PDA

Vidi punu verziju : Deca razvedenih roditelja...


03.11.2003., 20:55
???

Milojko Vasic
04.11.2003., 09:01
???
I ? Šta sa njima ?

Keeper
04.11.2003., 20:10
???

evo ja sam ti taj, i sta sad sa mnom? :shock:

lud sam, manijakalan, depresivan, sa teznjom ka alkoholizmu ...... ??? :shock:
hehe 8)

04.11.2003., 20:27
I ja sam...

Sasha85
04.11.2003., 20:33
I ja sam...

Keeper
05.11.2003., 00:12
ovaj, da se razumemo, ja sam se zezao, nisam nista od onoga navedenog ..... ne znam kako mi uspelo, mislio sam da cu odludeti :roll:

Sasha85
16.11.2003., 23:45
ovaj, da se razumemo, ja sam se zezao, nisam nista od onoga navedenog ..... ne znam kako mi uspelo, mislio sam da cu odludeti :roll:

Meni je malo bilo laske (kao da moze da bude lakse) jer ja mog oca nikad nisam videla i nisam morala da prezivljam sve to ali... Ali ume mnogo da boli... :cry:

Japi
16.11.2003., 23:55
I ja sam...

Keeper
17.11.2003., 00:02
ovaj, da se razumemo, ja sam se zezao, nisam nista od onoga navedenog ..... ne znam kako mi uspelo, mislio sam da cu odludeti :roll:

Meni je malo bilo laske (kao da moze da bude lakse) jer ja mog oca nikad nisam videla i nisam morala da prezivljam sve to ali... Ali ume mnogo da boli... :cry:

pa, ne zna se sta je crnje. ti si naucena da zivis tako i sa te strane ti je lakse .......

17.11.2003., 00:10
Evo i mene, spadam u tu kategoriju, mada se ne osecam tako. Glupo ce zvucati, ali roditelji su obicni ljudi i ako su normalni nema nikakvih problema. Malo patimo, malo smo emocionalno nesigurni, a da nije razlog u razvodu bio bi u necemu drugom, svakako. Hm, apsolutno se ne osecam kao dete razvedenih roditelja, mozda samo kao dete osoba koje naravno nisu savrsene, pa se to lepo prihvati i nauci ziveti sa tim. Kod drugih je mozda drugacija situacija, i zao mi je zbog toga. Ali, ko zna, mozda jednog dana odlepim, postanem isfrustrirana, i tome slicno.... Pa i ako se desi, razlog cu biti ja a ne razvod mojih roditelja.

Sasha85
17.11.2003., 19:57
ovaj, da se razumemo, ja sam se zezao, nisam nista od onoga navedenog ..... ne znam kako mi uspelo, mislio sam da cu odludeti :roll:

Meni je malo bilo laske (kao da moze da bude lakse) jer ja mog oca nikad nisam videla i nisam morala da prezivljam sve to ali... Ali ume mnogo da boli... :cry:

pa, ne zna se sta je crnje. ti si naucena da zivis tako i sa te strane ti je lakse .......

To jeste... Sa te strane mi je lakse... Ali je isto i teze sto on nikad nije pitao za mene...
Navikla sam da ga nema... Isto tako ces i ti navici na to sto su ti se roditelji razveli...

Keeper
18.11.2003., 21:58
ovaj, da se razumemo, ja sam se zezao, nisam nista od onoga navedenog ..... ne znam kako mi uspelo, mislio sam da cu odludeti :roll:

Meni je malo bilo laske (kao da moze da bude lakse) jer ja mog oca nikad nisam videla i nisam morala da prezivljam sve to ali... Ali ume mnogo da boli... :cry:

pa, ne zna se sta je crnje. ti si naucena da zivis tako i sa te strane ti je lakse .......

To jeste... Sa te strane mi je lakse... Ali je isto i teze sto on nikad nije pitao za mene...
Navikla sam da ga nema... Isto tako ces i ti navici na to sto su ti se roditelji razveli...

pa mislim, odavno sam navikao, i nikad se nisam osecao kao neko zapostavljeno dete ... nista, to mi je samo pomoglo da ocvrsnem kao licnost i to je to.
jedino sam mrzeo sto su drugi gledali na mene kao na "dete razvedenih roditelja", tj. potencijalnu drustvenu opasnost, buduceg alkoholicara, dokolicara,... mislim, svasta su mi govorili, od "prijatelja" do "rodjaka" ..... saveti "radi to i to da ne bi bio kao otac" ...... ma jel'?
naravno, nista njihovo se ne obistinjuje niti ce.

paradoksalno, jednoj drugarici iz "normalne" porodice, koja mi je predvidjala veceri i veceri za sankom uz rakiju, sam morao da drzim predavanje o alkoholizmu posto se bas to njoj desilo ...... ehmm ...

Alexandra9
18.11.2003., 22:47
Meni je bilo jako tesko(necu navoditi detalje), ali najvise me je boleo uticaj vecine okoline.

Mnogo ,,drugarica'' me je odmah ispalilo, sa otvorenim opravdanjem da njihovi roditelji misle da cu lose uticati na njih.

Grupica roditelja koja je svakog dana cekala decu posle skole(zamislite cekali su decu cak i u osmom razdredu)je uvek nas ,,sakate'' gledala ili sa sazaljenjem ili sa gadjenjem.

Ima toliko odvratnih ljudi na ovom svetu...

Keeper
18.11.2003., 23:41
Meni je bilo jako tesko(necu navoditi detalje), ali najvise me je boleo uticaj vecine okoline.

