D U K Lj A N I N
23.04.2006., 11:32
Pobjeda, 23.04.2006. Crna Gora
TRAGOVI CIVILIZACIJA:
ARHEOLOŠKO NALAZIŠTE U RIJEČANIMA KOD VILUSA
Nikšićko selo na rimskom gradu
NASEOBINA SALTUA nalazila se na putu od Cavtata (Epidaurusa) ka istoku, a drumove od nje ka današnjem Nikšiću, Risnu i Bileći obezbjeđivalo je oko 500 vojnika rimske imperije. Mnogi tragovi i obilje materijala, koji je samouki arheolog Jovan Spasojević pet decenija samoinicijativno prikupljao sa sinom Milovanom, ukazuju da ovaj arheološki rudnik „vapi“ za stručnim istraživanjem, koje se neopravdano odlaže
Mnoge arheološke lokalitete otkrili su, nehoteći, ljudi koji nemaju veze s arheologijom i pretežno su bili neobrazovani, ali su kasnije ta nalazišta postajala briga stručnih institucija i države. To se, međutim, nije desilo sa rimskom naseobinom Saltua u današnjim Riječanima kod Vilusa, koju je, 1905. godine u snu „otkrio“ Božo Elezović iz Banjana, a poslije drugog svjetskog rata „istraživanje“ nastavio ovdašnji seljak i samouki arheolog Jovan Spasojević, da bi mu se poslednjih decenija, takođe iz radoznalosti, pridružio najstariji sin Milovan. Sve što su u tom neobičnom poduhvatu pronašli, prijavili su Zavičajnom muzeju u Nikšiću i drugim resornim organima, a sav materijal je, opet iz entuzijazma, snimio i nacrtao neuropsihijatar Milivoje Baćović. Samoinicijativno su dolazili i stručnjaci, ali nije bilo nikakvog istraživanja tog lokaliteta, izuzev što su otkopana dva tumula koji svjedoče o tragovima nekog drugog vremena. Nije, čak, izvršeno ni rekognosciranje terena (popis nepokretnog arheološkog materijala). A, Riječani su, po procjeni arheologa, veliki istraživački izazov. Jer, slučajni nalazi upućuju da je to pravi arheološki rudnik koji, sudeći po nekim eksponatima, ljubomorno „krije“ tragove ljudskih staništa još od praistorijske ere.
Jovan Spasojević, osamdesetpetogodišnji starac momačkog držanja i pamćenja, priča kako je početkom minulog vijeka Elezović nakon sna došao u Riječane da traži rimski grad i u njemu blago, na šta su mještani s nevjericom gledali. Ali, on na jednoj padini otkopa grobnu ploču od korčulanskog kamena, dužine dva metra, a na njoj dva lika – čovjek sa kopljem na konju. Priča se i da je pronašao prilično srebrnog i bronzanog novca, kao i zlatni krst. Čuvši to, grahovski kapetan Akim Daković zabranio mu je dalje iskopavanje, govoreći da to treba da radi država, a ne pojedinac. Od tada do drugog svjetskog rata niko nije pokušavao da traga za praistorijskim blagom.
- Početkom pedesetih godina krenem – prisjeća se Jovan Spasojević – da razorem ledinu, a iz brazde „iskoči“ srebrni novčić. Ja krampom malo dublje i naiđem na „hirurški“ nož i ostatke još nekog oruđa. Odmah sam obavijestio tadašnjeg direktora nikšićkog Muzeja Jovana Ivovića i predao mu najzanimljivije primjerke, što sam i kasnije radio – čim nešto pronađem. A, radoznalost me je „tjerala“ da sve češće kopam i tragam za pisanim tragovima o ovoj rimskoj varoši. Tako smo ja i sin, objašnjava Jovan, sačuvali stotine komada, među kojima oko 60 primjeraka novca, poput bronzanog keltskog sa osam kugli iz trećeg i srebrnog rimskog iz prvog do četvrtog vijeka prije nove ere. Zatim, fibule (nakit), ostatke keramike, sječiva i drugog oruđa.
