igracina
20.02.2005., 03:40
20.06.2004. Društvo
U POSJETI: „POBJEDA NEDJELjOM” U KUČKIM UBLIMA
Eh, da je vode...
Riješeni brojni životni problemi. Selo - odstupnica. Malo vajde od „turizma” na Koritima. Ponovo, dublja brazda
Istorija vjekovima stanuje u Kučima. Jedan njen veliki biljeg je na Medunu, rodnom mjestu, po mnogo čemu čuvenog vojvode Marka Miljanova, a druga brojna istorijska obilježja su od polja gdje počinje teritorija Kuča, pa tamo gore ka Komovima i Stravču. Jednom riječju, na svakoj stopi ovoga kraja, koji je u sebi tako divno složio prošlost, sadašnjost i nadasve, udario dobre temelje za budućnost, kojoj ljudi hitaju sa istom žestinom kao što su njihovi preci to činili ka slobodi. A ona je ovdje vazda bila na cijeni.
Bilo bi neuputno u jednoj novinskoj reportaži „poseći” ka minulim vremenima. Uostalom, za to su zaduženi istoričari, a reporter će nastojati da u novinskom tekstu „naslika” jedan trenutak ovdašnjeg života, pokušati da poslije razgovora sa čelnicima Mjesne zajednice Ubli, koja „pokriva” svo ovo područje”, i nekih drugih sagovornika, prozbori koju o životu, životnim uzmasima i problemima područja iz kojeg se uvijek, pa i sada, imalo šta pričati i napisati. Za početak odgovor na (uobičajeno) novinarsko pitanje, kako se danas živi na ovom području.
- Eh da je samo „žive” vode, kratko i jasno odgovara predsjednik Mjesne zajednice Ubli Milenko Pavićević, i odmah dodaje: „I taj problem ćemo, čvrsto sam uvjeren, ubrzo riješiti. Do naših domova (mada ne i do onih viših) voda će poteći, uzbrdo, sa Bioča. Pripreme za to su započele, a Ministarstvo Crne Gore za poljoprivredu, vodoprivredu i šumarstvo već nam je „deponovalo” 20 hiljada eura. Naravno, očekujemo sredstva i iz drugih izvora. Počinje da se ostvaruje naš vjekovni san. Nažalost, ostali smo bez Rajka Milovića, glavnog koordinatora svih naših akcija, ali ćemo mi i dalje nastaviti da zajednički realizujemo ono što smo planirali. Ko dobije zadatak, mora ga ispuniti. Nema „vrdanja”, kaže „gradonačenik” Ubala, jednog od 15 kučkih sela.
Razloga za optimizam sigurno ima. To pokazuju brojni uspjesi i akcije na komunalnom uređenju ovog kraja, na izgradnji i modernizaciji puteva, i do kuća i do brojnih katuna na Komovima i Stravču, elektrifikaciji sela, uvođenju ruralne telefonije. Jednom riječju, gradnji mnogo toga što će život u Kučima učiniti lagodnijim. A ovdje je bilo i ima mjesta za još više mještana nego što ih je danas.
- U periodu između šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog vijeka u Kučima je bilo oko dvije hiljade domaćinstava, sa preko tri hiljade stanovnika, kaže Milovan Pavićević, sekretar ovdašnje mjesne zajednice. U to vrijeme škola u Ublima imala je preko 500 osnovaca.
Danas mnogo manje i mještana i đaka, ali „situacija” se mijenja iz dana u dan. Sve je više, uglavnom, mladih ljudi koji se vraćaju zavičaju. Svi su izgledi da je nezavidna ekonomska situacija u gradu mnoge natjerala da se ponovo vrate selu. Mada relativno dobre saobraćajnice, pa i solidan prigradski prevoz (privatnik „Minić”) omogućava brz dolazak i drugovanje sa vinogradima, njivama, bavljenje stočarstvom, pčelarstvom... Raduje, svakako, ove starije što se mladi vraćaju, ali ne i činjenica da na području Kuča ima veliki broj neženja. Kažu, blizu 200. Matičarka Tanja Drakulović, veli da godišnje brak sklope po četiri-pet parova. Jesu li to mladi ljudi još u dubokom razmišljanju pred stupanje u bračne vode, teško je reći, ali sigurno se mnogi ne kolebaju kada treba obraditi zemlju, zasaditi novi, ili obnoviti stari vinograd, povećati stado ovaca, krda koza ili goveda, oformiti pčelinjak...