Mnogo ,,drugarica'' me je odmah ispalilo, sa otvorenim opravdanjem da njihovi roditelji misle da cu lose uticati na njih.

Grupica roditelja koja je svakog dana cekala decu posle skole(zamislite cekali su decu cak i u osmom razdredu)je uvek nas ,,sakate'' gledala ili sa sazaljenjem ili sa gadjenjem.

Ima toliko odvratnih ljudi na ovom svetu...

pa da, kao da bi zivot bez njih bio dosadniji, pa zato moraju da postoje :wink: ..... ma just let it be. ne vredi zaista patiti se oko pacenika. imas svoj zivot, sta je bilo bilo je, ako si pametna to mozes preokrenuti u svoju korist i to je to.

tijana_yu
22.11.2003., 02:09
Eh...nije lako verujem......ali ja sam u detinjstvu prizeljkivala da bar imam jednog roditelja....
Odrasla sam sa babom i dedom,oca nikad nisam upoznala,majka me je ostavila....to je naravno lose uticalo na mene u peridu odrastanja sam radila svasta,pravila razne gluposti...a ne znam zasto!
Mozda sam zelela tako da prkosim svima,a mozda je to bila neka podsvesna osveta roditeljima......
Ali sta god da je bilo,nije bilo dobro

Sasha85
22.11.2003., 12:04
ovaj, da se razumemo, ja sam se zezao, nisam nista od onoga navedenog ..... ne znam kako mi uspelo, mislio sam da cu odludeti :roll:

Meni je malo bilo laske (kao da moze da bude lakse) jer ja mog oca nikad nisam videla i nisam morala da prezivljam sve to ali... Ali ume mnogo da boli... :cry:

pa, ne zna se sta je crnje. ti si naucena da zivis tako i sa te strane ti je lakse .......

To jeste... Sa te strane mi je lakse... Ali je isto i teze sto on nikad nije pitao za mene...
Navikla sam da ga nema... Isto tako ces i ti navici na to sto su ti se roditelji razveli...

pa mislim, odavno sam navikao, i nikad se nisam osecao kao neko zapostavljeno dete ... nista, to mi je samo pomoglo da ocvrsnem kao licnost i to je to.
jedino sam mrzeo sto su drugi gledali na mene kao na "dete razvedenih roditelja", tj. potencijalnu drustvenu opasnost, buduceg alkoholicara, dokolicara,... mislim, svasta su mi govorili, od "prijatelja" do "rodjaka" ..... saveti "radi to i to da ne bi bio kao otac" ...... ma jel'?
naravno, nista njihovo se ne obistinjuje niti ce.

paradoksalno, jednoj drugarici iz "normalne" porodice, koja mi je predvidjala veceri i veceri za sankom uz rakiju, sam morao da drzim predavanje o alkoholizmu posto se bas to njoj desilo ...... ehmm ...

Meni je oduvek smetalo njihovo sazaljenje... Osecala sam se odvratno... Ili trenutak kad izgovaram da nemam oca i onda mrtva neprijatna tisina...
Ili znas one klinacke stvari... Nema ko da ti uradi rad iz tehnickog crtanja i ostalo...
Ali... To me je samo ojacalo... Nisam nikad nikom dozvoljavala da mi popuje o tim stvarima... Slusala sam majku (divim joj se) i uspela sam u zivotu da ne postanem "propalitet"...

Sasha85
22.11.2003., 12:06
Meni je bilo jako tesko(necu navoditi detalje), ali najvise me je boleo uticaj vecine okoline.

Mnogo ,,drugarica'' me je odmah ispalilo, sa otvorenim opravdanjem da njihovi roditelji misle da cu lose uticati na njih.

Grupica roditelja koja je svakog dana cekala decu posle skole(zamislite cekali su decu cak i u osmom razdredu)je uvek nas ,,sakate'' gledala ili sa sazaljenjem ili sa gadjenjem.

Ima toliko odvratnih ljudi na ovom svetu...

Ima... To je tacno... Ali sto su oni bolji od tebe,a? Kao sto je Keeper rekao,ko zna kakve ce uloge biti? Mozda ce bas ti "neosakaceni" da propadu u zivotu... Ma daj bre,nemoj da obracas paznju na takve osobe... Nisu ni vredni pomena...

Sasha85
22.11.2003., 12:08
Eh...nije lako verujem......ali ja sam u detinjstvu prizeljkivala da bar imam jednog roditelja....
Odrasla sam sa babom i dedom,oca nikad nisam upoznala,majka me je ostavila....to je naravno lose uticalo na mene u peridu odrastanja sam radila svasta,pravila razne gluposti...a ne znam zasto!
Mozda sam zelela tako da prkosim svima,a mozda je to bila neka podsvesna osveta roditeljima......
Ali sta god da je bilo,nije bilo dobro

Bitno je da je to "bilo"... Tj. da je proslo... Nemoj se vracati na proslost,teraj dalje... Sta je bilo,bilo je... Samo pazi da se te greske ne ponove...

Keeper
22.11.2003., 19:03
Meni je oduvek smetalo njihovo sazaljenje... Osecala sam se odvratno... Ili trenutak kad izgovaram da nemam oca i onda mrtva neprijatna tisina...
Ili znas one klinacke stvari... Nema ko da ti uradi rad iz tehnickog crtanja i ostalo...
Ali... To me je samo ojacalo... Nisam nikad nikom dozvoljavala da mi popuje o tim stvarima... Slusala sam majku (divim joj se) i uspela sam u zivotu da ne postanem "propalitet"...

