Vidi punu verziju : Bilo jednom.....
Pre mnogo,mnogo godina,postojalo je ostrvo.Na tom ostrvu zivljase :Ljubav,osecanje,ponos,bogatstvo,znanje i tuga.
Jednog dana saopstise mestanima tog ostrva,da ce im isto biti potopljeno.Pripremise svi svoje camce,jahte,brodove...
Samo ljubav nikako nije mogla da se pomiri cinjenicom da ce joj voljeno ostrvo biti potopljeno.
Dodje i taj cas!Poce ostrvo da tone.Svako se ukrca u svoje plovilo.Ljubav nije imala plovilo.Zivelo je u nadi da ostrvo ipak nece biti potopljeno.Zato i nije gradila plovilo.Kako ostrvo poce sve vise da tone,ljubav poce dozivati svoje dojucerasnje jedine drugare:
-Bogatstvoooooo,povedi me sobom,molecivim glasom povika ljubav...
Bogatstvo proveze svoj luksuzni brod,i onako uspu dobaci:Svasta,sta ces mi ti?Kupicu drugu ljubav.
U to prodje Ponos...Opet ljubav poce da zapomaze:
-Ponoseeeee,povedi me s tobom...
Ne,nikako!Sta ces mi,rece ponos i ne pogledavsi ljubav.
Tad projuri osecanje.I njemu se ljubav obrati za pomoc.
Oh,ne,zaboga,nikako.Izvini ljubavi,malo sam izgubio osecaj za osecanja.
Sledeci brod,bejase brod Tuge.I njoj se ljubav obrati za pomoc.Povika u sav glas:Tugooooooo...povedi me bar ti,molim te.Ja i ti smo najvise drugovali ovde.Zar ne?
-Jesmo,rece tuga,jesmo,kako da ne.Ali te bas zato i necu povest sa sobom.Dosta mi te je.Mozda ja nadjem radost.Tebe mi te je dosta!
Odose svi.Osta samo ljubav i znanje.Ostrvo je sve vise tonulo.Kad vec ljubav i znanje izgubise svaku nadu,zacushe glas:
-Hajde,uskacite,zacuse...
Nisu casa casili.Uskocise ljubav i znanje u strancev obican camac.Spasise se.Stranac ih odveze do jednog drugog ostrva,niko ne zna kojeg,i tu ih ostavi.Oni se zahvalise,stranac ode.Tek tada,ljubav uhvati sebe u glasnom razmisljanju:Hej,pa kako se zove ovaj stranac?Ne pitasmo ni za ime?!
Znanje,koje je sve vreme cutalo,tiho progovori:Ja znam.Znam ime stranca.
Kako je ime,kako je ime,nestrpljiva postade ljubav?!
VREME,ime mu je vreme,ljubavi.....
Ono nas je spaslo.
Mnogo kasnije,culi su ljubav i znanje,da je Bogatstvo umrlo u bedi,prokockalo sve sto je imalo,osecanje nestalo prvom pojavom krivice,tuga se utopila u bol.
Sa prelepog ostrva,ostadose u zivotu samo LJUBAV I ZNANJE.
Mozda prica nije za LjiS...ako nije,levi mish,klik i nema vise ni ljubavi ni znanja..... :roll:
Gost0111
29.10.2003., 18:29
e, ovo je Cigancica cini mi se pisala na jednom od foruma, tako da...
Prica je iz moje knjige,isti je dobila svojevremeno Lidija (Cigancica)...tako da... 8)
Gazdarica
29.10.2003., 18:37
Prica je lijepa, tako da ja nemam nista protiv da ostane na "Lj i S"...
Gost1212
29.10.2003., 18:50
neka ostane, svi se slazemo
**case-problem**leptirica
29.10.2003., 18:52
Zanimljiva priča.Veoma zanimljiva.
...Ta prica je iz knjige,Secanje na buducnost,ta knjiga je dobila Pavicevu nagradu...pisacu ja jos iz te knjige...ima tu prica i pricica.....
sad ovo,kao ono:AJ SE MALO FALIMO,a....hahhahahhahahhahahhahha
Ma samo da Zvezda pobedi veceras,hahhahahhahahaha
PoZ
Mozda prica nije za LjiS...ako nije,levi mish,klik i nema vise ni ljubavi ni znanja..... :roll:
...a mozda samo VREME nije doslo na vreme...?
Izgubljena
29.10.2003., 19:28
Hvala DON, ovo mi je bas trebalo :wink:
E SAD SAM STVARNO BESAN!
STARI LISACV MI JE DAO ADRESU,NEKA JE OBJAVI JAVNO OVDE,JA SAM VIDEO....
NA NEKOM HRVATSKOM SAJTU,FORUMU,STA LI IM JE VEC...POSTOJI ISTA PRICA.ONO,MORA DA JE ISTA,ALI BRE ZASTO KRADU?
UHHHHHHHHHHHHHHHHHHHHHHHHHHHHHHHHHH
NE...NE...AAAAAAAAAAAAAAA
da ne ispadnem lazov,koliko posle utakmice napisacu jos jednu pricu iz iste knjige,a oni nek se kite tudjim perjem,mamu im..................
Stari Lisac
29.10.2003., 19:44
E SAD SAM STVARNO BESAN!
STARI LISACV MI JE DAO ADRESU,NEKA JE OBJAVI JAVNO OVDE,JA SAM VIDEO....
NA NEKOM HRVATSKOM SAJTU,FORUMU,STA LI IM JE VEC...POSTOJI ISTA PRICA.ONO,MORA DA JE ISTA,ALI BRE ZASTO KRADU?
UHHHHHHHHHHHHHHHHHHHHHHHHHHHHHHHHHH
NE...NE...AAAAAAAAAAAAAAA
da ne ispadnem lazov,koliko posle utakmice napisacu jos jednu pricu iz iste knjige,a oni nek se kite tudjim perjem,mamu im..................
Tako je ljudi DON je pokraden , ukradeno delo se nalazi na adresi :
http://www.gay.hr/forum/viewthread.php?tid=2266&pid=287720#pid287720
pogledajte ....mada sam im ja vec skresao u brk . :lol: :lol:
na www.gay.hr?
iznenadna promena u hipotalamusu?
Kad napokon izgubih i zadnji dukat zut,nista mi drugo ne preosta no da to malo stvari,spakujem i podjem sto dalje od Beckih krcmi.Becke krcme!Sareni stolnjaci,prljavi,dim,smrad alkohola pomesan sa vonjem znoja...i skoro besplatne razvratnice.Oh,da...naravno:I kocka.
Nisam znao kuda.Jednostavno sam reko kocijasu:Vozi sto dalje.
Put me naneo u provinciju Tai-pen.Dotle sam i imao para da platim kocijasa.
Sedoh da malo odmorim.Na jednom brdascu s kojeg se pruzao predivan pogled na beskrajnu zelenu oazu trave.Carovala je tisina.Umoran,zaspah.Kako i ne bih.Becke birtije,noci sa razvratnicama,kocka,pice,ostavilo je to trag na mojim podocnjacima.Zaspah.
Ne znam koje je doba bilo,kad zacuh larmu.Pesmu,kikot.Popeh se malo vise.Na nekih dvesta metara od mene,radese neki ljudi u polju.Jasno sam video da im se noge ne vide.Od vode.Tad mi sinu!To su radnici radili na pirincanom polju.Veselili se,pevali,po koji put i poljubili,ali radili.Malo zatim,zacu se gong.Ja bacih pogled u pravcu gonga i videh tek tada,jedan sator.Ispred satora stajase ogromni covek sa jos vecim listom nekog drveta u ruci.List se pomerao gore-dole.Ogromni covek je hladio svog vlastelina.