Zaista je fino slušati 33. godišnjeg Branka Bojovića, kako priča o kozama i kozarstvu. Ima ih oko 400, a ima i ambicije da uveća krdo. Ja sam zaljubljen u ovaj posao i ne bih ga mijenjao nizašta na svijetu, kaže Branko. Moja farma se zove „Radilovac”, po jednom katunu, i sve što proizvedem prodam. Kozji sir ide kao alva. Što ono vele „na kuću”. Najviše mi otkupe braća Gošovići. Napravio sam štale, kupio aparate za mužu, angažovao čobanina Petka Ljucu iz Slijepac Mosta, obezbijedio stalnu veterinarsku zaštitu krda.
I Brankova braća Miomir i Budimir su, takođe, vrsni vinogradari, stočari, pčelari. Miodrag-Mijo ima 15 rasnik krava, Budimir preko sto košnica pčela i vinograd koji, kad dobro ponese, rodi preko sto hiljada kilograma grožđa.
Vrijedna familija nema šta. Njoj u susjedstvu starina Radonja Božović sa sinovima Savom i Miškom, takođe, pokazuje da sa zemljom valja drugovati. Njihovi vinogradi, i stari i novi, jedre se ovih junskih dana. A kako i ne bi kada su vlasnici svakodnevno u njima.
- Za vinogradare nema predaha, kaže Savo koji ima stalno zaposlenje u gradu, ali da nije Kuča i vinove loze porodični budžet bi mu bio mnogo tanji. I njemu i ukućanima. Kad rodi ima n a hiljade i hiljade kilograma grožđa, na hiljade litara vina i rakije, mada je sve to teško prodati.
Slične probleme imaju i drugi vrijedni poljoprivrednici, stočari, pčelari i vinogradari iz Kuča kao što su: Slavko Petrović, Nikola i Vlatko Mijović, Ranko Prelević, Aleksandar Perišić... I kad prodaju sve je to na veresiju, pa i mlijeko kojeg nude u izobilju, ali iz podgoričke Mljekare pare nikako da stignu na vrijeme.
Do ovdašnjih domova nikako da stigne ni televizijski program, liše dva kanala Televizije Crne Gore i dva italijanske televizije. U jednom dijelu Kuča ne mogu pratiti ni te programe. Čekajući da se taj problem riješi „bacili” su se na rješavanje nekih drugih, za njih krupnijih . Zato je do svake kuće asfalt, (liše jedne u Uzmidolu), putevi i struja do katuna, ambulanta i sanitetsko vozilo na Ublima... U „glavnom gradu” Kuča, nažalost, postoje neizvidane rane od požara na ovdašnjem domu u kojem je smještena pošta (druga privatna u Crnoj Gori), sala za kulturno-zabavne programe, ambulanta, prodavnica.
Naravno, novca treba za sve to. Ovdje računaju, kad bi oni ljudi koji imaju vikendice na Koritima, sa ima ih oko 500) samo po jedan euro mjesečno izdvojili i uputili „naniže”, u ostali dio Kuča, bili bi riješeni svi ovi problemi o kojima je riječ. No, u Kučima kažu da je na Koritima prisutna uzurpacija, da se gradi bez reda, a kuda i ko uzima pare od te gradnje nije im jasno. No, kako reče Đoko Popović, iz Sarajeva, ovih gora list, sin starog učitelja Miloša iz Cvilina, njegovi „zemljaci” što naume to i ostvare. I Đoko ima namjeru da gradi novi dom u starom zavičaju.Skorašnje sportske igre na ovdašnjem novom sportskom objektu (još se završava) omogućiće i mlađima i starijim da se sretnu. Biće igre, pjesme, ali, naravno i razgovora o onome što im ubuduće treba činiti na uređenju zavičjaa.
