam htela tad da te vidim? Oh, kako sam bila u pravu! Nisam te smela sresti ni sledeće večeri, niti sledećeg dana šetati sa tobom Kalemegdanom! Kao razdragana deca smo bili tih dana, sanjali smo san koji nikad ne može postati java...
Pišem ovo i sve mi više liči na pismo koje neću poslati. Znam da ćeš pročitati i nećeš odgovoriti. Neka, bolje je tako. Boleće, ali će jednog dana prestati... Jednog dana kad ovo srce koje te voli prestane da kuca...
Usamljeno_Srce
23.02.2004., 21:40
Do sada sam 100 puta pozelela da napisem nekom pismo,nekom nepoznatom.Jednostavno da napisem sva moja osecanja,da opisem sta zelim,kakva sam osoba,sta me muci itd.Sigurno negde tamo daleko,ili blizu postoji neka osoba koja je ista ili barem priblizna kao i ja......
Cuda se desavaju...
Tako nam je neko blizu a opet tako daleko....
Scheherezade
18.10.2004., 12:50
"Je li ovo ljubav, ili bolna jedna
Potreba da ljubim? Ova zelja plava,
Je li zelja srca mocnoga i cedna?
Ili napor duse koja malaksava?"
Zena s greskom
19.10.2004., 12:00
Poslije ljubavi ostaje povrijedjena sujeta.
Poslije ljubavi ostaju drugi ljudi i druge zene.
Poslije ljubavi ne ostaje nista......
Tuzno ali istinito, zar ne? :cry:
Hej bre !
Nemoj da me nerviras, imas jedan zivot koji je samo tvoj i kako ga provodis, tako sto mucis sebe? Posalji pismo !
Neko mora da ucini prvi korak !
Posalji pismo !
U zivotu sudbina mesa karte a mi igramo, odigraj pametno ovaj put !
Posalji pismo !
Ako i dobijes odgovor koga se plasis, posle svega toga vise se neces plasiti, znaces istinu, a istina mozda nekada boli, ali ne ostavlja oziljke !
Posalji pismo !
Uradi ono cega se plasis i videces, strah ce nestati, ja to znam !
Toliko sam se iznervirao da sam se i registrovao samo da bih ti mogao odgovoriti i podrzati te da mu posaljes pismo, bre !
Posalji pismo ! :oPa ti si moj idol!!!
sibirska
24.11.2004., 11:15
U jednom trenutku sam htela da zaplačem. Ne znam zašto? Sve se učinilo tako bezveze i besmisleno... A nisam nas doživljavala tako. Imala sam samo jednu želju tada. Da se isplačem i da mi bude lakše. Mislila sam da cu da padnem i da umrem, ako izgovoriš još jednu reč. Ali sam se smeškala i govorila kako si u pravu i kako cu sve to podneti bez ikakvih problema. Ali sam plakala kao devojčica kojoj su ošišali dugu kosu. Zašto? Pa ne znam... Ti si sve to lepo objasnio i postavio stvari na najlogičniji mogući način! Kao slagalicu. Sve to jeste tako, ali meni se plače. :wink: Jedan deo te slagalice je ostao u meni i ne dam ga nikom! Pa ni tebi. I šta sad? Oboje smo se "sredili", našli u nekim pričama kojima navodno pripadamo. Imamo sve!
Sem naše čarolije...nelogične, apstraktne, izmišljene, zamišljene...kako god!
Ah da...Zaboravih dal' sam ti rekla da te volim. Mislim da nisam... Bilo je baš hladno, bolela me glava i žurila sam kući da bi što pre počela da plačem, pa moguće da se nisam setila da ti saopštim da si ti moja najveća ljubav...
Cekam kuma
24.11.2004., 15:49
I kada nadjemo onu pravu ljubav u nama, cesto umemo da zalutamo krecuci se tajnim hodnicima nase duse.
Bas kad pomislimo da nam je teren poznat i krenemo sigurno da koracamo, proradi sujeta, ljudska glupost, opterecena materijalnim(egzistencijalnim) potrebama.Posle toga dugo lutamo, mucimo se da je ponovo nadjemo.
Mislimo da nas je napustila,padamo u ocajanje, ali ona nas strpljivo ceka i nada se u nas skori dolazak, cak nam salje i zrake poput sunca, da u sumraku nasih misli mozemo da vidimo u kom pravcu da je trazimo.Ona je tu.
sibirska
24.11.2004., 16:27
I kada nadjemo onu pravu ljubav u nama, cesto umemo da zalutamo krecuci se tajnim hodnicima nase duse.
Bas kad pomislimo da nam je teren poznat i krenemo sigurno da koracamo, proradi sujeta, ljudska glupost, opterecena materijalnim(egzistencijalnim) potrebama.Posle toga dugo lutamo, mucimo se da je ponovo nadjemo.
