Diocles
13.10.2005., 03:48
13.10.2005. Kultura
Mr Ljubomir Đoković: "Govorni dragulji nikšićkog kraja"
Čuvar riječi
Knjiga mr Ljubomira Đokovića: "Govorni dragulji nikšićkog kraja", rječnik manje poznatih riječi i drugi prilozi sadrži oko 12.000 odrednica koje se odnose na narodni govor . Ne ovaj savremeni, već onaj čiji pamtitelji već otputovaše u vječne poljane, pa i riječi kojima se služahu postepeno se gube i zaboravljaju. A ovo je knjiga čuvar tih riječi. Da se ne zaborave. Autor, pišući ovu knjigu, pokazao se kao veoma dobar poznavalac jezika. Neposredan povod za stvaranje rječnika je lične, emotivne prirode: rječnik je napravljen na osnovu i povodom djela Božidara Muse Đokovića, koji je bio profesor jezika, književnik, sakupljač riječi koje polako blijede iz kolektivnog pamćenja. Knjiga, pored rječničkog dijela ima i niz priloga koji pomažu razumijevanju rječnika i skladno ga dopunjavaju.Knjiga spomenik, sjećanje na brata kome riječi bijahu posebna ljubav, a zatim (ili možda prije svega) knjiga koja čuva prošlost za budućnost, knjiga za jezičke stručnjake i književne sladokusce koji svoje tekstove rade po mjeris loga jezika. Kraj iz koga su pokupljene riječi je kraj iz koga je kupljen i stvaran i prvi, Vukov, rječnik našeg jezika. A ovo je prvi rječnik iz ovog kraja. Kraja u kome se uvijek držalo do riječi.
Musa je volio riječi. Sakupljao ih. Bilježio i čuvao one stare, neobične, dobroćudne i posprdne, a i one oštre, koje su pune sičana, žuči, koje pogađaju kao puščani metak. Riječi koje su polako nestajale iz govornog jezika. Sakupljao ih je kao tvrdica zlatnike, smještao ih u svoje priče, čuvao ih kao dragocjenosti i upotrebljavao ih u svojim pričama na pravom mjestu i na pravi način. Tako su one ostale žive i danas, nijesu završile na bunjištu prošlosti.
Knjiga Đokovića podsjećanje na djetinjstvo u kome mnoge od ovih riječi bijahu naša svakodnevnica, za istoričare jezika i jezičke stručnjake ona je pokazatelj razvoja našeg jezika. Ona mi je vratila uspomenu na Musu, koji u razgovoru uvijek osluškivaše neobične riječi, a onda je zapitkivao o njima, tražio im porijeklo, nastanak, primjere upotrebe, bilježio ih na licu mjesta da ih ne bi zaboravio i da se ne bi zaboravile.
Mr Ljubomir Đoković: "Govorni dragulji nikšićkog kraja"
Čuvar riječi
Knjiga mr Ljubomira Đokovića: "Govorni dragulji nikšićkog kraja", rječnik manje poznatih riječi i drugi prilozi sadrži oko 12.000 odrednica koje se odnose na narodni govor . Ne ovaj savremeni, već onaj čiji pamtitelji već otputovaše u vječne poljane, pa i riječi kojima se služahu postepeno se gube i zaboravljaju. A ovo je knjiga čuvar tih riječi. Da se ne zaborave. Autor, pišući ovu knjigu, pokazao se kao veoma dobar poznavalac jezika. Neposredan povod za stvaranje rječnika je lične, emotivne prirode: rječnik je napravljen na osnovu i povodom djela Božidara Muse Đokovića, koji je bio profesor jezika, književnik, sakupljač riječi koje polako blijede iz kolektivnog pamćenja. Knjiga, pored rječničkog dijela ima i niz priloga koji pomažu razumijevanju rječnika i skladno ga dopunjavaju.Knjiga spomenik, sjećanje na brata kome riječi bijahu posebna ljubav, a zatim (ili možda prije svega) knjiga koja čuva prošlost za budućnost, knjiga za jezičke stručnjake i književne sladokusce koji svoje tekstove rade po mjeris loga jezika. Kraj iz koga su pokupljene riječi je kraj iz koga je kupljen i stvaran i prvi, Vukov, rječnik našeg jezika. A ovo je prvi rječnik iz ovog kraja. Kraja u kome se uvijek držalo do riječi.
Musa je volio riječi. Sakupljao ih. Bilježio i čuvao one stare, neobične, dobroćudne i posprdne, a i one oštre, koje su pune sičana, žuči, koje pogađaju kao puščani metak. Riječi koje su polako nestajale iz govornog jezika. Sakupljao ih je kao tvrdica zlatnike, smještao ih u svoje priče, čuvao ih kao dragocjenosti i upotrebljavao ih u svojim pričama na pravom mjestu i na pravi način. Tako su one ostale žive i danas, nijesu završile na bunjištu prošlosti.
Knjiga Đokovića podsjećanje na djetinjstvo u kome mnoge od ovih riječi bijahu naša svakodnevnica, za istoričare jezika i jezičke stručnjake ona je pokazatelj razvoja našeg jezika. Ona mi je vratila uspomenu na Musu, koji u razgovoru uvijek osluškivaše neobične riječi, a onda je zapitkivao o njima, tražio im porijeklo, nastanak, primjere upotrebe, bilježio ih na licu mjesta da ih ne bi zaboravio i da se ne bi zaboravile.