Kad cuse gong,radnici jos zivlje,jos veselije,sedose na suvu travu.Pade mi napamet da jos imam durbin.Uzeh ga i pogledah malo bolje.Radnici su bili ubogi seljaci,prljavi,pocepani...Jeli su,kako sam ja video,mali komad hleba i pili nesto sto je licilo na vodu.Nisu bili ni do pola jela,kad se opet zacu gong.Oni ostavise komade hleba,pocese opet da pevaju i nastavise da rade.Tja,pomislih,ja to nikad ne bih mogao.Podjoh dalje.Put me nanese u selo odakle behu ti radnici.U vlastelinovo selo.Video sam zene,decu,starce.Vido sam kuce u kojima su ziveli.Vido sam i dvorac.Dvorac vlastelina.Seo sam u najblizu kafanu i porucio pice.U to se nekako vratise radnici.Raspevani,nasmejani,pocese da ljube svoje zene,decu...Heh,nekako brzo isterase decu iz kuca,da se igraju napolju.Ostadose sami sa zenama.Valjalo je praviti nove radnike.Prenocih,i sutra krenuh svojim putem.Lutao sam dobrih sest meseci,kad me sasvim slucajno,put opet nanese u isto selo.No,sada vidoh drugu sliku.Radnici behu lepo obuceni,ali ni traga ni glasa od one razdraganosti,pesme,igre,ljubavi.....
zaustavih jednog mestanina te ga priupitah:Sta se to desilo,da li ste sada bogatiji?Ispricah mu kako sam vec boravio u njegovom selu,ali nisam tada video sto sada vidim.Mestanin samo sleze ramenima.Rece:Znas,strance,to sto si tada video,to je bilo u vreme starog Vlastelina.On je umro.Dosao je novi.Njegov sin.daje nam za isti poso vece plate,imamo lepse kuce,nova odela,ali...
Ali nemamo vreme kao nekad.Radimo od jutra do kasno u noc.Nema se snage vise za pesmu,igru,smeh...za ljubav.Bolji je bio stari vlastelin.Bolje nam je bilo u krpama,starim kucama...Veruj to.
Zapamti strance,LJUBAV,SMEH,IGRA i PESMA su zivot,ne ove aljine na meni.
Pogledah ga malo cudno,ali nisam hteo da komentarisem.Na kraju krajeva,vec je bio otiso,onako poguren,vidno utucen.
Kasnije,tek mnogo kasnije,kad sam i sam otkrio da se moze bez birtija,dima,prljavih stolnjaka,razvratnica i kocki.....setio sam se o cemu mi je govorio onaj seljak.
O da,bio sam kupio neko malo imanje,nesto malo proizvodio,ozenio se,izrodio decu.I pevali smo i igrali smo i smejali se dok smo radili......
Seljak je bio u pravu.
P.S.
I ovu pricu su dobili neki ljudi sa chata,mozda se i ona negde pojavi :evil: :evil: :evil:
Stari Lisac
29.10.2003., 20:10
na www.gay.hr?
iznenadna promena u hipotalamusu?
Iskreno :?: :?: :?: :?: :?: :?:
kakvi hipo-bla bla ...gay = zabava ako nisi informisana :evil:
lepo pises, done.
a ljubav... zvuci mi poznato, to bese ono izmenjeno stanje uma?
neeee... to mora da je ono "zena mi kod frizera, imam dva sata. ma vooolim te, otkud ti to, ma nije samo zbog seksa... dobro, ako bas navaljujes"...
lepo pises, done.
a ljubav... zvuci mi poznato, to bese ono izmenjeno stanje uma?
neeee... to mora da je ono "zena mi kod frizera, imam dva sata. ma vooolim te, otkud ti to, ma nije samo zbog seksa... dobro, ako bas navaljujes"...
Komplimenti su moje zadovoljstvo sto mi se uopste obraca Vasa malenkost.
Ko uspe da desifruje tajnu ljubavi,taj nece ni biti svestan da je otkrio tajnu VECNOSTI.
S'potovanjem i naklonom mojim.....
..lepo Don..nece nem nista skoditi da posle utakmice procitamo jos :P
Bice prica,sto ne bi bilo.Ja bih zamolio,ako procita ovo,moju NAJLEPSU SEVERNJAKINJU :P Da vrati Topic,ili koga interesuje,sam nek nadje,Topic:Muskarci izumiru,zar ne?Nazalost,necijom voljom,Topic o konobarima je prebacen na Svastaru.Konobarima kao ljubavnicima.Tako nekako bese to.....Tek,ima tih prica podosta,al bejase to neko drugo vreme.Bejase......
Ne secam se vise datuma.Znam samo da bejase vece,nekog Decembra.Poluszmrznut,polu ubijen u dusi zaputio sam se znanom stazom.Konacno dodjoh do te meni tako poznate kuce.Nista se tu nije promenilo.samo je Jelka ispred njene kuce bila narasla. Davno nisam video to drvo,tu Jelku.Bila je sasvim mala kad sam odlazio.Sad je to vec bilo ovece drvo. Izvuko sam svoju cuturicu iz unutrasnjeg dzepa starog kaputa,povuko jedan cug,zapalio cigaru i gledao u osvetljeni prozor.Bio sam se navalio na jednu banderu,kad tad svi mi zavrsimo na banderu,i samo tako,gledao.Ne secam se o cemu sam razmisljao.Znam samo da tada,u tom momentu,sigurno o nicemu nisam razmisljao.Bio sam u mislima.Misli me u proslost odvode.Pred umorno krvavim ocima slika.Slika NJE.Slika pegaica na njenom licu,slika rasute ridje kose po ramenima.Da,stalno sam je miloo da je sakupi,i uvek bi mi ucinila to zadovoljstvo.Sakupila bi je,a ja bih je poljubio u vrat.No,onda mi je hvalila rasuta kosa.Naprosto,nisam znao kako lepse izgleda.Sa skupljenom,ili rasutom kosom.da,voleo sam je zaista mnogo,kako samo ljubav i zna da voli.I taj bol,posle ljubavi,ne treba tragicno shvatati,bilo je vredno boli.ta ljubav.Bila je vredna ove boli.Secam se,u prolece te godine,kad smo se razisli,prvi livadski cvet sam njoj dao,a onda mojoj majci.Da,bila mi je vaznija od majke.Vise sam je voleo.Ali ne,ipak su to razlicite ljubavi.Ljubavi,ali razlicite.Tek,prvi cvet sam dao njoj.Neverovatno je koliko slika proleti umom u sekundi.Po nekom nepisanom pravilu,samo lepe slike.One ruzne ne prolete.One se vremenom izbrisu iz secanja.Secam se,dugih poljubaca ,bas pod tim prozorom,njenim prozorom,secam se kako sam je prosto terao da udje kuci,jer vreme njenog izlaska je bilo isteklo.Redovno mi je odgovarala:Ne,Necu jos,necu da mi ti kazes kad da udjem u kucu.Pravio sam se da mi je nelagodno zbog njenih,glumio,ali sam uvek los glumac bio.Naravno,prijao bi mi uvek takav njen odgovor.Jednom,kad sam joj reko:Hej,kasnis...ona je izasla iz automobila i posla domu svom.Bio sam zatecen,nije bilo uobicajenog;Neces mi ti govoriti kad cu uci.Blenuo sam u mraku,ne uspevsi ni na njeno CAO da odgovorim.Ko zna kako me je procitala,tek vratila se,sela u kola,i rekla:Jel vidis kako je kad odem kad mi ti kazes? Blago se nasmesila i poljubila.Nikad joj vise nisam reko:Kasnis! da,uvek je bila pametnija od mene.Uvek.Ja sam samo ziveo u ubedjenju da sam musko,a samim tim i pametniji.Isla mi je na volju.Pustala me da zivim u svom ubedjenju.Cak i onda,kad sam joj reko:SADA JE KRAJ,cak i tada se nije protivila mojoj muskoj inteligenciji.Samo je rekla:Dobro,nek bude po tvome,ali molim te razmisli koji dan.Naravno,ko je mogo mene tada da ubedi da razmislim.Mlad,dobrostojeci,bila neka druga vremena,u granicama dobrog ukusa cak i lep...ne,tada me niko nije mogo da ubedi.Cak ni srce.Srce je govorilo NE,al je pamet govorila KRAJ.nakon nekoliko dana,pozvala me,bio sam,o kako sam bio prost,krajnje neljubazan,krajnje odvratan.Iz mojih usta culo se samo:OSTAVI ME NA MIRU. Ostavila me je na miru,udala se,kao i svaka devojka.Ne odmah,ne...Cekala je ta jos neko vreme.Pricali mi onda da nigde ne izlazi danima,nedeljama,mesecima...Nisam obracao paznju.Cak ni kad su mi rekli da se udala,nisam obracao paznju.Ne,lazem sada,bolje je reci:Pravio sam se da me njena udaja ne dotacinje uopste.Malo mi nije bilo pravo,ali...
