igracina
20.02.2005., 20:25
12.09.2004. Društvo
Priča iz komšiluka:
FADIL GALIČIĆ, UNIVERZITETSKI PROFESOR IZ SKADRA
Suze radosnice zbog Kiš mahale
JA SAM PODGORIČANIN i to nikome ne dam, rođen sam blizu Sahat kule... Sa Kulturno-prosvjetnom zajednicom u Podgorici dogovorio objavljivanje rukopisa „Matematička analiza”
Nedavno je u crnogorskoj prijestonici boravio Državni folklorni ansambl iz Tirane. Službenog prevodioca, Fadila Galičića upoznali smo u hotelu „Grand”. Srećan što može da govori „naški”, Fadil, inače univerzitetksi profesor iz Skadra, kaže: „Ja sam Podgoričanin. To nikome ne dam, to sam uvijek govorio i tamo gdje živim. Rođen sam blizu Sahat kule, u Kiš mahali. Otac je vozio autobus za Kolašin, Berane, Peć, svi su ga znali, sjećam se...
Fadilova priča kreće od dana kada je Podgorica bombardovana 1941. godine. Otac je kao vozač bio mobilisan a on sa majkom Ljafom, porijeklom iz Starog Bara i sestrom Suadom odlazi u Skadar. Imao je dvije godine. Sestra dvije više. U proljeće 1941. godine nalaze utočište u tuđu kuću kod dobrog čovjeka Eleza Muke. Kada se rat završio pridružio im se i otac Ćamil. Kao izvrstan vozač i mehaničar u Skadru je radio u državnoj firmi. Bio je glavni kontrolor. Strog i pravičan. Bez njegovog potpisa kola nijesu mogla na put. Fadil sada u svom domu u Skadru čuva izblijedjela očeva dokumenta, rođenog na Cetinju 1907. godine. Vozačku dozvolu izdalo je sresko načelstvo Zetske banovine u Podgorici 7. marta 1938. godine. Vozački ispit je Ćamil polagao pred komisijom na Cetinju decembra 1926. godine”, s pravom da vozi i upravlja motornim kolima za prevoz putnika i robe. Vozio je on i autobus „Sauror” od 60 k.s. preduzeća „Oro” iz Podgorice, putničke automobile „Krajzer”, „Ševrolet”...
Kada su Fadilovi roditelji došli u Skadar nijesu znali albanski jezik, ali to nije bio problem jer su se tu, u komšiluku, nalazili mnogi Pogoričani, Mujeđevići, Osmanagići, Lukačevići... Svi u porodici govore dobro naš jezik, pa smo se i sa Fadilom lako razumjeli. Supruga Nermina je radila kao učiteljica. Najstariji sin Gazim je poznati hirurg, urolog u Tirani. Kćerka Amela je udata i radi u Pedagoškom institutu u San Antoniju u Teksasu. Najmlađi sin Ermin ima 26 godina, bio je dvije godine student u Podgorici, ali ga nemiran duh odvodi u Ameriku. Bio je kao marinac u Iraku, pa se ovih dana vraća u Kaliforniju. Nije im, naravno, milo što je bio u Iraku, ali sada zadovoljno idu u Kaliforniju da ga posjete.
- U porodici smo sačuvali običaje i jezik, zahvaljujući roditeljima. Otac je mnogo radio i govorio nam: „Djeco, mora se raditi, da se opstane. I opstali smo, ali nikada ne zaboravite - naši korijeni nijesu ovdje, mi smo Podgoričani.
Bili smo uvažena porodica, sjeća se Fadil koji je imao sreće da prvi put posjeti svoju Crnu Goru tek 1985. godine. Stric Cufo je bio poznat na Cetinju, gdje imaju dosta kumova.
- Ovo je, brate, rođeno mjesto. Kad staneš, gdje god da staneš nešto lijepo te uhvati oko srca. A tek kad stanem kod Sahat kule, to je moja prava sreća. Bio sam i na Žabljaku. Otišao sam kao mali u Albaniju, ali je ovo moje. Za mene nema granice, kaže Fadil i podsjeća na loš put Skadar - Podgorica. A da je dobar, kaže stigao bi se za sat.
I njegova majka Ljafa nije mogla 45 godina da vidi svoje u Baru. Kada su iz Sarajeva 1973. godine dobili TV aparat „ambasador”, svijet se pred njima otvorio. Kuća je bila kao stadion. Novosti iz Crne Gore su se redovno pratile. Iz Topolice u Baru je, poslije dvije decenije stigao i TV u boji, jedna od prvih u Skadru.
Fadil Galičić je bio šef katedre na Prirodnom fakultetu Univerziteta „Luiđ Gurakući” u Skadru sa kojim sada crnogorske ustanove dobro sarađuju. Objavio je više knjiga, a sa Kulturno-prosvjetnom zajednicom iz Podgorice je upravo dogovorio objavljivanje rukopisa „Matematička analiza”. Finansijska sredstva će, kaže, sam obezbijediti. Ima 65 godina i uskoro će u penziju.
Fadil je u Skadru završio srednju školu, u Tirani višu, matematiku je specijalizovao u Italiji, preko Evropske federacije „Tempus” iz Brisela. Srijetao se sa studentima iz Krajine, Ulcinja, Podgorice.