Vasko Radusinović
----------------------------------------------------
U POSJETI: „POBJEDA NEDJELjOM” U KUČKIM UBLIMA
Eh, da je vode...
Riješeni brojni životni problemi. Selo - odstupnica. Malo vajde od „turizma” na Koritima. Ponovo, dublja brazda
Istorija vjekovima stanuje u Kučima. Jedan njen veliki biljeg je na Medunu, rodnom mjestu, po mnogo čemu čuvenog vojvode Marka Miljanova, a druga brojna istorijska obilježja su od polja gdje počinje teritorija Kuča, pa tamo gore ka Komovima i Stravču. Jednom riječju, na svakoj stopi ovoga kraja, koji je u sebi tako divno složio prošlost, sadašnjost i nadasve, udario dobre temelje za budućnost, kojoj ljudi hitaju sa istom žestinom kao što su njihovi preci to činili ka slobodi. A ona je ovdje vazda bila na cijeni.
Bilo bi neuputno u jednoj novinskoj reportaži „poseći” ka minulim vremenima. Uostalom, za to su zaduženi istoričari, a reporter će nastojati da u novinskom tekstu „naslika” jedan trenutak ovdašnjeg života, pokušati da poslije razgovora sa čelnicima Mjesne zajednice Ubli, koja „pokriva” svo ovo područje”, i nekih drugih sagovornika, prozbori koju o životu, životnim uzmasima i problemima područja iz kojeg se uvijek, pa i sada, imalo šta pričati i napisati. Za početak odgovor na (uobičajeno) novinarsko pitanje, kako se danas živi na ovom području.
- Eh da je samo „žive” vode, kratko i jasno odgovara predsjednik Mjesne zajednice Ubli Milenko Pavićević, i odmah dodaje: „I taj problem ćemo, čvrsto sam uvjeren, ubrzo riješiti. Do naših domova (mada ne i do onih viših) voda će poteći, uzbrdo, sa Bioča. Pripreme za to su započele, a Ministarstvo Crne Gore za poljoprivredu, vodoprivredu i šumarstvo već nam je „deponovalo” 20 hiljada eura. Naravno, očekujemo sredstva i iz drugih izvora. Počinje da se ostvaruje naš vjekovni san. Nažalost, ostali smo bez Rajka Milovića, glavnog koordinatora svih naših akcija, ali ćemo mi i dalje nastaviti da zajednički realizujemo ono što smo planirali. Ko dobije zadatak, mora ga ispuniti. Nema „vrdanja”, kaže „gradonačenik” Ubala, jednog od 15 kučkih sela.
Razloga za optimizam sigurno ima. To pokazuju brojni uspjesi i akcije na komunalnom uređenju ovog kraja, na izgradnji i modernizaciji puteva, i do kuća i do brojnih katuna na Komovima i Stravču, elektrifikaciji sela, uvođenju ruralne telefonije. Jednom riječju, gradnji mnogo toga što će život u Kučima učiniti lagodnijim. A ovdje je bilo i ima mjesta za još više mještana nego što ih je danas.
- U periodu između šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog vijeka u Kučima je bilo oko dvije hiljade domaćinstava, sa preko tri hiljade stanovnika, kaže Milovan Pavićević, sekretar ovdašnje mjesne zajednice. U to vrijeme škola u Ublima imala je preko 500 osnovaca.
Danas mnogo manje i mještana i đaka, ali „situacija” se mijenja iz dana u dan. Sve je više, uglavnom, mladih ljudi koji se vraćaju zavičaju. Svi su izgledi da je nezavidna ekonomska situacija u gradu mnoge natjerala da se ponovo vrate selu. Mada relativno dobre saobraćajnice, pa i solidan prigradski prevoz (privatnik „Minić”) omogućava brz dolazak i drugovanje sa vinogradima, njivama, bavljenje stočarstvom, pčelarstvom... Raduje, svakako, ove starije što se mladi vraćaju, ali ne i činjenica da na području Kuča ima veliki broj neženja. Kažu, blizu 200. Matičarka Tanja Drakulović, veli da godišnje brak sklope po četiri-pet parova. Jesu li to mladi ljudi još u dubokom razmišljanju pred stupanje u bračne vode, teško je reći, ali sigurno se mnogi ne kolebaju kada treba obraditi zemlju, zasaditi novi, ili obnoviti stari vinograd, povećati stado ovaca, krda koza ili goveda, oformiti pčelinjak...