... heh. kod mene ovakva samostalnost ima i negativnu stranu, posto niko nije mogao da mi radi radove iz tehnickog i slicne stvari, i one mnogo vaznije, morao sam sam, tako da sam na kraju sad malo previse sam, bas ono iz inata sam ...... ipak, imao sam prevelike odgovornosti posto imam i mladjeg brata kojem sam morao izigravati i brata i oca, tako da to i ostalja neku razlicitost, preveliku samostalnost i odgovornost za tinejdzera ...
al' ajde .....

Sasha85
22.11.2003., 19:23
Meni je oduvek smetalo njihovo sazaljenje... Osecala sam se odvratno... Ili trenutak kad izgovaram da nemam oca i onda mrtva neprijatna tisina...
Ili znas one klinacke stvari... Nema ko da ti uradi rad iz tehnickog crtanja i ostalo...
Ali... To me je samo ojacalo... Nisam nikad nikom dozvoljavala da mi popuje o tim stvarima... Slusala sam majku (divim joj se) i uspela sam u zivotu da ne postanem "propalitet"...

... heh. kod mene ovakva samostalnost ima i negativnu stranu, posto niko nije mogao da mi radi radove iz tehnickog i slicne stvari, i one mnogo vaznije, morao sam sam, tako da sam na kraju sad malo previse sam, bas ono iz inata sam ...... ipak, imao sam prevelike odgovornosti posto imam i mladjeg brata kojem sam morao izigravati i brata i oca, tako da to i ostalja neku razlicitost, preveliku samostalnost i odgovornost za tinejdzera ...
al' ajde .....

Da se primetiti... Mislim na tvoju samostalnost... Ne valja ti ta tvoja usamljenost... Popusti te zidove oko sebe... Ne moras vise da bude "in gard"... Ne verujem da moze neko tako lako da te povredi...

Alexandra9
22.11.2003., 19:35
Kada su mi se roditelji razveli, nastavila sam da zivim sa mamom. Zbog toga sam preuzela na sebe neke ,,neuobicjne zenske''poslove. Menjam sijalice, kacim slike, menjam fugne, rasklapam krevet, ...

Sve moje drugarice su prevrtale ocima kada mi banu kuci, a ja sa srafcigerom u rukama. Meni je to sada normalno, a vecina me smatra blago receno otkacenom. Ali, opet, koju drugu mogucnost imam?

Da li sam jedina jedina luda?...

Nerviraju me te devojke koje ne smeju ni sudje da operu, da im se nokat ne polomi.

Keeper
22.11.2003., 20:06
Meni je oduvek smetalo njihovo sazaljenje... Osecala sam se odvratno... Ili trenutak kad izgovaram da nemam oca i onda mrtva neprijatna tisina...
Ili znas one klinacke stvari... Nema ko da ti uradi rad iz tehnickog crtanja i ostalo...
Ali... To me je samo ojacalo... Nisam nikad nikom dozvoljavala da mi popuje o tim stvarima... Slusala sam majku (divim joj se) i uspela sam u zivotu da ne postanem "propalitet"...

... heh. kod mene ovakva samostalnost ima i negativnu stranu, posto niko nije mogao da mi radi radove iz tehnickog i slicne stvari, i one mnogo vaznije, morao sam sam, tako da sam na kraju sad malo previse sam, bas ono iz inata sam ...... ipak, imao sam prevelike odgovornosti posto imam i mladjeg brata kojem sam morao izigravati i brata i oca, tako da to i ostalja neku razlicitost, preveliku samostalnost i odgovornost za tinejdzera ...
al' ajde .....

Da se primetiti... Mislim na tvoju samostalnost... Ne valja ti ta tvoja usamljenost... Popusti te zidove oko sebe... Ne moras vise da bude "in gard"... Ne verujem da moze neko tako lako da te povredi...

... pa verovatno ni ne moze, al' mi se nesto i ne isprobava :wink:
sta ja znam ..... preterujem sa ozbiljnoscu i time, ima svoje lose strane i dobre.

a sto se usamljenosti tice, takodje.
vidim gomilu razloga zasto je vrlo dobra, al' znam da ce se vremenom odslikavati i pojavljivati tragovi toga ... za sve se ipak plati neka cena.

Keeper
22.11.2003., 20:08
Kada su mi se roditelji razveli, nastavila sam da zivim sa mamom. Zbog toga sam preuzela na sebe neke ,,neuobicjne zenske''poslove. Menjam sijalice, kacim slike, menjam fugne, rasklapam krevet, ...

Sve moje drugarice su prevrtale ocima kada mi banu kuci, a ja sa srafcigerom u rukama. Meni je to sada normalno, a vecina me smatra blago receno otkacenom. Ali, opet, koju drugu mogucnost imam?

Da li sam jedina jedina luda?...

Nerviraju me te devojke koje ne smeju ni sudje da operu, da im se nokat ne polomi.

a tek mene ... pa kad sam i ja u stanju da perem sudje :lol: ...
u vezi toga jesi li luda, i ja dodjem u situaciju da tako razmisljam al' uvek pola u sali a pola u zbilji zakljucim da sam ja jedini normalan 8)

Sasha85
22.11.2003., 22:20
Kada su mi se roditelji razveli, nastavila sam da zivim sa mamom. Zbog toga sam preuzela na sebe neke ,,neuobicjne zenske''poslove. Menjam sijalice, kacim slike, menjam fugne, rasklapam krevet, ...

