igracina
20.02.2005., 21:34
07. 11. 2004. Društvo
U posjeti: ”POBJEDA NEDJELjOM” U VILUSIMA
Blago Ilinog brda
PRUGA U USPOMENAMA, nove saobraćajnice u planovima. Kako ”protjerati” bistijerne. Najskuplje brdo na svijetu
Nemoguće je u Vilusima voditi bilo kakav razgovor (naročito za novine), a od sagovornika ne čuti priču o pruzi. O ovoj koja je ovdje, tačnije u ovim krajevima, zgasnula prije skoro tri decenije, ali čije su tračnice ostale ucrtane u dušama mještana, kojima danas ni moderna asfaltna saobraćajnica tugu za ”ćirom” ne može otjerati. Prije neku godinu krenule su priče da će pruga biti obnovljena, pa je to bila neka vrsta nade za ove ljude - da srcu bol ublaže. Zaista ih je neuputno pitati zašto toliko sanjaju i dozivaju minula, ”željeznička” vremena u vrijeme kada se automobilom može skoro do pred svaku kuću i to, uglavnom, asfaltom.
Kad je o asfaltu i putevima riječ evo „raporta” Ljuba Bulajića, predsjednika MZ Vilusi, koja je sa svojih osam sela, sva zaseoka, dvjesta domaćinstava i oko 700 stanovnika danas granično područje između dvije države.
- Računajući moderni magistralni put ka Trebinju i Nikšiću, kaže Ljubo, na našem području imamo oko 50 kilometara asfaltnih puteva. U posljednje vrijeme smo asfaltirali oko pet i po i napravili deset kilometara makadamskih puteva do udaljenijih kuća. Planiramo, naravno, da asfaltiramo 11 kilometara starog puta od Osječenice do Podbožura, ali sredstva za to nemamo, pa s pravom očekujemo pomoć i od lokalne samouprave u Nikšiću, ali i od nadležnih republičkih ministarstava.
- Pomoć tražimo, dodaje Mirko Vujičić, doskorašnji ”gradonačelnik” Vilusa, i mislimo da pomoć treba vrijedne mještane koji u sve akcije prvi kreću, i koliko mogu svojim radom i novcem udaraju temelje mnogih objekata. Za Vilušane su to i te kako poduhvati, kao oni na sanaciji i uređenju Spomen-doma, izgradnji ljetnje pozornice pored njega, prilaza ambulanti, uređenju groblja i crkve, gradnje kapele u Dolovima... A kako li je tek otvoren ”prozor u svijet” na Ilinom brdu koje se zori TV repetitorom, relejom za ruralnu i mobilnu telefoniju i odnedavno vjetrenjačom za proizvodnju struje. U Vilusima u šali kažu da imaju najbogatije brdo na svijetu. U svim ovim poslovima ulog mještana je zapažen, ali oni ne kriju da ih je pomogla opština Nikšić, Elektroprivreda Crne Gore, Republičko ministarstvo za poljoprivredu, vodoprivredu i šumarstvo...
Nema šta, na ovoj raskrsnici puteva i, može se slobodno reći, vjekova iz časa u čas se mijenjaju životni uslovi. Što je najvažnije, oni ”tjeraju” mlade da ostaju u zavičaju. I da rade, ne samo na imanjima, ili da se bave stočarstvom jer postoje mogućnosti zapošljavanja i u ovdašnjoj ”industriji”. Naime, u nekadašnjem pogonu ”Monteksa”, danas u dvije fabričice (”Elektromont” i ”Trafomont”) radi oko dvadeset mladića.
Da nije tih fabrika otišli bi odavde u većem broju mladi ljudi, kažu Danilo i Rade Vučetić, i Goran Kovačević, a njihovi vršnjaci: Golub Vukalović, Mihailo i Mileta Šabanović i Dragan Kovačević vele da djevojke ne privlače ni zaposleni momci, pa u ovom kraju ima dosta neženja.
Jedan broj mladih ljudi je zaposlen i na ovdašnjoj benzinskoj pumpi koja je, takođe, obilježje varoškog života u Vilusima. Jedna ”četra mala ali odabrana” od deset ljudi radi u ”pogonu” nikšićke Elektrodistribucije. Oni održavaju preko sto trafostanica i kilometre i kilometre visokonaponske i niskoi naponske elektromreže na području Vilusa, Banjana, Golije, Grahova i Cuca. Mještani kažu veoma uspješno.