Mislimo da nas je napustila,padamo u ocajanje, ali ona nas strpljivo ceka i nada se u nas skori dolazak, cak nam salje i zrake poput sunca, da u sumraku nasih misli mozemo da vidimo u kom pravcu da je trazimo.Ona je tu.
Upravo tako... :wink:
zavodljiva1976
24.11.2004., 16:38
"Znam,dogadja se i drugima da im ponos unisti sve ono lepo sto samo ljubav moze dati.I onda neko place,moli,neko se ljuti,neko se jednostavno okrene i ode bez reci...
POkajala sam se kasnije i napisala ti pismo koje nikada nisam poslala i koje ti nikada neces procitati.Danas se pitam:"Ima li smisla pokusavati razumeti sve ono sto nas boli?" Znam da je ovo,sto sada cinim poslednja spona medju nama.Nema vise niceg.Ni onih dugih setnji,ni bezbroj nedovrsenih poljubaca.Nema vise nicega.To je kraj.Definitivno kraj.Dozvoli ipak da ti kazem koliko sam s tobom bila srecna.Priznajem,zalim za onim nasim stazama kraj puta.Nikada ti nisam rekla koliko mi znace tvoje reci,pogledi,stisci ruku.Nisam ti govorila ni da te volim.Mislila sam da ti to znas,da osecas,da ti je sve jasno.Pogresila sam,znam.U toj svojoj zelji da me volis,volela sam i nase svadje i tvoje ljutnje.A mi smo koracali ka sigurnom zavrsetku,ka kraju.Ne znam,valjda to tako mora.Cudno-ipak te u ime svih ljubavnika sveta molim-NE TRAZI ME,jer nalazim se na raskrsnici.
I opet ce nova prolecna noc prati nam tragove,a vreme ce nam odneti zaborav.Samo,ko ce odneti maglu iz mojih ociju,ko ce izbrisati pepeo vatre koja je gorela?
Jos uvek,dok se hladnoca uvalci u moje telo i dok setam procvetalom stazom nasih napustenih ideala,secam se tvojih ociju i cujem tvoj smeh,kao najdivniji eho proslosti..."
divlja-u-srcu
24.11.2004., 16:43
VTRAAAAAAAATI SEEEEEEEEEEEEE,
SVE TI JE OPROSTENOOOOOOOO! :lol:
Novcic_u_fontani
25.11.2004., 17:30
...
Otkacena
28.11.2004., 16:23
E ja sam postala vise nego radoznala!!!
Ajde reci sta se dogodilo! el odgovolio na pismo... daj i meni malo nade, da mogu da verujem da je moguce...
divlja-u-srcu
28.11.2004., 18:00
A ja se pitam, gde je Novcic?
Sad nista ne razumem. :?
Novcic_u_fontani
01.12.2004., 12:55
Dama s kamelijama - Aleksandar Dima Sin
30. januar
Jutros sam primila vase pismo.Osecala sam
veliku potrebu za njim.Hoce li vam moj odgovor
stici na vreme? Hocete li me jos videti? Evo jednog
srecnog dana,koji baca u zaborav sve koje sam
prezivljavala za ovih sest nedelja.Cini mi se da mi je
bolje,uprkos tuznom raspolozenju u kome sam vam
i napisala odgovor.
Naposletku,zar moramo stalno biti nesrecni?
Kad pomislim da se moze dogoditi da ne umrem,
da se vi vratite,da ponovo ugledam prolece,da me
vi jos volite i da ponovo zapocnemo nas proslogodisnji zivot!
Kako sam luda!Jedva drzim pero kojim vam
pisem o ovom besmislenom snu moga srca.
Ma sta se dogodilo,ja sam vas veoma volela,
Armane, i vec odavno bih umrla da me nije podrzavala
uspomena na tu ljubav,i kao neka
nerodjena nada da cu vas opet videti kraj sebe.
Strah od cega?
Posalji mu sve svoje reci,od njih ne treba da te bude strah,boris se za sebe,zar tu imas sta da izgubis,mozda bas takve reci ceka da bi se vratio samo zbog tebe,pa zasto ga onda mucis,napisi sve sto ti je u srcu i videces da te ono nece izneveriti....
Upuceno svima koji ovakvu dilemu stavljaju pred sebe......
Novcic_u_fontani
21.12.2004., 11:31
Iznova citam one iste price od koji su nam nekada davno oboma…ponekad….secas se? Udarale na oci neme suze…one slatke suze od kojih nam je posle njih dusa bila probudjena….i onda sklopim oci i pod trepavicama te cuvam.i evo sunce se jos ne gasi na nebu…I opet bih iznova zaplakala svaki put gledajuci film “Savrsen svet” i iznova osecala melanholiju citajuci romane ruskih klasika i znala težinu njihovih korica i miris hartije kojima su ispisani, i iznova osetila onu poznatu lakocu prevrtanja listova Zagorovih romana, znali smo i osecali ih…..a da li znas za osecaj oblika i harmonije Rubikove kocke držeci je u rukama ? Bio je jedan trenutak kada sam se osecala tako, kao ona. Cudan je osecaj koji sam imala kao da me neko drži u ruci i posmatra i da me taj neko vidi kroz “tri dimenzije”… Onaj tanani osecaj….poznavanja gde ti se nalazi cak i ona minijaturna plava ili zelena kockica koja treba da se uklopi sa spoljasne strane kako bi se mozaik kocke savrseno uklopio…Zasto sve ovo pisem….dok u sebi se tiho pitam zasto sam neko vreme neprestano bezala od istine da sam se vise puta tako osecala….i nisam htela da priznam sebi….plaseci se da ce neko možda pokusati da tu plavu ili zelenu kockicu okrene….u možda jedinom ispravnom smeru….a da li bi tim okretanjem carolija prestala ili ….možda…. pocela ? A onda otputujem iz stvarnosti ponovo kroceci u neki svoj imaginarni svet mastanja…pomeram sama svoje kockice sve dok ih neko ne odgonetne…plaseci se da otkrijem sve tajne i besmislene snove moga srca….I to traje u beskraj….i po ko zna koji put opredeljujem se za svoju samocu…a onda te osecam kako lagano hodas stazama mojih snova i prikradas se necujno i ostavljas neizbrisive tragove…..i tada znam da sam jos uvek tvoja devojcica….samo tvoja….jer nije jos izgubljeno dok u srcu nije tako prelomljeno…i ti ostajes tu, da stanujes u mojoj tisini.
I grejes moje usamljeno srce.
I znam ma gde bio, udaljeni miljama daleko, dok izmedju nas huji život i vreme…. duboko u sebi osecam i znam da cemo uvek tugovati nad potpuno istim stvarima, radovati se zbog istih sitnica, i osecam da ce nas iste price i stvari podjednako ranjavati i boleti…. i da cemo iste snove sanjati….i da me možda niko nece bolje poznavati, nego sto me ti poznajes. I znam da ma gde otisla daleko….uvek ce postojati ta nevidljiva nit koja ce nas spajati…putevi negde u snovima medju zvezdama zacrtani u toj mutnoj sudbi mladosti naseg nastanka i cudesnog života.
Novcic_u_fontani
22.12.2004., 14:49
Strah od cega?
Posalji mu sve svoje reci,od njih ne treba da te bude strah,boris se za sebe,zar tu imas sta da izgubis,mozda bas takve reci ceka da bi se vratio samo zbog tebe,pa zasto ga onda mucis,napisi sve sto ti je u srcu i videces da te ono nece izneveriti....
Upuceno svima koji ovakvu dilemu stavljaju pred sebe......
Vidis da ipak imam hrabro srce :wink:
Vidis da ipak imam hrabro srce :wink:[/quote]
Nadam se da ce te uvek voditi ka sreci,retki su ljudi koji iskreno kazu ono sto im je u srcu skriveno,mozda zato jer se boje toga,da bi mogli biti povredjeni,ali zbog tog straha cesto se desi da propuste trenutak koji ih moze povesti pravim putem,kojim se retko ide....
:D
maliPrinc
28.12.2004., 12:24
Zakopcaces moje oci
kao dugmad
za svoju proslost
Uklet cu se otimati
trzati nesavladan
leprsati u tvojoj kosi maramama
dok me ne otmu
ne rastrgnu savladanog
Ostavices me samog u komadima
nepotrebnog
cetvrtu kazaljku na satu
na tvojoj ruci
da se sastavljam
da se trazim
da okrenem dva kruga bez smisla
dva kruga bez smisla
zainteresovana
29.12.2004., 11:55
Monolog
Da ratujemo, mali moj?
Da, ratujemo sa grižom savevti
i neophodnim impulsima odgovornosti;
da ciljamo na tišinu, sagovornika našeg,
na one koji nas nagone da se porazno vidimo?
Da satremo složan glas istina što uzdrma nam svest?
I da vladamo onda,
umoreni ustajalim isparenjima ovotaložnih bića;
carevaćemo istog trenutka armijom nesklada,
poređati ih po veličini
i odbaciti sasvim male
koji ne ulaze u prosek.
Njih je doista najviše
ali se zanemaruju -
"beznačajni su".
Sila smo mi, mali moj.
Imaćemo pod sobom skupove ništavila,
redove beskoristi
i velika će to vojska biti.
Mi ćemo prvi voditi druge
i prvi put će nam reči biti saslušane,
zabranićemo nakaradnostima
da opsedaju neuravnotežene
i to će biti kraj svakog protivljenja.
Nećemo ih gušiti,
pustićemo ih nek' tinjaju,
ravnopravni.
Bićemo dovoljni jedan drugom.
Pobedićemo, mali moj.
A?