Sve moje drugarice su prevrtale ocima kada mi banu kuci, a ja sa srafcigerom u rukama. Meni je to sada normalno, a vecina me smatra blago receno otkacenom. Ali, opet, koju drugu mogucnost imam?

Da li sam jedina jedina luda?...

Nerviraju me te devojke koje ne smeju ni sudje da operu, da im se nokat ne polomi.

a tek mene ... pa kad sam i ja u stanju da perem sudje :lol: ...
u vezi toga jesi li luda, i ja dodjem u situaciju da tako razmisljam al' uvek pola u sali a pola u zbilji zakljucim da sam ja jedini normalan 8)

Ej,cuti isti slucaj... Ja sam bre jos u 6-7 razredu znala da rasklopim video... Kako su me cudno gledale drugarice dok sam sa drugovima pricala o "ne zenskim stvarima".... Ali sada... To mi bas odgovara...
Takve devojke su prave seljanke (ne bih da vredjam ali to jeste istina) i mi cemo uvek bolje proci u zivotu od njih jer umem da se snadjemo,a one ocekuju sve na gotovo...

Keeper
22.11.2003., 22:40
pa eto, to je ono sto uvek pricam i mislim - sve ima svoje prednosti i mane (manje - vishe) :lol:
evo nase prednosti .....
bar smo sposobni ako nista drugo za razliku od nasih prijatelja, medju kojima je dosta razmazene roditeljske dece .....

jedan pomalo smesan primer - na prijavljivanje, prijemni i upis na fakultet letos, naravno, isao sam sam ..... i sve sam obavljao. a kolko je samo bilo mojih kolega sto su isli sa kompletnom familijom ili jednim roditeljem, ma to je neverovatno ... "mama, kako da napishem ovo ... mama, sta ovde pishe?"
:lol:

Sasha85
22.11.2003., 23:52
pa eto, to je ono sto uvek pricam i mislim - sve ima svoje prednosti i mane (manje - vishe) :lol:
evo nase prednosti .....
bar smo sposobni ako nista drugo za razliku od nasih prijatelja, medju kojima je dosta razmazene roditeljske dece .....

jedan pomalo smesan primer - na prijavljivanje, prijemni i upis na fakultet letos, naravno, isao sam sam ..... i sve sam obavljao. a kolko je samo bilo mojih kolega sto su isli sa kompletnom familijom ili jednim roditeljem, ma to je neverovatno ... "mama, kako da napishem ovo ... mama, sta ovde pishe?"
:lol:

Da... To jeste... Naucili smo sami da se snalazimo... Ali po koju cenu? :( Nebitno,necu da se vracam na lose stvari...
Ma,jaki smo mi,zar ne? :?

Keeper
22.11.2003., 23:57
pa eto, to je ono sto uvek pricam i mislim - sve ima svoje prednosti i mane (manje - vishe) :lol:
evo nase prednosti .....
bar smo sposobni ako nista drugo za razliku od nasih prijatelja, medju kojima je dosta razmazene roditeljske dece .....

jedan pomalo smesan primer - na prijavljivanje, prijemni i upis na fakultet letos, naravno, isao sam sam ..... i sve sam obavljao. a kolko je samo bilo mojih kolega sto su isli sa kompletnom familijom ili jednim roditeljem, ma to je neverovatno ... "mama, kako da napishem ovo ... mama, sta ovde pishe?"
:lol:

Da... To jeste... Naucili smo sami da se snalazimo... Ali po koju cenu? :( Nebitno,necu da se vracam na lose stvari...
Ma,jaki smo mi,zar ne? :?

hmmm ... pokazace nam vreme koliko smo jaki :wink: i naravno, situacije i ono sto ce nam se desavati.
naravno, sve ima svoju cenu a ovo je bogami bilo papreno skupo ... al' nismo mogli da biramo, mi smo ocito bili poslednji koji su se pitali i sta je tu je.

Sasha85
23.11.2003., 00:44
pa eto, to je ono sto uvek pricam i mislim - sve ima svoje prednosti i mane (manje - vishe) :lol:
evo nase prednosti .....
bar smo sposobni ako nista drugo za razliku od nasih prijatelja, medju kojima je dosta razmazene roditeljske dece .....

jedan pomalo smesan primer - na prijavljivanje, prijemni i upis na fakultet letos, naravno, isao sam sam ..... i sve sam obavljao. a kolko je samo bilo mojih kolega sto su isli sa kompletnom familijom ili jednim roditeljem, ma to je neverovatno ... "mama, kako da napishem ovo ... mama, sta ovde pishe?"
:lol:

Da... To jeste... Naucili smo sami da se snalazimo... Ali po koju cenu? :( Nebitno,necu da se vracam na lose stvari...
Ma,jaki smo mi,zar ne? :?

hmmm ... pokazace nam vreme koliko smo jaki :wink: i naravno, situacije i ono sto ce nam se desavati.
naravno, sve ima svoju cenu a ovo je bogami bilo papreno skupo ... al' nismo mogli da biramo, mi smo ocito bili poslednji koji su se pitali i sta je tu je.

Ponekad se osecam mnogo starije... Posle nekih stvari koje sam pregurala u zivotu ponekad pomislim da mogu sve... Ali,videcemo...