Jos jedan gutljaj,ugasilo se svetlo u sobi,sigurno ce na pocinak,sa svojim muzem.....
Ugasila se i cigara...
Vetar je bivao sve jaci,mecava vec. Jos jedan gutljaj...i natrag.natrag u svoje bespuce,u svoju nedodjiju,u svoju promasenu mladost.
Uz put mi padose neki stihovi,zapisao sam ih na parcetu papirne maramice:
Sinoc sam joj pored kuce proso
na prozoru nema njenog lika
tuzna srca putem ja sam poso
ko zna gde je sada moja Kvika.....
Kao mala,govorila je svojoj majci,u samposluzi;Hocu jedan Kviki kikiliki.....To mi je bila ispricala,meni bilo simpaticno.....
Zvao sam je Kvika...
JOVANA77
03.12.2003., 00:14
uuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhh h
to je bilo sve sto sam mogla da izgovorim kada sam ovo procitala.....................
MILICA_SD
03.12.2003., 12:54
[quote="sanja"]lepo pises, done.
a ljubav... zvuci mi poznato, to bese ono izmenjeno stanje uma?
neeee... to mora da je ono "zena mi kod frizera, imam dva sata. ma vooolim te, otkud ti to, ma nije samo zbog seksa... dobro, ako bas navalju
ote]
ahhaah SANJA;)))))
dobro receno
svaka cast!
ima istine u tome.
A sto se tice broda i ljubavi hm
tera me na razmisljane!
NECIJA LJUBAV I USPEVA DA UHVATI ZADNJI BROD SPASA!
A MOJA????
moja ce verovatno ostati na zutim marginama spomenara!'
ko zna mozda u sledecem zivotu uspem da budem ja taj brod ljubavi!
:) :oops:
MILICA_SD
03.12.2003., 13:05
bas ko sto kaze jovana
uhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhh!
ako nastavim da citam ove stvari na forumu odlepice
mi srce nacisto!
taman nekako bacim u zapecak neke bolne stvari,
i ponovo me podesti na dane tuge i bola!
bolje da ne pocnem i ja da pisem
jer bice previse tuznih reci ovde!
zasto je sudbina tako okrutna prema pojedinim ljudima????
stalno postavljam ista pitanja svakog dana.
A nikad da nadjem odgovor!
vrtis se u nekom lavirintu bez izlaza i kraja!
Svasta,
A zasto ne bi pisala Milice?
Pa ja pisem bas zato sto neke trenutke NE ZELIM da zaboravim.Ovo,ove,ovakve price,imaju veze sa mnom.Jer ja sam taj........
Daj mi parce zvezdanog neba,deo reke,jezera,meku travu,daj mi NJU pored sebe.....i gitaru,nista vise ja od zivota i ne trazim.
Mauricijus,na Lovackim pricama,pa nije bas sve izmisljeno,bio sam tamo....
Ali ,ne sa NJOM.....
Heh,daleko od toga da sam neka depresivna osoba,naprotiv,vecito nasmejan,cak i onda kad mi do smeha nije,ja nasmejan.Imam tu neku svoju masku,a ispod te maske...e ispod nje,ni ja ne znam sta je.....
Pisite,
Ja cu svakako......
MILICA_SD
03.12.2003., 14:39
hm!
znam ja sta zelim!
ta zelja ima ime i ima srce!'
samo treba da skine masku
i da dopusti da ga volim:)))))))))
a za nebo ,travu i te stvari hahahah
snaci cu se vEC!
samo da me ne bocne neki mrav u tom zbunju hahahah
:)))))))))))))
:roll: :oops: :D
Svasta,
A zasto ne bi pisala Milice?
Pa ja pisem bas zato sto neke trenutke NE ZELIM da zaboravim.Ovo,ove,ovakve price,imaju veze sa mnom.Jer ja sam taj........
Daj mi parce zvezdanog neba,deo reke,jezera,meku travu,daj mi NJU pored sebe.....i gitaru,nista vise ja od zivota i ne trazim.
Mauricijus,na Lovackim pricama,pa nije bas sve izmisljeno,bio sam tamo....
Ali ,ne sa NJOM.....
Heh,daleko od toga da sam neka depresivna osoba,naprotiv,vecito nasmejan,cak i onda kad mi do smeha nije,ja nasmejan.Imam tu neku svoju masku,a ispod te maske...e ispod nje,ni ja ne znam sta je.....
Pisite,
Ja cu svakako......Ne bi mozda ovako lepo pisao da je ONA bila pored tebe. Ceznja i nostalgija bude u nama mnogo skrivenih emocija i idealizovanje bas onih koji nisu sa nama :D
RadoznalostJeUbilaMacku
03.12.2003., 15:03
bas ko sto kaze jovana
uhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhh!
ako nastavim da citam ove stvari na forumu odlepice
mi srce nacisto!
taman nekako bacim u zapecak neke bolne stvari,
i ponovo me podesti na dane tuge i bola!
bolje da ne pocnem i ja da pisem
jer bice previse tuznih reci ovde!
zasto je sudbina tako okrutna prema pojedinim ljudima????
stalno postavljam ista pitanja svakog dana.
A nikad da nadjem odgovor!
vrtis se u nekom lavirintu bez izlaza i kraja!
Milicice, vec sam ti rekla, a sad ti je rekao i Don da pocnes da pises. Pisi, draga, pisi ono sto osecas. Mozda ce ti bar na tren biti lakse.
Veruj, veruj da za svakog od nas postoji sreca i da mora doci dan izlaska iz lavirinta.
MILICA_SD
03.12.2003., 16:21
draga macko!
vec dobijam krutike za moje pisanje!
necu da imenujem od koga je!
a nisam ni imenovala svoju ljubav o koj j pisem!
nekog ili boli istina ili ko zna sta je u pitanju vec!
necu se obazirati na to!
ja sam spojila proslost i sadasnjost
u jedan lik ´bez imena!
to je ta moja ljubav
!!!!!
bar sam iskrena i pisem iz srca realne stvari;)
kisssssssssssss
:roll: :arrow:
Gazdarica
03.12.2003., 16:46
Posto se na ovom topicu lijepo pishe odlucih da ovdje postiram nesto sto sam "ukrala" s jednog drugog foruma... Mozda se i drugima svidi...
Elem, posto je tudje, a ne moje, uklonicu ga, ako autoru topica smeta...
Poruka od George Carlina:
Paradoks našeg vremena kroz istoriju je da imamo vece zgrade ali krace živce, šire puteve ali uža gledišta. Trošimo više ali imamo manje, kupujemo više ali uživamo manje. Imamo vece kuce i manje porodice, više pogodnosti ali manje vremena.