Zaista je fino slušati 33. godišnjeg Branka Bojovića, kako priča o kozama i kozarstvu. Ima ih oko 400, a ima i ambicije da uveća krdo. Ja sam zaljubljen u ovaj posao i ne bih ga mijenjao nizašta na svijetu, kaže Branko. Moja farma se zove „Radilovac”, po jednom katunu, i sve što proizvedem prodam. Kozji sir ide kao alva. Što ono vele „na kuću”. Najviše mi otkupe braća Gošovići. Napravio sam štale, kupio aparate za mužu, angažovao čobanina Petka Ljucu iz Slijepac Mosta, obezbijedio stalnu veterinarsku zaštitu krda.
I Brankova braća Miomir i Budimir su, takođe, vrsni vinogradari, stočari, pčelari. Miodrag-Mijo ima 15 rasnik krava, Budimir preko sto košnica pčela i vinograd koji, kad dobro ponese, rodi preko sto hiljada kilograma grožđa.
Vrijedna familija nema šta. Njoj u susjedstvu starina Radonja Božović sa sinovima Savom i Miškom, takođe, pokazuje da sa zemljom valja drugovati. Njihovi vinogradi, i stari i novi, jedre se ovih junskih dana. A kako i ne bi kada su vlasnici svakodnevno u njima.
- Za vinogradare nema predaha, kaže Savo koji ima stalno zaposlenje u gradu, ali da nije Kuča i vinove loze porodični budžet bi mu bio mnogo tanji. I njemu i ukućanima. Kad rodi ima n a hiljade i hiljade kilograma grožđa, na hiljade litara vina i rakije, mada je sve to teško prodati.
Slične probleme imaju i drugi vrijedni poljoprivrednici, stočari, pčelari i vinogradari iz Kuča kao što su: Slavko Petrović, Nikola i Vlatko Mijović, Ranko Prelević, Aleksandar Perišić... I kad prodaju sve je to na veresiju, pa i mlijeko kojeg nude u izobilju, ali iz podgoričke Mljekare pare nikako da stignu na vrijeme.
Do ovdašnjih domova nikako da stigne ni televizijski program, liše dva kanala Televizije Crne Gore i dva italijanske televizije. U jednom dijelu Kuča ne mogu pratiti ni te programe. Čekajući da se taj problem riješi „bacili” su se na rješavanje nekih drugih, za njih krupnijih . Zato je do svake kuće asfalt, (liše jedne u Uzmidolu), putevi i struja do katuna, ambulanta i sanitetsko vozilo na Ublima... U „glavnom gradu” Kuča, nažalost, postoje neizvidane rane od požara na ovdašnjem domu u kojem je smještena pošta (druga privatna u Crnoj Gori), sala za kulturno-zabavne programe, ambulanta, prodavnica.
Naravno, novca treba za sve to. Ovdje računaju, kad bi oni ljudi koji imaju vikendice na Koritima, sa ima ih oko 500) samo po jedan euro mjesečno izdvojili i uputili „naniže”, u ostali dio Kuča, bili bi riješeni svi ovi problemi o kojima je riječ. No, u Kučima kažu da je na Koritima prisutna uzurpacija, da se gradi bez reda, a kuda i ko uzima pare od te gradnje nije im jasno. No, kako reče Đoko Popović, iz Sarajeva, ovih gora list, sin starog učitelja Miloša iz Cvilina, njegovi „zemljaci” što naume to i ostvare. I Đoko ima namjeru da gradi novi dom u starom zavičaju.Skorašnje sportske igre na ovdašnjem novom sportskom objektu (još se završava) omogućiće i mlađima i starijim da se sretnu. Biće igre, pjesme, ali, naravno i razgovora o onome što im ubuduće treba činiti na uređenju zavičjaa.
Vasko Radusinović
----------------------------------------------------