Keeper
23.11.2003., 01:03
pa dobro, i jesmo zreliji u neku ruku od ostalih, al' moramo imati realnu predstavu o sebi i onome sto mozemo ...... jer ako se zaletimo ....... promasimo ..... :roll: ne, nismo svemoguci zato sto smo neke uzase preziveli.
samo znamo nesto vise :wink:

Sasha85
23.11.2003., 10:20
pa dobro, i jesmo zreliji u neku ruku od ostalih, al' moramo imati realnu predstavu o sebi i onome sto mozemo ...... jer ako se zaletimo ....... promasimo ..... :roll: ne, nismo svemoguci zato sto smo neke uzase preziveli.
samo znamo nesto vise :wink:

Nisam ni rekla da sam svemogucna i da mogu ja sad sve... Znam dobro koliko su moje mogucnosti i sta mogu,a sta ne... Zbog toga retko gresim u zivotu... Srecom...
Ali dobro... Sta je sad,tu je...

britgirl
23.11.2003., 21:48
moji roditelji su razvedeni i vec godinama ne govore i sta?Nije mi nesto mnogo tesko,ali nisam to nijednoj drugarici rekla jer ne bih zelela da me cudno gledaju,ko ostalu decu raz.rod.Ne mislim da je to nesto strasno,sada je svaki 2.bracni par razveden

Alexandra9
23.11.2003., 21:56
izgleda da je kod tebe to proslo glatko...

Keeper
23.11.2003., 23:41
mozda i nije dobro da tako glatko prodje .....
ipak, treba tu stvar "pojesti i sazvakati" celu, da se tebi nesto slicno ne bi desilo, cisto nauka radi ...... mada ne znam.
ja samo mislim tako

britgirl
24.11.2003., 11:33
izgleda da je kod tebe to proslo glatko...Nije uopste proslo glatko...Oca gotovo i ne vidjam,a majka mi stalno prica kako trebam potpuno da ga zaboravim.On odavno ima novu zenu,ali stvar je u tome da ja nisam zelela da mi razvod roditelja bude glavna stvar u zivotu!Ne secam se ni jednog zajednickog trenutka s njima zajedno,ali trudim se da se okrenem ka drugim stvarima! :roll:

Sasha85
24.11.2003., 12:27
izgleda da je kod tebe to proslo glatko...Nije uopste proslo glatko...Oca gotovo i ne vidjam,a majka mi stalno prica kako trebam potpuno da ga zaboravim.On odavno ima novu zenu,ali stvar je u tome da ja nisam zelela da mi razvod roditelja bude glavna stvar u zivotu!Ne secam se ni jednog zajednickog trenutka s njima zajedno,ali trudim se da se okrenem ka drugim stvarima! :roll:

Niko nije ni rekao da to treba da ti bude glavna stvar u zivotu... Ne znam,nije lose sto ti to nije tesko palo... Ali...
Mislim da nema nista gore nego kad se roditelji razvedi u pricaju jedan o drugome najgore kod svog deteta... :evil:

Gosca
24.11.2003., 12:59
I ja spadam u te.Otac je otisao od majke dok sam jos bila beba.Bila sam izuzetan ucenik, nokada nisam pravila probleme, ali mi je zivot ipak bio tezak zbog toga sto smo finansijski bile lose, imale vise briga u tom smislu da smo se osecale nezasticeno.Najgore je bilo kada sam se udala jer su se njegovi roditelji ponasali kao da sam repa bez korena.Ali cini mi se da mi je za sve ovo vreme otac, koji se pojavljivao u mom zivotu sam onda kad je njemu odgovaralo i nikada, ali bas nikada na njega nisam mogla da racunam, pravio najvece probleme.Uporno je pokusavao da me anatemise, da bi opravdao svoje postupke; pravio mi je takve glavobolje da sam zazalila sto nisam dete ciji se otac i ne zna, jer to je mnogo bolje nego imati problematicnog.Otac mi je uvek bio potreban ali kao zastitnicka figura a ne kao neko ko stvara krupne probleme.Jedno je sigurno- deca razvedenih roditelja su najcesce ekstremno uspesna.

DON
24.11.2003., 16:57
..I meni se razveli roditelji.Ja imao tri godine,brat 8.Mnogo kasnije,u svojoj 25- sam procitao,sasvim slucajno,presudu tadasnjeg Vrhovnog suda Srbije.Izmedju ostalog,tamo pise,na pitanje sudije,:DA LI ZELITE DECU,moja majka odgovara:NE,NE ZELIM>
Znate,strasne su to stvari.Ja cujem,ima svakakvih slucajeva,i pisem ,napisao sam vise pesama o Majci,al kad sam cuo skoro nesto,nesto zaista STRASNO,kako majka ostavlja,cak krije da ima dete,ostavlja ga i ide na sexi vikende....zgrozio sam se.E,to vec,kao ni ono moje nikako da razumem.Dzaba mi sva filozofija ovog sveta,kad god pokusao da nadjem odgovor,KAKVE SU TO OSOBE,jedan te isti je zakljucak uvek:BOLESNE!

Elem,pitanje je da li rasti uz jednog roditelja,eventualno uz macehu/ocuha,bolje ili gore nego li rasti u sredini,u porodici gde su svadje,tuce,svakodnevna pojava.
Imam dvoje dece,ko Ikone ih gledam...i za sad,kako tako ide tom u braku.To za sad traje vec 20 god.