Imamo više diploma ali manje razuma, više znanja ali manje rasudjivanja, više strucnjaka ali ipak više problema, više medicine ali manje zdravlja.
Pijemo previše, pušimo previše, trošimo nesmotreno, smejemo se premalo, vozimo prebrzo, previše se ljutimo, prekasno ležemo, ustajemo previše umorni, citamo premalo, gledamo TV previše, i molimo se preretko.
Umnogostrucili smo naše imetke, ali smanjili svoje vrednosti. Govorimo previše, volimo preretko, i mrzimo precesto.
Naucili smo kako da preživljavamo ali ne i da živimo. Dodali smo godine životu ali ne i život godinama. Stigli smo sve do meseca i natrag, ali imamo poteškocu da predjemo preko ulice da upoznamo novog komšiju. Osvojili smo spoljašnji prostor ali ne i unutrašnji prostor. Uradili smo velike stvari ali ne i bolje stvari.
Ocistili smo vazduh ali zagadili dušu. Savladali smo atom ali ne i svoje predrasude. Pišemo više ali ucimo manje. Planiramo više ali postižemo manje.
Naucili smo žuriti ali ne i cekati. Gradimo više kompjutera da sadrže više informacija, da proizvode više kopija nego ikad, ali mi komuniciramo sve manje i manje.
Ovo su vremena brze ishrane i sporog varenja, velikih ljudi i sitnih karaktera, brzih zarada i plitkih odnosa. Ovo su dani dveju plata ali više razvoda, luksuznijih kuca ali uništenih domova. Ovo su dani brzih putovanja, jednokratnih pelena, moralnosti koja se može odbaciti, jednodnevnih predstava, preteških tela, i pilula koje cine sve od hrane, da utišaju,
da ubiju.
Ovo je vreme kada ima mnogo toga u izlogu a ništa u skladištu. Vreme kada vam tehnologija može doneti ovo pismo, i vreme kada možete odabrati da li cete ga podeliti s nekim ili samo obrisati.
Zapamtite, provedite nešto vremena sa vašim voljenima, jer oni nece biti tu zauvek.
Zapamtite, recite poneku ljubaznu rijec onome koji vas gleda sa strahopoštovanjem, jer ce ta mala osoba uskoro odrasti i otici. Setite se da date topao zagrljaj onome kraj vas, jer je to jedino blago koje možete dati svojim srcem a ne košta ni pare.
Setite se da kažete, "Volim te" vašem partneru i vašim voljenima, ali najviše od svega i mislite tako. Poljubac i zagrljaj ce zakrpiti povredu kada dolaze duboko iz vas. Setite se držati za ruke i ceniti momente jer jednog dana ta osoba nece biti tu ponovo. Dajte vremena ljubavi, dajte vremena razgovoru, i dajte vremena podeli vaših dragocenih misli s
drugima.
KAKO OSTATI MLAD
1. Odbacite nebitne brojeve. To ukjučuje starosnu dob, težinu i visinu. Prepustite doktorima brigu o tome. Zato ih i plaćate.
2. Zadržite samo vesele prijatelje.. Loša raspoloženja vas jedino vuku ka dnu.
3. Nastavite uciti. Naucite više o kompjuterima, veštinama, baštovanstvu, o bilo cemu. Nikada ne dajte mozgu da bude besposlen. " Besposlen um je djavolja radionica."(shvatite ozbiljno kad vam kaze jedna djavolica ) A ime djavola je Alchajmerova bolest.
4. Uživajte u jednostavnim stvarima.
5. Smejte se cesto, dugo i glasno. Smejte se dok ne izgubite dah.
6. Suze se dešavaju. Izdržite, odbolujte, i produžite dalje. Jedina osoba koja je uz nas citav život smo mi sami. Budite ŽIVI dok ste živi.
7. Okružite se onim što volite, bila to porodica, ljubimci, uspomene,muzika, biljke, hobiji, bilo šta. Vaš dom je vaše sklonište.
8. Cenite svoje zdravlje: Ako je dobro, cuvajte ga. Ako je nestabilno, popravite ga. Ako se ne može popraviti, nadjite pomoc.
9. Ne preuzimajte krivicu. Krenite na put do šetališta, do obližnje pokrajine, do strane zemlje, ali NE tamo gde je krivica.
10. Recite ljudima koje volite da ih volite, u svakoj prilici.
I UVEK PAMTITE:
Život se ne meri brojem udisaja koje napravimo, nego momentima koji nam oduzmu dah.
14 godina unazad i eto mene u amfiteatru.
ZIVOT,
Sta je zivot?
Reka.
Zivot je reka.
Kako reka?
Tako,reka.....
Reka izvire(rodjenje coveka) ,bude mala,al plahovita,brza,razdragana kroz planinske tesnace(detinjstvo).zatim ta reka postaje sira,al i dalje brza(punoletstvo),da bi usla u mirnije tokove,u ravnicu(brak).No reka ide dalje,nailaze novi kanjoni,postaje opet plahovita,brza,cak i prebrza,valja drvlje i kamenje,valja sve sto joj se nadje na putu,za rad svog cilja(neko doba kad svi mi nekud jurimo i tragamo za boljim zivotom),zatim reka postaje ponovo mirna(penzija)...i tako tece do svog uliva.Gde je uliv reke,vecito pitanje svakog coveka.
Detinjstvo,
Svi mi imamo nase detinjstvo.Svi mi zelimo da smo neko i nesto u detinjstvu.Muskarci zele da su kaubojci,indijanci,piloti,ratnici,sportisti,glumci ,pevaci...
Devojcice zele skoro isto sa dodatkom obaveznih Princeza.
Vremenom,pod strahovitim naletom godina,decacki san bledi,izgubi se...Tek ,retko ko uspe da i u nekim srednjim godinama zadrzi ONO dete i ona mastanja u sebi.da ih se bar priseti. dakako,najsrecniji je onaj ko decacke snove uspe i da ostvari.malo je takvih,ali ih ima.Jedan od tih retkih upravo kuca ovo.Ovaj covek,koji kuca ovo,nikad nije zeleo mnogo.Ni kao dete.Voleo je kao dete nebo,reku,drum...sve ono sto putovanja donose.I on putuje.Voleo je ovaj covek mistiku.Putuje na misticna mesta.Voleo je ovaj covek divljinu,brvnaru,kamin...i ima to ovaj covek.Voleo je ovaj covek ko sto nikad niko nije.Uzelo mu nebo to.Voleo je ovaj covek romantiku,i ima je.Voleo je ovaj covek pesmu,i ima je.Voleo je ovaj covek,veselje,i ima ga.Voleo je ovaj covek drustvo,i ima ga.Voleo je ovaj covek iskrenost,toga bas i nema,ali se nadje.Voleo je ovaj covek prastati.I prasta.
Voleo je ovaj covek da voli.I voli.
Volelo je ovo dete ovakvog coveka.
Decacki sam se ispunio.
Prethodni post,mnogo mudrosti,prethodni post vredan paznje i citanja,prethodni post vredan velike diskusije.Prethodnom postu svaka recenica ima sparing recenicu.Mnogo protiv recnosti,mnogo zahteva.
Draza mi je priroda od kompjutera,ne mislim ih uciti.Naucicu prirodu,ona ce me nauciti svemu.
Moze li me kompjuter ljubavlju uciti?Mene ne.
Moze li me priroda ljubavi uciti?
Mene da.
Srce pruziti od Boga je,srce sakriti,od pameti je.Ko je stariji:Bog ili pamet?
Mogu li usta jedno govoriti,ruka drugo pisati?Mogu.
Je li to ispravno?Jeste,za onog ko jedno govori,drugo misli,trece pise.
MILICA_SD
03.12.2003., 19:44
DONE!
MOZE LI JEDNO PITANJE OD PAMETNOG FILOZOFA!
DALI MOZDA ZNAS KAKO SE OSECA NEKO KAD MU POKIDAS SRCE!
I OSTAVIS GA DA BUDE LJUBAVNI BOGALJ!
DALI MISLIS DA TI STO RADE OCEKUJU ISTO
DA IM SE VRATI!
ZNAS LI TEORIJU SETVVE I ZETVE!
LAKO JE FILOZOFIRATI
TESKO JE BITI COVEK!
JA TO JESAM I TIME SE PONOSIM
Ne znam zasto mene apostrofiras?
MILICA_SD
03.12.2003., 20:03
pa recimo tako sto ti najbolje znas kako se to radi;)
ja to jos nisam naucila
pa mi treba instruktor;))))))))))
mozes li mi pokazati i nauciti?
:lol: :P
Kad si vec toliko bezobrazna,ja moram biti sad "onaj" drugi DON,pa ti reci:MOLIM TE,SKINI MI SE VISE?
Jel sam sad jasan?
Kraj price...zamolio bih moderatora(vidim da je samo jedan ostao) da prekine na ovom Topicu bilo koju vrstu chatovanja vise.
Unapred hvala...........
MILICA_SD
03.12.2003., 21:06
HVALA DONE!
TI IMAS SAMO JEDNO LICE
I TO SI POKAZAO!
A NISAM BEZOBRAZNA SAMO TI KAZEM ISTINU!
TO BOLI ZAR NE?
slatka kao medic
04.12.2003., 00:23
ijuuuuuuuuuu ovaj net shtvarno ishpade najjeftiniji ebarnik... :roll:
,,,,,
da vratim temu Topic-a......
Nocasnja........
TI SADA NEKUD IDES
NEK TI JE SRECAN PUT
MENI OSTAJE TUGA
I OVAJ LISTIC ZUT;
LJUBAVI STAZE NASE
SAD SU ZAVEJANE
SNEG JEBELI POKRIO
MOJE OCI,MOJE SNE
ref:
SACUVAJ NASE VREME
MA GDE SADA BILA
KAD JEDNOM BUDEMO SENE
VRATICES SE MILA X2
OSTADOH TEBI DUZAN
RECI LEPE SVE
KOJIM HTEDOH TI RECI
DA LUDO VOLIM TE;
AKO SAD SLUSAS PESMU
ZNAJ DA MOJA JE
SAMO S GITAROM MILA
SVE JE ISTO KAO PRE.
Sad zamislite.poluvalcer,polu trubadur....miziku.....
S time cu se ja nocas rvati.....
A romantika ostaje..............
DellBoy-011
04.12.2003., 00:41
ijuuuuuuuuuu ovaj net shtvarno ishpade najjeftiniji ebarnik... :roll:
ma kad se sve sabere nije bas ni jeftino :roll:
Pravila pravila
da bi me udavila..............
Stoji u pesmi,mesto *
SNAEG JE_BELI POKRIO
sad presudite pravila,da bi me udavila
Gazdarica
04.12.2003., 10:38
Nisam sinoc bila ovdje tako da nisam mogla da ispunim molbu autora ovog topica... Nadam se da ste u medjuvremenu i sami razrijesili sve...
Ako ne, tu sam da u toku dana intervenisem...
Pozdrav
MILICA_SD
04.12.2003., 12:54
ahhah
e pa ovo je ludo vise!
ja stvarno ne mogu da shvatim jednu osobu
ni sta pise ni kome pise!'
samo znam da je tesko gledati pacenike!
gazdarice draga!
NEMA FRKE ZA INERVENCIJOM;)))))))
neki ce sami itici
a neki zatraziti psihijatra!
sve je pod kontrolom;)
:
ljub gazdarice;)))))))
lol:
MILICA_SD
04.12.2003., 13:01
[quote=slatka kao medic]ijuuuuuuuuuu ovaj net shtvarno ishpade najjeftiniji ebarnik... :roll:
ma kad se sve sabere nije bas ni jeftino :roll:[
/quote]
draga medice!
srecom nema toga ebarnika ovde!
samo verbalno dokazivanje mastanja!
treba se biti majstor i za to;):::::::
:
arrow: uzivaj medice!
Sad ne znam,tako pripovedaju,tako sam cuo,tako cu i Vama ispricati.
Bilo je to u nekom gradicu.Neko vreme kad se vreme merilo izlaskom i zalaskom sunca.Vreme precistog neba,blistavih noci.Vreme kad je mesec stvarno bio vazdan nasmejan i cesto silazio u obliznje jezero da se okupa.To jezero bese malo,ali prelepo.To jezero bese drugi,ako ne i prvi dom,dvoje zaljubljenih.da,znam,svako od nas je okusio ljubav,no pricase mi da je ta ljubav bila nesto sto ni jedna prica ne moze ispricati.
Zvao se je Igor,ona se zvala Ana.Mladi,zaljubljeni,vazda u nekom cvrkutavom svetu svojih uzivanja.Za njih nista drugo nije postojalao,osim njih dvoje. No,ona je bila vlastelinova kci,a on,tek pastir.Nije omao svoju marvu,cuvao je kod drugog vlastelina,za komad hleba,malo sira,casu vode i postelju pored marve.Postelju od slame.Ali,on je bio radostan.Kad bi uvece lego da spava,gledao bi u zvezde i brzo zaspao.Vec s prvom pesmom oveceg Petla on je bio na nogama.Radostan.Uvek se budio radostan.Ziveli su tako,igor i Ana.Prolazilo je vreme.Svi su u tom mestascu znali za njihovu ljubav.Dakako,stiglo je to i do usiju Aninih roditelja.Nije im bilo pravo.Oooooo....nikako im nije bilo pravo,oni su imali druge planove za svoju jedinicu. Njen muz je vec bio izabran.Lekar na glasu iz velikog grada.No,niti je Ana znala za te planove,jos manje Igor. Oni su ziveli za sebe.
Jednog dana,pozva Ana Igora domu svom. Uz mnogo natezanja i stida,Igor obuce najcistiju odecu koju je imao i sa buketom ruza,pokidanih u basti njegovog vlastelina dok su svi spavali,uputi se Aninom domu.Pokuca na vrata,kad se pojavi Anin otac.Padose zaista teske reci.Igor...sta bi,i onako je bio izgubljen,savi glavu i ode svojoj postelji. Te noci nije spavao.Samo je gledao u zvezde.Sledeceg jutra nije ustao radostan,cak je omiljenog Pevca gadjao cipelom. Nije po obicaju ni Sunce pozdravio. Ana,Ana je bila u slicnoj situaciji,ako ne i goroj.Jer,nju su roditelji zakljucali.Nije danima mogla da izadje.Tuga je bila prevelika.Kazu,da su se zabavljali tri godine.Do tada,tri godine.Igora ljudi vise nisu mogli da prepoznaju,cak su i ptice pocele da beze od njega.Ana,Ana se razbolela.Pozvali su buduceg mladozenju,cuvenog lekara da je pregleda.Sve sto je mogo da kaze,bilo je da je sto pre odvedu u Bolnicu.Tako i ucinise.ana nije rec progovarala.Svakim danom je bila uvelija.Svakim danom je gubila sjaj.Sjaj u oku,nadaleko cuveni. Progovorila je.Lezeci,iz postelje.DOVEDITE MI IGORA,rekla je.Nemajuci kud,njeni roditelji su poslali po Igora.Ne,nisu mu trebale kocije,trcecim korakom je otiso u bolnicu.Pored svih ljudi,on je uleteo u sobu.zagrlio je sad vec sasvim uvelu Anu.Poljubio je i poceo da place.Ana je jedva otvorila oci,blago se nasmesila,onoliko blago koliko joj je dah zivota dozvoljavao.Jedva je uspela da progovori:KADA SE BUDES ZENIO,NE TRAZI MENE,TO JE NEMOGUCE,ALI NADJI OSOBU KOJA CE TE POSTOVATI. Sledeceg trenutka Anu su odneli Andjeli s' obom.Za Igora je prestalo sve.Stalo je vreme.Nekako,nesvesno,uspeo je da krikne,da opsuje:O BOZE,PA ZAR NA MOJ RODJENDAN?! STA AM TI TO JA VISE SKRIVIO?! ZASTO,ZASTO......
Nikad nije dobio odgovor,nikad mu se Bog cak ni u snu nije javio.
Otiso je u svoje "odaje",zavezao svoje stvari u omanji zavezuljak i krenuo putem.........
Uzalud je stari vlastelin molio da ostane,Igor ga jednostavno nije cuo.
Kazu,pripovedaju,da je kasnije postao ugledni covek,bogat cak,da se ozenio,izrodio dece,ali kazu da ga niko vise nije mogo da razume.I kad se smejao,smejao se zagonetno.Kao da je u svakom njegovom smehu postojala dobra doza tuge,prkosa,inata.Inata zivotu.
A da,kazu da nikad vise svoj rodjendan nije slavio.
I jos kazu,da ma sta bilo,ma kakve obaveze imao,svake Nedelje tacno u podne,odlazio je krah starog hrasta,tamo u vecito, ladu gde je spokojno sama lezala njegova Ana.
Prica lici na bajku......
Prica ima dosta istinitog.
Samo su vreme,mesto i imena promenjeni.
RadoznalostJeUbilaMacku
04.12.2003., 15:53
Don, moraš li baš svaki put da me rasplačeš? :cry:
Don, moraš li baš svaki put da me rasplačeš? :cry:
Ehehhehehhehe,
Lepotice,
Ja cu s tobom pokraj Save...ima se smejes ko luda,obecavam ti to.Ja svoja obecanja uvek ispunim :lol: :lol: :lol:
RadoznalostJeUbilaMacku
04.12.2003., 16:26
Ehehhehehhehe,
Lepotice,
Ja cu s tobom pokraj Save...ima se smejes ko luda,obecavam ti to.Ja svoja obecanja uvek ispunim :lol: :lol: :lol:
DON, do proleća neću šetati pored Save, a proleće je daleko...
Uh, ubija me ovaj d-moll! Bolje da prestanem da pišem.
Ti bi nesto vruce da te zagrije...
a meni notjas pashu stvari lagane.....
Lilu,pa zar i ti :?
Moracu nesto na Lovackim,sta ste se bre ubedacili.To se desilo meni...pa idem dalje.Svako jutro:Dobro jutro,hvala ti Boze za jos jedno jutro koje gledam.
Aj bre smeh,pesma.....
Radoznala,ne mislis valjda da bioh stvarno sad setao pored Save?Sad se ide na planine,ja recimo za 10-ak dana na Kopaonik...........
MILICA_SD.
04.12.2003., 17:28
poznata mi je ova prica
samo sto su imena likova promenjeni!
jako mi je zao sto ovo vec po treci put cujem!
to moze da oseti i da ga zabili samo
onaj koji je nesto slicno doziveo!
smrt deteta!
ali se ta osoba jago bori za zivot i
uneo sebe u neku tajnu
da kao da je otisao negde
i ceka da se vrati!'
a vratice se to je sigurnió!
dotle ona zivi u secanjima na njega
i pamti zadnje reci:MAMA STALNO TE ZNAM U SUZAMA;
nasmej se jednom da te za zivota vidim nasmejanu!
to je bile njegove zadnje reci
i ona je dala obecanje
da ce se boriti sa zivotom
i ispuniti njegovu zadnju zelju!
JER I ONI VIDE I OSECAJU SA NEBA SVE
nase boli i patnje za njima!
NAJGORE JE AKO NE ISPUNIS NJIHOV ZAVET!
nazaost i ovo je istinita prica
jedan DUSAN ostace vecno u srcu njegove majke
koji se vole neizmerno
iako su u razlicitim dimenzijama!
imao je samo tri ipo godine!
zao mi je sto sam ispricala ovako tuznu pricu
Gazdarica
04.12.2003., 18:22
Milice, samo opusteno... To sto brisem postove, nema nikakve veze s nekom tvojom krivicom, vec sa tim, sto su oni izlazili iz okvira teme koja je zapoceta na ovom topicu...
Pozvana si da se i dalje slobodno druzis na ovom forumu...
Pozzz
Ti bi nesto vruce da te zagrije...
a meni notjas pashu stvari lagane..... :oops:
mala luda
20.01.2004., 22:03
Pre mnogo,mnogo godina,postojalo je ostrvo.Na tom ostrvu zivljase :Ljubav,osecanje,ponos,bogatstvo,znanje i tuga.
Jednog dana saopstise mestanima tog ostrva,da ce im isto biti potopljeno.Pripremise svi svoje camce,jahte,brodove...
Samo ljubav nikako nije mogla da se pomiri cinjenicom da ce joj voljeno ostrvo biti potopljeno.
Dodje i taj cas!Poce ostrvo da tone.Svako se ukrca u svoje plovilo.Ljubav nije imala plovilo.Zivelo je u nadi da ostrvo ipak nece biti potopljeno.Zato i nije gradila plovilo.Kako ostrvo poce sve vise da tone,ljubav poce dozivati svoje dojucerasnje jedine drugare:
-Bogatstvoooooo,povedi me sobom,molecivim glasom povika ljubav...
Bogatstvo proveze svoj luksuzni brod,i onako uspu dobaci:Svasta,sta ces mi ti?Kupicu drugu ljubav.
U to prodje Ponos...Opet ljubav poce da zapomaze:
-Ponoseeeee,povedi me s tobom...
Ne,nikako!Sta ces mi,rece ponos i ne pogledavsi ljubav.
Tad projuri osecanje.I njemu se ljubav obrati za pomoc.
Oh,ne,zaboga,nikako.Izvini ljubavi,malo sam izgubio osecaj za osecanja.
Sledeci brod,bejase brod Tuge.I njoj se ljubav obrati za pomoc.Povika u sav glas:Tugooooooo...povedi me bar ti,molim te.Ja i ti smo najvise drugovali ovde.Zar ne?
-Jesmo,rece tuga,jesmo,kako da ne.Ali te bas zato i necu povest sa sobom.Dosta mi te je.Mozda ja nadjem radost.Tebe mi te je dosta!
Odose svi.Osta samo ljubav i znanje.Ostrvo je sve vise tonulo.Kad vec ljubav i znanje izgubise svaku nadu,zacushe glas:
-Hajde,uskacite,zacuse...
Nisu casa casili.Uskocise ljubav i znanje u strancev obican camac.Spasise se.Stranac ih odveze do jednog drugog ostrva,niko ne zna kojeg,i tu ih ostavi.Oni se zahvalise,stranac ode.Tek tada,ljubav uhvati sebe u glasnom razmisljanju:Hej,pa kako se zove ovaj stranac?Ne pitasmo ni za ime?!
Znanje,koje je sve vreme cutalo,tiho progovori:Ja znam.Znam ime stranca.
Kako je ime,kako je ime,nestrpljiva postade ljubav?!
VREME,ime mu je vreme,ljubavi.....
Ono nas je spaslo.
Mnogo kasnije,culi su ljubav i znanje,da je Bogatstvo umrlo u bedi,prokockalo sve sto je imalo,osecanje nestalo prvom pojavom krivice,tuga se utopila u bol.
Sa prelepog ostrva,ostadose u zivotu samo LJUBAV I ZNANJE.
Mozda prica nije za LjiS...ako nije,levi mish,klik i nema vise ni ljubavi ni znanja..... :roll:
e ovako neshto nih chitala u chitanci,a ne one smorove.Prelepo je i tachno
Da,
Pa ima toga....tih prica.Potrazi knjigu SECANJE NA BUDUCNOST,moja je.......
Ja cu jos naravno pisati takve price i ovde...........
_tvoja_viki_
23.01.2004., 21:51
Da li znas da je ona reka postala crnja nego sto je bila?Diskoteka gde smo se upoznali vise ne postoji.Ostalo je u parku nekoliko polomljenih klupa...na terasi hotela reklama s``flasom coca-cole.U tvome stanu uvek spustene roletne,ti si uvek od dana pravio noc...nocu si ziveo,danju spavao.Svake noci sam strpljivo cekala,slusala korake dok si dolazio i pravila se da spavam.Jednom si mi tako za rodjendan doneo prve majske tresnje,nikada mi nisu vise bile slatke kao tada...
"Zalim za jedno davno prohujalo leto,
zalim za reci tada izrecene,
sto zivot cinise lepsim u maju
i tek procvale ruze,behu ostavljene."
Bio sam maturant onda.Vranjske gimnazije.Skolska pri kraju,ja vec znao da cu poloziti,kako,manje bitno bilo onda.Tog jutra sam se nekako bezvoljno probudio.Zakasao sam prethodne veceri do 23 sati?! u grad.Tad je to bilo,ohoho kasno.Vranje bilo manlo mesto,nema kafica.Popilo se koje pice vise u cuvenoj kafani "Prolece" kod Tatabita.Malo su tog jutra zujale pcelice u glavi.No,kako put do moje skole,vodi kroz gradski park,nisam mogo a da ne cujem i ne vidim uobicajenu scenu u Vranju.Vranje,grad meraka,sevdaha,derta,grad ljubavi,muzike,vecite zal za mlodosti.Al ne bih ja da se merim sa jednim Borom Stankovicem,tek to jeste.Ono sto je Bora napisao u svojim delima,to jeste tako.Cak i danas.Kad bi neko i pokusao da napise nesto o Vranju,mislim da bi mogo samo Mobilne telefone,TV,i automobile da doda.Nista vise od onog sto je Bora reko vec.No.....da se vratim prici.Cujem,gledam,scena ista.Cigani,trube....setna pesma.IZGUBLJENO JAGNJE! Na travi,na cilimu sedi lokalni meraklija.Opste poznat lik.Stalno sam ja njega vidjao,kao i mnogi drugi koji su zurili na poso,u skolu.On je svakog jutra bio tu ,u parku,tacno u 7 ujutru.sa Ciganima,trubama,litrom rakije,sa pesmom.Nije dizao ruke,nije pevao.Cutao je,pusio cigaru,ispijao rakijicu.Nije obracao paznju na ljude koji su govorili:"a pusti budalu,umesto da uzme da radi nesto,on se izelgava,trosi nasledstvo.Pitacemo ga do kad,jednom ce bunar njegov presusiti." On je cutao,nije obracao paznju.Bio je nekako u svom svetu.Nikog nije primecivao.Ili sam ja to tako do tada mislio.Tek,ja sam tog jutra,ni sam ne znam zasto,zastao i dugo ga gledao.U jednom momentu,on dade rukom znak Ciganima da prestanu sa svirkom.Pogleda pravo u mene.Rece:Dodji ti mali ovamo.Ja se trgoh,podjoh k njemu.Kaze:Sedi mali...pa me oslovi po imenu i nadimku(u Vranje si bez nadimka niko). U skolu,a,zapita me on? U skolu reko.Pa mora li se,opet on zapita,al mu se pojavi blagi osmeh na ustima.Pa i ne mora,rekoh,kraj je godine,a ja znam vec kako sam polozio.Onda,rece on,sedi sa mnom,ako te nije sramota.Cuj sramota?! Sto bi me bilo sramota.Sramota je ukrasti,lagati,sesti i popiti nije.Seo sam...Pijes li,zapita me? Onako,po malo,rekoh.A sta volis da slusas od muzike,opet zapita? Rekoh:Bijelo Dugme,Smak,Atomsko skloniste....Ne,ne,ne...prekide me.Dobro to,rece,mlad si i valja da slusas sta ti se svidja,volis li trubu.Ko iz topa rekoh:OBOZAVAM! On se nasmeja,pa rece:Pa normalno,ne bi bio Vranjanac da ne volis trubu.Onda on izvadi iz totbe cokancic ,sipa mi u njega rakiju,i rece:Aj ziveli sinak! Ziveli.Dade znak rukom sviracima,i oni pocese muziku.razleze se zvuk trube do Morave.On je opet cutao.I ja sam.Naterala me ta muzika da cutim i slusam.Tek posle sat vreme,mozda ja primetuh kako se ljudi sve vise okupljaju,kako vec pocinju da dobacuju NJEMU,a i meni.Njume,kako ga nije sramota da uci dete da pije,a meni,kako me nije sramota da sedim s takvom barabom,pijancem.Na moje iznenadjenje,on opet dade znak muzici da stane.Stade muzika,a on se meni obrati recima:Vidis...pa mi ime rece,i ti se sigurno pitas:Sta ja to radim,zasto ovo radim,jel tako? Ja iskren kao i uvek,rekoh:Da,bas me interesuje.On se tad podize.Pogleda okupljene ljude.Krajnje ljubazno skide sesir,nakloni im se,i pozdravi sve.Opet sede,i poce da prica: " Vidis sinko,ja sam takav kakav sam.Imam nesto usedjevine,taman da nista ne radimza svog zivota.Ja se samo radujem svakom jutru koje ugledam,radujem se zivotu.Dosta je bilo tuge.Svako jutro ja se pesmom zahvalim Bogu sto mi je omogucio da ugledam jos jedno jutro,da uzivam jos jednom u Trubi.Dakako,rece,ti si mlad,tebi to ne preporucujem.Trubu,muziku moras osetiti kao i zivot.Lepo rece Bora,:"a pesma ,nije pesma,toj bese pesma kako prvo devojacko milovanje i celivanje...." i ja se sinako,samo slazem s njim.Pesma i truba,su zivot.Zivot treba osetiti kao zenu.Voleti ga,maziti i paziti.Kao zenu.Sto ga vise volis,vise ce te voleti.samo pazi sinko,oce zena da prevari,ma kako je ti voleo.Zena je cudo...A ovi ljudi,koji me osudjuju,ma veruj sinko,i te kako bi rado bili na mom mestu,al ne mogu,ne znaju.Ne znaju,ne ne mogu.Zivot treba znati upraznjavati,zene,muzika,sevdah,merak....to je zivot,to zapamti,al ne idi za mnom.Samo upamti." Opet ucuta,dade znak Ciganima,razlegose se zvuci trube,pesma:MORE ZADADE SE CRNI OBLAK.....on me pita:'Hoces jos jedan cokancic?" Ih,sad sam vec jedva docekao.Bogami,ostadosmo mi tako do vecernjih sati,kad on rece:"A sad dosta,valja naci neku zenu za nocAj ti sinko kuci,i upamti:Pesmu da volis kao zenu,ali zivot ceni....voli i ceni....." Digosmo se,odosmo.Ne znam zasto mi je ovaj dogadjaj pao na pamet bas sada,tek.....pokazalo se da je lokalna legenda i te kako bio u pravu.Poslusao sam ja njega,al nisam bas iso njegovim putem.Doduse,u spomen njemu,jer je umro u medjuvremenu,al je jos dugo ziveo od tog naseg druzenja,ne retko i sam radim ono sto je upravo on radio.Priznajem,on je sa mnogo vise stila to radio.A i drugo je vreme sad................................