Đorđije Mirković
--------------------------------------------------------------------------------
Priča iz komšiluka:
FADIL GALIČIĆ, UNIVERZITETSKI PROFESOR IZ SKADRA
Suze radosnice zbog Kiš mahale
JA SAM PODGORIČANIN i to nikome ne dam, rođen sam blizu Sahat kule... Sa Kulturno-prosvjetnom zajednicom u Podgorici dogovorio objavljivanje rukopisa „Matematička analiza”
Nedavno je u crnogorskoj prijestonici boravio Državni folklorni ansambl iz Tirane. Službenog prevodioca, Fadila Galičića upoznali smo u hotelu „Grand”. Srećan što može da govori „naški”, Fadil, inače univerzitetksi profesor iz Skadra, kaže: „Ja sam Podgoričanin. To nikome ne dam, to sam uvijek govorio i tamo gdje živim. Rođen sam blizu Sahat kule, u Kiš mahali. Otac je vozio autobus za Kolašin, Berane, Peć, svi su ga znali, sjećam se...
Fadilova priča kreće od dana kada je Podgorica bombardovana 1941. godine. Otac je kao vozač bio mobilisan a on sa majkom Ljafom, porijeklom iz Starog Bara i sestrom Suadom odlazi u Skadar. Imao je dvije godine. Sestra dvije više. U proljeće 1941. godine nalaze utočište u tuđu kuću kod dobrog čovjeka Eleza Muke. Kada se rat završio pridružio im se i otac Ćamil. Kao izvrstan vozač i mehaničar u Skadru je radio u državnoj firmi. Bio je glavni kontrolor. Strog i pravičan. Bez njegovog potpisa kola nijesu mogla na put. Fadil sada u svom domu u Skadru čuva izblijedjela očeva dokumenta, rođenog na Cetinju 1907. godine. Vozačku dozvolu izdalo je sresko načelstvo Zetske banovine u Podgorici 7. marta 1938. godine. Vozački ispit je Ćamil polagao pred komisijom na Cetinju decembra 1926. godine”, s pravom da vozi i upravlja motornim kolima za prevoz putnika i robe. Vozio je on i autobus „Sauror” od 60 k.s. preduzeća „Oro” iz Podgorice, putničke automobile „Krajzer”, „Ševrolet”...
Kada su Fadilovi roditelji došli u Skadar nijesu znali albanski jezik, ali to nije bio problem jer su se tu, u komšiluku, nalazili mnogi Pogoričani, Mujeđevići, Osmanagići, Lukačevići... Svi u porodici govore dobro naš jezik, pa smo se i sa Fadilom lako razumjeli. Supruga Nermina je radila kao učiteljica. Najstariji sin Gazim je poznati hirurg, urolog u Tirani. Kćerka Amela je udata i radi u Pedagoškom institutu u San Antoniju u Teksasu. Najmlađi sin Ermin ima 26 godina, bio je dvije godine student u Podgorici, ali ga nemiran duh odvodi u Ameriku. Bio je kao marinac u Iraku, pa se ovih dana vraća u Kaliforniju. Nije im, naravno, milo što je bio u Iraku, ali sada zadovoljno idu u Kaliforniju da ga posjete.
- U porodici smo sačuvali običaje i jezik, zahvaljujući roditeljima. Otac je mnogo radio i govorio nam: „Djeco, mora se raditi, da se opstane. I opstali smo, ali nikada ne zaboravite - naši korijeni nijesu ovdje, mi smo Podgoričani.
Bili smo uvažena porodica, sjeća se Fadil koji je imao sreće da prvi put posjeti svoju Crnu Goru tek 1985. godine. Stric Cufo je bio poznat na Cetinju, gdje imaju dosta kumova.
- Ovo je, brate, rođeno mjesto. Kad staneš, gdje god da staneš nešto lijepo te uhvati oko srca. A tek kad stanem kod Sahat kule, to je moja prava sreća. Bio sam i na Žabljaku. Otišao sam kao mali u Albaniju, ali je ovo moje. Za mene nema granice, kaže Fadil i podsjeća na loš put Skadar - Podgorica. A da je dobar, kaže stigao bi se za sat.
I njegova majka Ljafa nije mogla 45 godina da vidi svoje u Baru. Kada su iz Sarajeva 1973. godine dobili TV aparat „ambasador”, svijet se pred njima otvorio. Kuća je bila kao stadion. Novosti iz Crne Gore su se redovno pratile. Iz Topolice u Baru je, poslije dvije decenije stigao i TV u boji, jedna od prvih u Skadru.
Fadil Galičić je bio šef katedre na Prirodnom fakultetu Univerziteta „Luiđ Gurakući” u Skadru sa kojim sada crnogorske ustanove dobro sarađuju. Objavio je više knjiga, a sa Kulturno-prosvjetnom zajednicom iz Podgorice je upravo dogovorio objavljivanje rukopisa „Matematička analiza”. Finansijska sredstva će, kaže, sam obezbijediti. Ima 65 godina i uskoro će u penziju.
Fadil je u Skadru završio srednju školu, u Tirani višu, matematiku je specijalizovao u Italiji, preko Evropske federacije „Tempus” iz Brisela. Srijetao se sa studentima iz Krajine, Ulcinja, Podgorice.
Đorđije Mirković
--------------------------------------------------------------------------------