Keeper
24.11.2003., 19:01
pa eto Done, ti si nam zivi primer za ono sto mi pricamo - tebe je tvoj sluchaj nauchio i tvoja deca ce biti postedjena trauma sa te strane :lol: ...
mislim da cemo i mi tako proci, ja bih se ubio da tako nesto ucinim svojoj deci ko meni moj roditelj, jer znam koliko je to loshe

Sasha85
24.11.2003., 19:34
pa eto Done, ti si nam zivi primer za ono sto mi pricamo - tebe je tvoj sluchaj nauchio i tvoja deca ce biti postedjena trauma sa te strane :lol: ...
mislim da cemo i mi tako proci, ja bih se ubio da tako nesto ucinim svojoj deci ko meni moj roditelj, jer znam koliko je to loshe

U potpunosti se slazem sa tobom... Cudo... :shock: Uglavnom se ne slazemo... :wink:

Keeper
24.11.2003., 20:12
pa eto Done, ti si nam zivi primer za ono sto mi pricamo - tebe je tvoj sluchaj nauchio i tvoja deca ce biti postedjena trauma sa te strane :lol: ...
mislim da cemo i mi tako proci, ja bih se ubio da tako nesto ucinim svojoj deci ko meni moj roditelj, jer znam koliko je to loshe

U potpunosti se slazem sa tobom... Cudo... :shock: Uglavnom se ne slazemo... :wink:

:shock: a kad se to ne slazemo ??? .....

Sasha85
24.11.2003., 20:40
pa eto Done, ti si nam zivi primer za ono sto mi pricamo - tebe je tvoj sluchaj nauchio i tvoja deca ce biti postedjena trauma sa te strane :lol: ...
mislim da cemo i mi tako proci, ja bih se ubio da tako nesto ucinim svojoj deci ko meni moj roditelj, jer znam koliko je to loshe

U potpunosti se slazem sa tobom... Cudo... :shock: Uglavnom se ne slazemo... :wink:

:shock: a kad se to ne slazemo ??? .....

Kad su u pitanju veze... :wink:

Keeper
24.11.2003., 20:45
eheh ..... ja zaaboravih sta smo pricali o tome :roll:

Sasha85
24.11.2003., 23:40
eheh ..... ja zaaboravih sta smo pricali o tome :roll:

Ma,nebitno... Setila sam se toga... :roll:

Keeper
24.11.2003., 23:46
eheh ..... ja zaaboravih sta smo pricali o tome :roll:

Ma,nebitno... Setila sam se toga... :roll:

i ja sam se setio u medjuvremenu :lol:

al' bitno je da se sad slazemo na "prvi decko/devojka" :wink: hehehhe

Sasha85
24.11.2003., 23:56
eheh ..... ja zaaboravih sta smo pricali o tome :roll:

Ma,nebitno... Setila sam se toga... :roll:

i ja sam se setio u medjuvremenu :lol:

al' bitno je da se sad slazemo na "prvi decko/devojka" :wink: hehehhe

DA! :D

rdeki
26.11.2003., 13:46
Veoma tuzna i potresna tema.
Sta da vam pricam? Moji su se razveli dok sam jos bio sasvim mali. Zasto - to pitanje ce zauvek ostati bez odgovora.
Bilo mi je tesko. Uopste nije jednostavno odrastati pored majke uz oca na kasicicu.
Prema ocu nikada nisam imao odnos kao sin prema ocu, vec sam ga shvatao kao nekog stranca. I to me i dan danas boli.
Osecaj da nikome ne pripadas, da te niko ne voli me je pratio kroz pubertet. Kada tome dodam ocuha sizofrenicara - moze li neko zamisliti kako to izgleda?
I onda sam cvrsto odlucio. Ozenicu se, imacu mnogo dece i ona ce imati mene. I ozenio sam se i imam dve zlatne cerke i razveo sam se i opet moja deca rastu bez mene.
Sada me konacno stize ona pesma Olivera Dragojevica:
"Oprosti mi pape
za sve ruzne rici,
jer moj zivot sada
na tvoj zivot lici."
Znate kada sam svestan toga sta sam prezivljavao kao klinac, da sam svestan sta ne zelim da moja deca prozivljavaju, a nemocan sam da ih zastitim od toga sto ih neminovno ceka. Jedino sto me tesi je da ce njih dve sve lakse podneti jer su jedna sa drugom, za razliku od mene koji sam bio sam.

nije_lako
22.12.2003., 02:04
Moglo je biti i gore - da su ostali zajedno!
Ko zna zasto je nesto dobro!
Patnja oplemenjuje ljude.
Izgradjuje karakter, daje snagu.
Odavno ne gledam u proslost i ne preispitujem se "sta bi bilo kad bi bilo?", ne osudjujem ih. Jednostavno je moralo tako biti. Jedno je imalo odgovornosti, drugo je letelo za svojim zeljama, igrom...U jednom momentu je i odgovorno pozelelo da ima nesto svoje i otislo (ne bas sasvim odgovorno... ali je ipak ljudsko bice!). Prezivela sam, mada se moj zivot drasticno razlikovao od zivota mojih vrsnjaka.
Prinudjena da odrastem pre vremena, da osecam i citam tudje emocije,da pruzam ljubav ne ocekujuci nista za uzvrat, da proucavam uzroke i posledice, da se ne vredjam na uvrede, da u osobama trazim dobre strane licnosti a da ih zbog losih ne anuliram, da ne trazim mnogo u materijalnim stvarima osim onoga sto je neophodno za jedan normalan zivot, da coveka cenim po onome sto je u dusi a ne po materijalnpm statusu ili zvanju, da ne okrecem glavu i napustam popriste kada je tesko, da se suocim sa svakim problemom bez kuknjave i kada sve prodje da mogu uz osmeh da ispricam svoje traume i lucidne strahove!(o odrzavanju doma po principu "uradi sam" da ne govorim)
Imam snage (i duhovne i fizicke) mnogo vise nego vecina zena i muskaraca u mom okruzenju, imam njihovo postovanje, podrsku, a sto ne reci i ljubav. Na jednoj strani izgubis, na drugoj dobijes. Ljubav ima mnostvo oblika.
Znam samo da je brak svetinja, da deca treba da rastu uz oba roditelja. Ne zelim da jedno od nas drzi kormilo u braku i bude "glavno" za podizanje i vaspitavanje dece. Ljubav, podrska, postovanje, iskrenost, saradnja, dogovor, razgovor.I ucinicu sve da tako bude. Ne zelim da prolaze kroz ono kroz sta sam ja prosla emotivno. Ne zelim da sazru na nacin na koji sam sazrela ja. Toliko.