Veoma uspješno se stočarstvom i poljoprivredom bave Mijo Vukalović, Mirko Vujičić, Ivan Kovačević, Vasilj, Milika, Blagota Bulajić, Blagoje Vujičić... Imaju se ovi ljudi gdje razmahnuti i pokazati da nijesu zaboravili stara zanimanja. Još kad bi imali vode i kada bi mogli ”protjerati” bistijerne. Imamo neke planove da to uradimo, kaže ”gradonačelnik” Ljubo Bulajić, ali svjesni smo da, za sada, nema šansi da ih realizujemo.
Bistijerne su, eto i dan-danas, stvarnost cijelog ovog područja, mada ljudi uz pomoć hidrofora dobrim dijelom kako - tako gase žeđ. Mnogi od ovdašnjih domova imaju kupatila. Žive, što vele, varoški, ali je evidentno da ima i dosta staračkih domaćinstava. Otuda je divno vidjeti jedno od mlađih, kako ono Blagoja Vujičića iz sela Dolova. Ovaj mladi čovjek se odlučio da ostane na selu. Sa njim je i majka Milosava, supruga Svetlana, djeca Slobodan i Teodora, sestre Daliborka i Anđa. Naravno, poljoprivreda i stočarstvo su im glavno zanimanje.
Puna kuća Blagoja Vujičića hita u još moderniji život, a cio ovaj kraj ka tom cilju hita i preko kulturne manifestacije ”Viluško ljeto”, koje je minulog ljeta obilježilo jubilarnu desetu godinu trajanja. Tvorac ove manifestacije Branko Kovačević se sa razlogom hvali cifrom od nekoliko stotina umjetnika, glumaca, pisaca, pozorišnih radnika, slikara.... koji su minulih ljeta boravili na viluškim pozornicama. Do sada su ”kapala” sredstva, kaže Branko ali postoji opasnost da nas besparica spriječi da nastavimo dalje. Nastojaćemo svim silama da nas i naše brojne goste i idućeg ljeta grije naše ”ljeto”. Naravno, i za to očekujemo pomoć, jer bez nje sigurno nećemo moći.
Imalo bi se još mnogo toga zapisati o životu na ovoj raskrsnici na kojoj su znanje, snaga, elan i vrijedne ruke presudni za protjerivanje siromaštva, koje Vilušani iz svoga kraja vilama izbacuju.
Vasko Radusinović
--------------------------------------------------------------------------------
U posjeti: ”POBJEDA NEDJELjOM” U VILUSIMA
Blago Ilinog brda
PRUGA U USPOMENAMA, nove saobraćajnice u planovima. Kako ”protjerati” bistijerne. Najskuplje brdo na svijetu
Nemoguće je u Vilusima voditi bilo kakav razgovor (naročito za novine), a od sagovornika ne čuti priču o pruzi. O ovoj koja je ovdje, tačnije u ovim krajevima, zgasnula prije skoro tri decenije, ali čije su tračnice ostale ucrtane u dušama mještana, kojima danas ni moderna asfaltna saobraćajnica tugu za ”ćirom” ne može otjerati. Prije neku godinu krenule su priče da će pruga biti obnovljena, pa je to bila neka vrsta nade za ove ljude - da srcu bol ublaže. Zaista ih je neuputno pitati zašto toliko sanjaju i dozivaju minula, ”željeznička” vremena u vrijeme kada se automobilom može skoro do pred svaku kuću i to, uglavnom, asfaltom.
Kad je o asfaltu i putevima riječ evo „raporta” Ljuba Bulajića, predsjednika MZ Vilusi, koja je sa svojih osam sela, sva zaseoka, dvjesta domaćinstava i oko 700 stanovnika danas granično područje između dvije države.
- Računajući moderni magistralni put ka Trebinju i Nikšiću, kaže Ljubo, na našem području imamo oko 50 kilometara asfaltnih puteva. U posljednje vrijeme smo asfaltirali oko pet i po i napravili deset kilometara makadamskih puteva do udaljenijih kuća. Planiramo, naravno, da asfaltiramo 11 kilometara starog puta od Osječenice do Podbožura, ali sredstva za to nemamo, pa s pravom očekujemo pomoć i od lokalne samouprave u Nikšiću, ali i od nadležnih republičkih ministarstava.
- Pomoć tražimo, dodaje Mirko Vujičić, doskorašnji ”gradonačelnik” Vilusa, i mislimo da pomoć treba vrijedne mještane koji u sve akcije prvi kreću, i koliko mogu svojim radom i novcem udaraju temelje mnogih objekata. Za Vilušane su to i te kako poduhvati, kao oni na sanaciji i uređenju Spomen-doma, izgradnji ljetnje pozornice pored njega, prilaza ambulanti, uređenju groblja i crkve, gradnje kapele u Dolovima... A kako li je tek otvoren ”prozor u svijet” na Ilinom brdu koje se zori TV repetitorom, relejom za ruralnu i mobilnu telefoniju i odnedavno vjetrenjačom za proizvodnju struje. U Vilusima u šali kažu da imaju najbogatije brdo na svijetu. U svim ovim poslovima ulog mještana je zapažen, ali oni ne kriju da ih je pomogla opština Nikšić, Elektroprivreda Crne Gore, Republičko ministarstvo za poljoprivredu, vodoprivredu i šumarstvo...
Nema šta, na ovoj raskrsnici puteva i, može se slobodno reći, vjekova iz časa u čas se mijenjaju životni uslovi. Što je najvažnije, oni ”tjeraju” mlade da ostaju u zavičaju. I da rade, ne samo na imanjima, ili da se bave stočarstvom jer postoje mogućnosti zapošljavanja i u ovdašnjoj ”industriji”. Naime, u nekadašnjem pogonu ”Monteksa”, danas u dvije fabričice (”Elektromont” i ”Trafomont”) radi oko dvadeset mladića.
Da nije tih fabrika otišli bi odavde u većem broju mladi ljudi, kažu Danilo i Rade Vučetić, i Goran Kovačević, a njihovi vršnjaci: Golub Vukalović, Mihailo i Mileta Šabanović i Dragan Kovačević vele da djevojke ne privlače ni zaposleni momci, pa u ovom kraju ima dosta neženja.
Jedan broj mladih ljudi je zaposlen i na ovdašnjoj benzinskoj pumpi koja je, takođe, obilježje varoškog života u Vilusima. Jedna ”četra mala ali odabrana” od deset ljudi radi u ”pogonu” nikšićke Elektrodistribucije. Oni održavaju preko sto trafostanica i kilometre i kilometre visokonaponske i niskoi naponske elektromreže na području Vilusa, Banjana, Golije, Grahova i Cuca. Mještani kažu veoma uspješno.
Veoma uspješno se stočarstvom i poljoprivredom bave Mijo Vukalović, Mirko Vujičić, Ivan Kovačević, Vasilj, Milika, Blagota Bulajić, Blagoje Vujičić... Imaju se ovi ljudi gdje razmahnuti i pokazati da nijesu zaboravili stara zanimanja. Još kad bi imali vode i kada bi mogli ”protjerati” bistijerne. Imamo neke planove da to uradimo, kaže ”gradonačelnik” Ljubo Bulajić, ali svjesni smo da, za sada, nema šansi da ih realizujemo.
Bistijerne su, eto i dan-danas, stvarnost cijelog ovog područja, mada ljudi uz pomoć hidrofora dobrim dijelom kako - tako gase žeđ. Mnogi od ovdašnjih domova imaju kupatila. Žive, što vele, varoški, ali je evidentno da ima i dosta staračkih domaćinstava. Otuda je divno vidjeti jedno od mlađih, kako ono Blagoja Vujičića iz sela Dolova. Ovaj mladi čovjek se odlučio da ostane na selu. Sa njim je i majka Milosava, supruga Svetlana, djeca Slobodan i Teodora, sestre Daliborka i Anđa. Naravno, poljoprivreda i stočarstvo su im glavno zanimanje.
Puna kuća Blagoja Vujičića hita u još moderniji život, a cio ovaj kraj ka tom cilju hita i preko kulturne manifestacije ”Viluško ljeto”, koje je minulog ljeta obilježilo jubilarnu desetu godinu trajanja. Tvorac ove manifestacije Branko Kovačević se sa razlogom hvali cifrom od nekoliko stotina umjetnika, glumaca, pisaca, pozorišnih radnika, slikara.... koji su minulih ljeta boravili na viluškim pozornicama. Do sada su ”kapala” sredstva, kaže Branko ali postoji opasnost da nas besparica spriječi da nastavimo dalje. Nastojaćemo svim silama da nas i naše brojne goste i idućeg ljeta grije naše ”ljeto”. Naravno, i za to očekujemo pomoć, jer bez nje sigurno nećemo moći.
Imalo bi se još mnogo toga zapisati o životu na ovoj raskrsnici na kojoj su znanje, snaga, elan i vrijedne ruke presudni za protjerivanje siromaštva, koje Vilušani iz svoga kraja vilama izbacuju.
Vasko Radusinović
--------------------------------------------------------------------------------