Vidi punu verziju : Moji baka i deka
Milena_9
19.11.2003., 21:15
Ja sam kao klinka mnogo vremena provodila sa svojim bakom i dekom. I moje drugarice i drugari takodje.I vi ste sigurno neke bezbrizne male dane isli kod svojih baka i deka u goste. Prabaka i pradeka se ne secam, verovatno ni vi svojih.
Sada, kad smo odrasli, a poneki baka i deka " oru nebeske njive" , neko ih se seti a neko ne.
Kakav je vas odnos prema svojim precima, bakama, dekama, njihovim roditeljima, da li znate svoje korene, i da li postujete porodicnu tradiciju?
**case-problem**Zivka
20.11.2003., 11:12
Sada, kad smo odrasli, a poneki baka i deka " oru nebeske njive" , neko ih se seti a neko ne.
Kakav je vas odnos prema svojim precima, bakama, dekama, njihovim roditeljima, da li znate svoje korene, i da li postujete porodicnu tradiciju?
Jako zanimljivo pitanje i sa zadovoljstvom cu ti odgovoriti.
Vaspitavana sam u porodici koja jako ceni i postuje porodicnu tradiciju, tako da sam odrasla uz mnogobrojnu familiju i secanja na mnoge koji nisu sa nama. Cak sam i sa tatom, kao mala, pravila porodicno stablo njegovih predaka, sto je zaista bilo jako zanimljivo.
Baku i deku sa mamine strane radovno vidjam, a roditelji moga oca vise nisu medju zivima. Deda je umro davne 1941. a baka 1998. Sa njom sam zivela 21 godinu. Ne mogu da lazem da je bila divna osoba (sto bi se reklo, imala je malo nezgodnu narav), ali secanja na nju vremenom se svode samo na ona lepa. U svakom slucaju, naucila sam da jako postujem starije i da uvek imam puno razumevanja i strpljenja za njih.
Drago mi je da mogu da spomenem i one najdraze osobe sa kojima nisam imala srece da vise uzivam u ovozemaljskom svetu, svog brata od tetke (mog vrsnjaka) koji nas je tragicno napustio sa svojih 7 godina, tecu koji nije sa nama vec 14 godina, a koji je bio svetli lik mog detinjstva, mog omiljenog strica koji je bio sinonim za izlaske i provod, ...
Secanja na njih me uvek razneze, ali mi i daju snagu da budem jos bolja osoba.
Moja porodica neguje zdrave i harmonicne odnose i zaista sam ponosna na nju.
LjuboMir
05.12.2003., 17:23
Evo ja imam djeda iz Bosne koji je Hrvat to mi je mamin tata,njegova porodica postuje katolicku vjeru a moja pravoslavnu jer mi je tata Srbin.Inace njegov jedan brat je ozenjen Srpkinjom,a drugi isto.Sestra mu je udata za Srbina.Zena mu je Srpkinja ali katolicke vjere,ali ne zato sto su njeni presli u unijate vec sto u momentu pokrstavanja u tom kraju nije bilo pravoslavnih svestenika zbog Austrijske uprave).Inace je zivio u BiH i SFRJ i uvjek je isao drugima na slave i bozice a i oni su dolazili njemu.I uvijek je bio postovao i mog tatu i njegovo pravoslavlje.I uvijek smo mi isli njemu na Bozic a on nama na pravoslavni Bozic.A onda je poceo rat i mrznja i moji se nisu dali zavesti tako da je to sve trajalo i u ratu i posle rata.Samo sto su svi malo razocarani u sve i malo se boje a i ja se bojim malo ne mogu opusteno da kazem ko pre rata (odoh djedu na Bozic a da me ne pogledaju popreko)To je ljudi zalosno sto je tako,da napomenem mog djeda zna dosta pravoslavaca jednom je cak bio i krsteni kum za djecu njegovu u pravoslavnoj crkvi.I on je svjestan sta je sve katolicka crkva radila Srbima ali on zna da su to majmuni i uvijek se ogradjivao od takvih struja.Nikad nije bio ni clan partije.
Neko pitanje koje bih vam postavio je kakav je vas stav o katolickoj crkvi uopste,tj.da li bi tu crkvu trebalo unisiti jer je yla i unistava pravoslavlje,da li ju treba samo reformisati,ili sta?
Da li se mrznjom prema katolicizmu ljudi osjecaju bolje,da li tako sluze pravoslavlju?Ili mu sluze bas ljubavlju i postovanjem drugih.Naravno pojedinaca,jer i ja vjerujem da je katolicka crkva cinila dosta zla,ali mozda bismo mi prvo trebali popraviti svoje crkve pa tek onda rusiti tudje.Ne kazem da su nasi bili losi kao katolici,bas pretezno naprotiv,ali slozicete se da je danas duhovnost opala.
Osim toga,da dozvolimo sebi praznjenje koje cuci u mnogima od nas,a to je akcija tipa:Pobit sve Hrvate i muslimane i onda bude Velika Srbija,pitam vas zaista kako bi smo se osjecali poslije toga?
Naravno da treba ispraviti neke nepravde ali ne ici vise od toga.Nikako vise,jer bi to bilo stetno.
PS>mozda nije ya ovaj forum,ali nema veze ja sam vam ispricu pricu o mom djedu jednom Jugoslovenu.