bekalo
22.12.2003., 20:18
Nisam dete razvedenih roditelja a bolje bi bilo da jesam. Eh koliko sam samo puta to pozelela , znam ruzno je zeleti tako nesto ali tu zaista neshto nije OK.:((

anakin
24.12.2003., 01:15
uclanjujem se i ja u klub!

prosto ne mogu da verujem koliko svi imamo iste simptome! i ja sam cesto sa srafcigerom, samostalna sam do ekstrema i cesto dizem zidove prema ljudima do kojih mi je stalo.

tesko je...uvek sam morala da se dokazujem a na vratu sam svaki dan imala pricu nenormalne zrtve svoje majke (nije nas poslala u dom - to je zrtva!!). morala sam da potisnem to da i ja nekad zelim da me neko zastiti, da budem mala devojcica, da neko bude nezan prema meni bez ikakvog razloga.
prosto da mi bude dozvoljeno da budem dete! zensko dete!!! joj sto je ovo teska tema...

i sve te kontradiktorne emocije!
mene keva uzasno gusi sa jedne strane a sa druge me tretira kao muskarca u kuci. tako da nemam ni slobodu ni podrsku.
a tatu uopste ne vidjam osim na TV-u (poznat covek, sta ce).

ma ljudi, sto dalje od njih i njihovih s-r-anja! ne treba mi da ispastamo za njihove greske i pogresne procene, ni za to sto im se ugasila ljubav.

Savetnica
24.12.2003., 01:24
I ja sam dete razvedenih roditelja i da stvar bude jos gora moja majka je od teske bolesti preminula vrlo kratko nakon tog razvoda. I znate sta? Sad razmisljam.... bolelo bi me uvo bas onoliko za to sto su se razveli, samo da su oboje zivi i zdravi. Vi kojima su roditelji rastavljeni a zivi i zdravi, znam da ni vama nije lako, ali eto stvar uvek moze biti gora (kao u mom slucaju) i zato ne ocajavjte toliko, bar ih oboje mozete videti kad god hocete.

anakin
24.12.2003., 01:29
a sta u slucaju kad su zivi zdravi i ne vole nas? :cry:

Keeper
24.12.2003., 01:55
..... pa onda trazi ljubav negde drugo, ne mozes drugacije ......

presadi koren ... ima i drugih osunchanih livadica na ovoj planetici 8)

anakin
24.12.2003., 01:56
..... pa onda trazi ljubav negde drugo, ne mozes drugacije ......

presadi koren ... ima i drugih osunchanih livadica na ovoj planetici 8)

to i radim....ali se stalno osecam defektno :cry:

nije_lako
25.12.2003., 17:30
..... pa onda trazi ljubav negde drugo, ne mozes drugacije ......

presadi koren ... ima i drugih osunchanih livadica na ovoj planetici 8)

to i radim....ali se stalno osecam defektno :cry:

Pricinjena steta se ne moze ispraviti. Defektno je osecati se defektnim. Cinjenica je da se deca razvedenih roditelja osecaju manje voljenim, ali roditeljska ljubav nije jedini oblik ljubavi koji postoji (na kraju krajeva, imas mnostvo primera gde su deca odrastala uz svoje roditelje a da nisu osetila uz njih toplinu, neznost i ljubav, vec samo staranje). Ako ne prepoznas ostale oblike ljubavi, moze ti se dogoditi da ceo zivot budes nesrecna. Da ceznes i patis za onim sto je moglo biti a nije, a da ne spoznas vrednost onog sto imas u sadasnjosti i sto mozes sacuvati za buducnost! Slucaj koji znam : kada je imao nekoliko meseci, roditelji su mu se posvadjali (oko gluposti)i razveli. Majka ga je iz revolta prema ocu dala u sirotiste, a otac se pravio da mu nije stalo. Iz sirotista ga je uzela tetka i odgajala sve dok se otac nije ponovo ozenio, a tada ga je uzeo k sebi. Maceha je bila olicenje zle macehe iz bajki (najgori oblici fizickog i psihickog zlostavljanja), ali je decak (vesto balansirajuci izmedju tetke zastitnice koja je smela stati macehi na crtu i svog nazovi doma) ipak opstao i zavrsio zanat. Otac je u kuci bio, sto bi se reklo, "zadnja rupa na svirali" i nije uzimao sina u zastitu. Tako je vremenom zamrzeo i oca. Nesreca je bila u tome sto je posle zavrsene skole poceo da pije, a kao izgovor je koristio nesrecno detinjstvo.Ozenio se devojkom koju je voleo, dobio dete, ali i dalje je nosio gorcinu detinjstva u srcu. Revolt, osudu roditelja, macehe, osecao se nevoljenim i odbacenim. Od drustva je dobio stan koji je sa zenom opremio "kao kutiju", imao je zenu koju bi svako pozeleo (radila je, bila domacica, pedantna, vredna, pazljiva, postovala ga je, uvek bila uz njega, majka sa velikim M), isto tako i dete. Ali on je uvek posezao za flasom i koristio svoju proslost kao izgovor, kao krivca za sve neuspehe u zivotu, a pri tom maltretirao svoje najblize (I njegova zena je takodje imala nesrecno detinjstvo i razumela ga je. Zbog njegovog alkoholizma je propatila, ali zbog patrijahalnih shvatanja nikada ga nije ostavila.).
I dan danas je tako. Jos uvek nije prezalio ono sto ga je snaslo na pocetku zivota, iako je sada vec deda. Njegovi najblizi su i dalje uz njega, trpe ga i vole takvog kakav je, strahuju za njega kada je bolestan, pomazu mu koliko god mogu, a on i dalje praska kada mu se pomenu (sada vec pokojni) roditelji. Da je mogao to da pregori, video bi koliko je srecan i koliko ljudi bi zelelo da imaju ono sto on ima. Samo zato sto se osecao ceo zivot defektno.