Sedim ja tako u kafani Prolece.Maj mesec,zuje pcelice radilice,opeklo sunce,a ladovina.Debela ladovina.Pijuckam ja i mezuckam.Solo.Sta ce mi drustvo,nema ko da ti zvrnda i da te davi,uzivas sam u prekrasnom danu.Pogled mi pada,sasvim slucajno na obliznu kovacnicu.U njoj,maldjani mimak,kuje.A sta da radi u kovacnici no da kuje? Nece valjda u kovacnici kolace praviti.Gledam ga ja,ma zao mi ga.Mlad decko,ono,nekako mi mali,zgoljast,zut...al simpatican na svoj nacin.I radi.Po vazdan radi.Svaka mu cast,mislim se ja.No,primetio sam bio,i ne samo ja,to primetio ceo grad,da se jedna lokalna...hmmmmm...znate vec sta,mnogo nesto muva oko te kovacnice.Seta dete,a sve pored kovacnice.No,samo sam gledao,jer me pogled tamo vodio.Ona,dobro,kao sto rekoh na onom Topic-u,lepota je relativna stvar i stvar ukusa,al kad kad nije na odmet prizvati zdravu pamet u pomoc.Tipican primer je bila ta "Gospodja sa detetom".E tu je vec valjalo prizvati zdravu pamet. No,deckic mlad,tek mu brcici onako poceli da nicaju,a ona,ona iskusna.malo po malo,cujem posle se spandjali. I videlo se to.Decko je prosto cvetao,a i ona.Ulovila mladu piletinu.LJUBAV! Ma kakva bila ,LJUBAV! Ahhhhhhhhh,da covek samo pozavidi,nista drugo. Mnogo mi drago kad vidim da se ljudi vole. Ali,primetim ja tu nesto.Od onog decka,koji je rado dolazio na nas poziv,na jedan klaker,sasvim drugo dete sad! Uozbiljilo se,ceslja se svaki dan.Kuje potkovicu u belim rukavicama.Higijena,mora se.A i ona se promenila,ta "Gospodja"...nije ono sto je bila.Ne mozes vise ni DOBAR DAN da joj pozelis.Nos uvis.Ma nema,ceo svet njihov.A dobro,mislim ja,sta ces.ljubav je to.Naravno,uvek prisutni Bogom dani novinari,koji eto misle da samo oni znaju da pishu,i to najbolje(a trpi hartija sve,u ovom slucaju tastatura,pa i to da se jedan novinar ,ex novinar,da ne uvredim bas casne zurnaliste,daleko bilo,sprema se da objavi knjigu?! E to ja cujem,i onako radoznao,ma morao sam da ga pitam:Jel,a o cemu ces pisati? kad on meni ni 5 nit 6,no odbrusi:Sta te briga,pisacu kratke price,o ljubavi,kao ovo dvoje vidis ih? Necu pisati kao ti,o svemu i svacemu! Oooooooo,nemojmo se ljutiti,al ok.ja se povucem iz diskusije,svaka daljnja bi bila uzaludno trosenje reci.I sad ja gledam.Imamo par golupcica,i imamo ex novinara koji ce ovekoveciti tu ljubav.MILINA! samo,tu se nesto ne uklapa....a sta to,ne znam,nisam pametan....vreme ce reci,sta se tu nesto ne uklapa,a nesto opasno ne stima.I proslo je neko vreme,evo sta je bilo:"Gospodja" po navici,nije mogla dugo da izdrzi,mladjani deckic zabatalio poso,otiso sav ucviljen u kaludjere...a za ex novinara? Sta da Vam pricam,jos juri izdavace,cujem negde u Tanzaniji.Mozda ce tamo proci.Ko zna,ovde ne,ipak je ovo zemlja Romantika.
Da je Lane Gutovic tu,sad bi reko:NE ZNAM STO SAM VAM OVO ISPRICAO......al Lane sprema pozorisnu predstavu bas pod tim imenom.
Ali jos nije sigurno,da ce se tako zvati.Pitao me,da li da da takav naslov predtsavi i imam li ja neku ideju,a ja ovakav nikakav,ko iz topa reko:"A sto ne das ime;"KUKU MENE STOJMENE?"
...sinoc sam je opet video.Onako,nenadano,kao i onda kad smo se upoznavali.Sedeo sam u separeu kafica,u samom cosku,sam sa svojim borama.Prigusena plava svetla skrivala su do donekle moj lik,a opet ja sam mogao da vidim sve prisutne u kaficu.Sedeo sam,ispijao svoju omiljenu Votkicu.Odjednom,prvo zacuh glas,a zatim kroz gusti oblak dima od cigareta,vidoh meni dobro poznato lice. Bio sam zatecen.Da li je ONA,ili samo plod moje maste,plod moje vac odavno skrivene zelje za jedan ,bar jedan pogled jos.Gledao sam je dok se smejala tom momku.Gledao sam kako mu nesto prica,razdragana,kakva je uvek bila.Jasno sam video i pege na njenom licu.Male,sitne,skoro nevidljve pegice,meni toliko drage.Pricali smo onda,kako ce se vremenom te pege izgubiti. Ali,njoj su jos stajale.Ili je vreme za nju stalo,ili sam ja mnogo ostareo,pitao sam se u sebi,dok sam narucivao rukom jos jednu Vodku.Neverovatno je to ,kako coveku u delic sekunde,proleti cela jedna zivotna serija.I ma koliko bilo ruznih epzoda bilo u toj seriji,mi se uvek secamo samo lepih epizoda.Ruzne su potisnute.Tako i treba.Zasto ziveti sa ruznim,odvratnim scenama nasih zivota.Secajmo se samo onih lepih.Pao je za njihovim stolom i prvi poljubac.To je vec bilo previse za mene.Popio sam na iskap svoje pice i poso.No,prolazeci kraj njih,ona se kao po nekakvoj necujnoj ,nevidljivoj komandi,okrenula i pogledala me pravo u ochi.Gledao sam i ja nju.Trajalo je to,za mene vecnost,tek minut mozda.Mozda i vise.Ne znam,nisam bio svestan tada da li je vreme stalo,tek bio sam svestan svog nekog stanja u kome sam se naso.Da,bio je to trenutak,onaj trenutak,kad se pomesaju bol,mrznja,ljubav,ceznja,pohlepa,pozuda,kad srce kuca jace i glasnije no urlik ranenog Lava u nepreglednoj savani.Cuo sam njega,kako je doziva,no ona je gledala u mene,bas kao i ja u nju.Na mah mi se ucinilo da sam video i suzu na njenom licu,da je potekla.A, bice da mi se ucinilo.Bice da je to samo mutni pogled kroz suzu,ali moju.Nekako sam se okrenuo,poso ka izlazu.Nisam zatvarao vrata kafica.Samo sam necujno uklizio u tu beskrajno lepu ,sneznu noc.Sutradan,neko me je zvao,bio je sakriven broj.Znao sam nekako da je ona,ili sam tako hteo da znam?! Ne znam,znam samo da se nisam javljao. Isuvise sam je voleo,da bih joj odgovorio.I cenio.O da! I cenio,a zasto joj to nikad nisam reko,ne pitajte me,jer odgovor ne znam.A bice da nije bila ona,voleo bih da nije bila ona.Zasto prekidati opet neciju srecu.Ako bi bila ona,ako je ona zvala,pricali bi sigurno da sam se javio.A onda,zaboravili zasigurno sve prevare u proslosti,izasli opet i......Ugasila bi se i zadnja nit romantike koju nikad nismo imali,a tako sam zeleo da bas s njom dozivim sve cari romantike...Jednostavno je to.Voleli se jesmo,razumeli nismo.Onaj momak koji je bio prethodno vece sa njom,mozda se s njim i voli i razume.Zasto onda kvariti tudju srecu? Ostalo je samo na tom pogledu.Nikada se sreli vise nismo.Ili smo se mozda i sreli,al prepoznali nismo? Ili smo mozda samo iz nekakvog ljubavnog straha,okretali glave,da se ne bi sreli,opet pogledali..........