Njihovu starost i vrijednost potvrdili su, prilikom posjete, poslijeratni ruski arheolog Dimitrije Sergejevski i, lani, prof. dr Pjotr Diček, direktor Centra za arheološka istraživanja u Varšavi. Riječanima se u prvoj polovini minulog vijeka bavio i profesor beogradskog univerziteta dr Nikola Vulić, koji je neke podatke o ovom lokalitetu objavio u svojim knjigama, a u to doba ovdje je stizao i engleski istraživač i putopisac Artur Evans. Sve je to, međutim, bilo sporadično. Iskopavanje nalazišta su amaterski, ali obazrivo i uporno vršili jedino Spasojevići.
Jovan je, kako veli, prije tri ipo decenije uklanjajući sa livade gomilu od 150 kubika kamena, otkrio temelj građevine četiri metra dužine sa 3,30 širine, a debljina zidova od lijepo obrađenog kamena je 2,30. Sačuvana je i bogato „izrezbarena“ kamena greda na kojoj je nedovršena ali lako uočljiva figura lava od kamena jabučara. Građevina se nalazi nasred riječke udoline i, kako se pretpostavlja, u centru rimske varoši. Pokraj ovog temelja Spasojevići su, kasnije, otkopali i rimski bunar, a na dnu našli ostatke keramike, stakla, maltera, komad žrvnja... Na stotinak koraka od kuće našli su miljokaz (visine 185, a obima 120-125 santimetara) i „posadili“ ga u obor. To je jedini sačuvani miljokaz na putu od Cavtata (Epidaurusa) do Kusida nadomak Nikšića i „čeka“ arheologe da dešifruju rimski natpis u pet redova. Za stručnim istraživanjem „vapi“ i Budetina glavica, koja se nad Riječanima nadivisla i svjedoči o rimskom utvrđenju.
Diček pretpostavlja da je pomenuti temelj ostatak spomen česme posvećene Epikardima, budući da su pronađena dva natpisa, u kojima se pominju Epikardovi sinovi: Gaj i Agir, kneževi Dokleje i Saltue. On je, takođe, „prepoznao“ tragove ozidane, vjerovatno dva ipo metra visoke fontane, kao i tegove za vagu, rimsku „udicu“, kolonade i druge predmete iz doba od Dolobeka do Konstantina (od prvog do četvrtog vijeka p.n.e)... Prema dosadašnjim tumačenjima arheoloških tragova, pretpostavlja se da je u gradu Saltua rimska imperija imala oko 500 vojnika za obezbjeđenje puteva koji su od ove raskrsnice vodili ka današnjoj Bileći, Risnu i Nikšiću, od kojeg je udaljen 17 rimskih milja ili 24 kilometra...
Sve to nagovještava da će u Riječanima, kada se malo dublje zakopa, „poteći“ nepresušna rijeka arheološkog materijala, kao što je nekada ovuda tekla voda, koju su prirodne sile preusmjerile drugdje, a Riječanima ostavile kišnicu i ime da ih podsjeća na prastaru rijeku ponornicu.
Carski novac
U kolekciji Spasojevića sačuvane su srebrne „denarice“ iz doba Marka Antonija iz 33. godine p.n.e. O rimskoj civilizaciji u Riječanima svjedoče i srebrni i bronzani novčići sa natpisima: Probus Antonijen (276-282), Severus Alehsander (222-235), Julia Domna (192-211), Antoninus Pius (138-161), Trajan (98-118.), Domentian (81-91). Zanimljiv je i novčić Aurelianusa (214-275), koji je težak svega 4,06 grama i „svjedoči“ da je i tada bilo inflacije.
Tu je i keltski bronzani novčić sa osam kugli iz trećeg vijeka prije nove ere, koji prema njemačkom numizmatičkom katalogu vrijedi 125 eura, kao i oko 2400 godina star grčki novčić, na čijem averu je crtež krave, a iznad natpis ALKON...
TRAGOVI CIVILIZACIJA:
ARHEOLOŠKO NALAZIŠTE U RIJEČANIMA KOD VILUSA
Nikšićko selo na rimskom gradu
NASEOBINA SALTUA nalazila se na putu od Cavtata (Epidaurusa) ka istoku, a drumove od nje ka današnjem Nikšiću, Risnu i Bileći obezbjeđivalo je oko 500 vojnika rimske imperije. Mnogi tragovi i obilje materijala, koji je samouki arheolog Jovan Spasojević pet decenija samoinicijativno prikupljao sa sinom Milovanom, ukazuju da ovaj arheološki rudnik „vapi“ za stručnim istraživanjem, koje se neopravdano odlaže
Mnoge arheološke lokalitete otkrili su, nehoteći, ljudi koji nemaju veze s arheologijom i pretežno su bili neobrazovani, ali su kasnije ta nalazišta postajala briga stručnih institucija i države. To se, međutim, nije desilo sa rimskom naseobinom Saltua u današnjim Riječanima kod Vilusa, koju je, 1905. godine u snu „otkrio“ Božo Elezović iz Banjana, a poslije drugog svjetskog rata „istraživanje“ nastavio ovdašnji seljak i samouki arheolog Jovan Spasojević, da bi mu se poslednjih decenija, takođe iz radoznalosti, pridružio najstariji sin Milovan. Sve što su u tom neobičnom poduhvatu pronašli, prijavili su Zavičajnom muzeju u Nikšiću i drugim resornim organima, a sav materijal je, opet iz entuzijazma, snimio i nacrtao neuropsihijatar Milivoje Baćović. Samoinicijativno su dolazili i stručnjaci, ali nije bilo nikakvog istraživanja tog lokaliteta, izuzev što su otkopana dva tumula koji svjedoče o tragovima nekog drugog vremena. Nije, čak, izvršeno ni rekognosciranje terena (popis nepokretnog arheološkog materijala). A, Riječani su, po procjeni arheologa, veliki istraživački izazov. Jer, slučajni nalazi upućuju da je to pravi arheološki rudnik koji, sudeći po nekim eksponatima, ljubomorno „krije“ tragove ljudskih staništa još od praistorijske ere.
Jovan Spasojević, osamdesetpetogodišnji starac momačkog držanja i pamćenja, priča kako je početkom minulog vijeka Elezović nakon sna došao u Riječane da traži rimski grad i u njemu blago, na šta su mještani s nevjericom gledali. Ali, on na jednoj padini otkopa grobnu ploču od korčulanskog kamena, dužine dva metra, a na njoj dva lika – čovjek sa kopljem na konju. Priča se i da je pronašao prilično srebrnog i bronzanog novca, kao i zlatni krst. Čuvši to, grahovski kapetan Akim Daković zabranio mu je dalje iskopavanje, govoreći da to treba da radi država, a ne pojedinac. Od tada do drugog svjetskog rata niko nije pokušavao da traga za praistorijskim blagom.
- Početkom pedesetih godina krenem – prisjeća se Jovan Spasojević – da razorem ledinu, a iz brazde „iskoči“ srebrni novčić. Ja krampom malo dublje i naiđem na „hirurški“ nož i ostatke još nekog oruđa. Odmah sam obavijestio tadašnjeg direktora nikšićkog Muzeja Jovana Ivovića i predao mu najzanimljivije primjerke, što sam i kasnije radio – čim nešto pronađem. A, radoznalost me je „tjerala“ da sve češće kopam i tragam za pisanim tragovima o ovoj rimskoj varoši. Tako smo ja i sin, objašnjava Jovan, sačuvali stotine komada, među kojima oko 60 primjeraka novca, poput bronzanog keltskog sa osam kugli iz trećeg i srebrnog rimskog iz prvog do četvrtog vijeka prije nove ere. Zatim, fibule (nakit), ostatke keramike, sječiva i drugog oruđa.
Njihovu starost i vrijednost potvrdili su, prilikom posjete, poslijeratni ruski arheolog Dimitrije Sergejevski i, lani, prof. dr Pjotr Diček, direktor Centra za arheološka istraživanja u Varšavi. Riječanima se u prvoj polovini minulog vijeka bavio i profesor beogradskog univerziteta dr Nikola Vulić, koji je neke podatke o ovom lokalitetu objavio u svojim knjigama, a u to doba ovdje je stizao i engleski istraživač i putopisac Artur Evans. Sve je to, međutim, bilo sporadično. Iskopavanje nalazišta su amaterski, ali obazrivo i uporno vršili jedino Spasojevići.
Jovan je, kako veli, prije tri ipo decenije uklanjajući sa livade gomilu od 150 kubika kamena, otkrio temelj građevine četiri metra dužine sa 3,30 širine, a debljina zidova od lijepo obrađenog kamena je 2,30. Sačuvana je i bogato „izrezbarena“ kamena greda na kojoj je nedovršena ali lako uočljiva figura lava od kamena jabučara. Građevina se nalazi nasred riječke udoline i, kako se pretpostavlja, u centru rimske varoši. Pokraj ovog temelja Spasojevići su, kasnije, otkopali i rimski bunar, a na dnu našli ostatke keramike, stakla, maltera, komad žrvnja... Na stotinak koraka od kuće našli su miljokaz (visine 185, a obima 120-125 santimetara) i „posadili“ ga u obor. To je jedini sačuvani miljokaz na putu od Cavtata (Epidaurusa) do Kusida nadomak Nikšića i „čeka“ arheologe da dešifruju rimski natpis u pet redova. Za stručnim istraživanjem „vapi“ i Budetina glavica, koja se nad Riječanima nadivisla i svjedoči o rimskom utvrđenju.
Diček pretpostavlja da je pomenuti temelj ostatak spomen česme posvećene Epikardima, budući da su pronađena dva natpisa, u kojima se pominju Epikardovi sinovi: Gaj i Agir, kneževi Dokleje i Saltue. On je, takođe, „prepoznao“ tragove ozidane, vjerovatno dva ipo metra visoke fontane, kao i tegove za vagu, rimsku „udicu“, kolonade i druge predmete iz doba od Dolobeka do Konstantina (od prvog do četvrtog vijeka p.n.e)... Prema dosadašnjim tumačenjima arheoloških tragova, pretpostavlja se da je u gradu Saltua rimska imperija imala oko 500 vojnika za obezbjeđenje puteva koji su od ove raskrsnice vodili ka današnjoj Bileći, Risnu i Nikšiću, od kojeg je udaljen 17 rimskih milja ili 24 kilometra...
Sve to nagovještava da će u Riječanima, kada se malo dublje zakopa, „poteći“ nepresušna rijeka arheološkog materijala, kao što je nekada ovuda tekla voda, koju su prirodne sile preusmjerile drugdje, a Riječanima ostavile kišnicu i ime da ih podsjeća na prastaru rijeku ponornicu.
Carski novac
U kolekciji Spasojevića sačuvane su srebrne „denarice“ iz doba Marka Antonija iz 33. godine p.n.e. O rimskoj civilizaciji u Riječanima svjedoče i srebrni i bronzani novčići sa natpisima: Probus Antonijen (276-282), Severus Alehsander (222-235), Julia Domna (192-211), Antoninus Pius (138-161), Trajan (98-118.), Domentian (81-91). Zanimljiv je i novčić Aurelianusa (214-275), koji je težak svega 4,06 grama i „svjedoči“ da je i tada bilo inflacije.
Tu je i keltski bronzani novčić sa osam kugli iz trećeg vijeka prije nove ere, koji prema njemačkom numizmatičkom katalogu vrijedi 125 eura, kao i oko 2400 godina star grčki novčić, na čijem averu je crtež krave, a iznad natpis ALKON...