Okinava
03.01.2004., 16:07
I ja sam jedno od te dece,moji su se razveli kada sam imao 3 godine.Nju nepamtim,samo znam da me je otac prihvatio,pa kasnije otišao za inostranstvo a ja ostao sa babom i dedom.Imao sam puno stričeva i tetki i svi su oni pomalo me vaspitavali a otac slao pare.Znam da mi je bilo teško u pogledu nekog psihološkog odrastanja.Moji drugovi su imali tate i mame a ja tatu ali negde daleko.Godišnjw odmore je provodio ovde u Jugi jurcajući okolo po beogradu a ja sam čekao.Meni su zavideli na novim kolima moga oca a ja na njihovm životu.Znam da sam mnogo propatio i sada imam troje dece i skoro svako veče ih poljubim pred spavanje,Nije baš sveu novcu.Moja maćeha je jedna možda od retkih koja me je poštovala i koliko je moja sestra dobijala toliko sam i ja.Samo sa tom razlikom što je ona živela sa njima sedam godina i sada se vidja sa njima najmanje tri puta godišnje.Nisam ljubomoran prihvatio sam stvari u životu onakvim kakve jesu.Samo ni njemu nije jasno zašto sam i danas ironičan ponekada kada se posvadjamo.Što sam stariji i što više ulazim u problematiku odrastanja moje dece vidim koliko su moji roditelji bili poštedjeni nerviranja i ostalih stvari.Pozdrav svima :?

vila_raviojla
08.01.2004., 15:40
Hm i meni su se roditelji razveli, ali posle 30 godina braka. I sta sad? Nista. Imala sam lepo detinjstvo , sjajni su i jedan i drugi , sad ovako matora pa ne mogu da se merim sa ostalima koji su to iskustvo prosli ranije ali , glave gore, sigurno se nisu razvodili zbog vas.Ja se ne osecam kao dete razvedenih roditelja, ne osecam se ni kao dete sa 31 godinom.Sta da se radi, ja sam sve to ispratila manje vise filozofski, resili ljudi da im vise ne ide(citaj poludeli pod stare dane ) i sta cu im ja sad.
Jedina razlika u nasim odnosima je ta da moram da okrenem dva razlicita broja telefona kad hocu da ih cujem i kad mi treba neki savet.A jel znate sta je najzanimljivije, uglavnom dobijem identicne odgovore sa dva razlicita kraja grada, tj. od mame i tate.
Kucni savet i dalje funkcionise po istom principu, cela porodica razbacana kud koji a kad je frcno, oma se svi stvore tu.Ma cak ne moram sve pojedinacno ni da ih zovem, okrenem jednog roditelja, vec zna drugi, pa sestra pa brat i tako u krug.Radio mileva, sta da vam kazem :lol: :lol:
Elem, salu na stranu, neko je pomenuo da je sve morao sam da radi, devojka neka rece da ide sa srafcigerom po kuci i popravlja sta stigne.Pa neka. I ja sam sve sama radila, pored njih bilion.To je tako zato sto smo verovatno tako sazdani ljudi, nema to veze sa tim da li imas nemas ili su ti roditelji razvedeni.Sta bi radili da su vam roditelji u braku a da su na zalost rano pomrli?
A sto se tice zluradih komentara na racun da ste deca razvedenih roditelja, puca vam bas stikla.eto. :lol:
I ja sam dozivela slicno sa ovoliko godina, jel, zalepise mi etiketu, kao eto sad ja treba da snosim emocionalne posledice odluke mojih roditelja i sad cu caskom da posrnem :?: Molim vas, ali nisam mogla da se suzdrzim pa sam tako jednoj mami mog druga na njen takav komentar rekla : Pa sta? I vas muz nosi bele carape na kabriolet cipele, i cobanske brkove, pa eto mi u drustvu se zabrinuli da pod uticajem ocevog ukusa i on ne zastrani ? :lol: :lol: :lol:

Sta sam ono htela jos da kazem????
Ma nema veze, zivot je onakav kakvim ga napravimo, pa nismo mi deca nicije kopije pa da sad treba da snosimo posledice ni krivi ni duzni. :wink: