Vidi punu verziju : PROBLEM OKO DECE
imam jedno dete i nezelim da imam vise i zbog toga imam strasan problem sa suprugom,nezelim drugo dete,hvata me panika,divim se zenama koje su se odlucile za dva i pogotovu tri deteta ja prosto nisam u stanju paralisala sam se,suprug u nastupu besa tvrdi da ce naci nekog drugog ko ce mu roditi jos jedno dete.
nesmatram da sam losa majka naprotiv moj mali je super medjutim verujem da u koliko bi se odlucila na jos jedno dete nebih bila u stanju da se izborim, da li sam ja normalna i losa majka
imam jedno dete i nezelim da imam vise i zbog toga imam strasan problem sa suprugom,nezelim drugo dete,hvata me panika,divim se zenama koje su se odlucile za dva i pogotovu tri deteta ja prosto nisam u stanju paralisala sam se,suprug u nastupu besa tvrdi da ce naci nekog drugog ko ce mu roditi jos jedno dete.
nesmatram da sam losa majka naprotiv moj mali je super medjutim verujem da u koliko bi se odlucila na jos jedno dete nebih bila u stanju da se izborim, da li sam ja normalna i losa majka
Izgleda da ovde ipak nije rec o deci, vec o samom odnosu medju vama, supruznicima... verujem da volite decu, a to sto sam procitala uopste nije pitanje : da li imati drugo dete ili ne? - vec obican strah od obaveza i mnogo cega drugog... Razumljiva je i ljutnja Vaseg supruga...mozda bi trebalo da porazgovarate sa njim lepo, da mu objasnite Vase strahove (ako ste i samo rascistili sa njima, odnosno, ako uopste znate da ih konkretizujete)...mozda ce Vam tada mnogo stosta biti jasnije i znacete kako dalje da postupate... Jedno je sigurno - prosto je greh nemati dece ako vec mozete, s' obzirom na belu kugu u Srbiji...osim toga, samo pomislite koliko ste ustvari srecni sto mozete da imate decu i koliko ima onih koji to ne mogu...jos kada bi ovo procitali, okarakterisali bi Vas kao razmazenu ili slicno (govorim iz iskustva koje imam u neposrednoj blizini).
Budite strpljivi, pobedite strah i sigurna sam da cete biti srecniji - isto kao i Vas suprug i isto kao i Vase dete za koje je prosto tuzno da odrasta samo... razmislite dobro,,,
Srdacan pozdrav od jedne mame!
Svaka majka koja je jednom detetu majka.Moze biti isto tako dobra i ako ih ima jos.Netreba se plasiti.Vi ocikledno da mozete odgajiti jos njih,To sto vas suprug zeli je sasvim normalno.Ja sam se razveo iz tog razloga sto je moja zena tvrdila punih osam godina kako ima vremena za drugo dete,a onda izjavljuje zar nemislim da je mozda velika razlika jedanaest godina izmedju dece.Ja sam se ponovo ozenio imam jos troje i sina iz prvog braka koji je punoletan i sam izabrao da zivi sa nama.Jer zeli toplotu pravog doma.Jer je odrastao tuzan i sam bez brace i sestara.Njemu je koliko vidim srce puno i ako se vrati u tri cetiri nocu iz grada ustane rano da bi mojoj suprugi pomogao oko blizanaca koji imaju samo trinaest nedelja dok ja radim.
Moja bivsa zene se kaje.Neka se kaje to je njena odluka.
Ako volite supruga i vasu porodicu nedozvolite da vasa razmisljanja uniste nesto najlepse sto imate.dece nikada nije mnogo i ona supruznike vezuju kao nijedna druga stega.Sto ih je vise to je sreca veca.
Pozdrav
imam jedno dete i nezelim da imam vise i zbog toga imam strasan problem sa suprugom,nezelim drugo dete,hvata me panika,divim se zenama koje su se odlucile za dva i pogotovu tri deteta ja prosto nisam u stanju paralisala sam se,suprug u nastupu besa tvrdi da ce naci nekog drugog ko ce mu roditi jos jedno dete.
nesmatram da sam losa majka naprotiv moj mali je super medjutim verujem da u koliko bi se odlucila na jos jedno dete nebih bila u stanju da se izborim, da li sam ja normalna i losa majka
Na prvom mestu ti si normalna zena, pa onda majka, supruga i sve ostalo. Ti si svoju duznost ispunila ako se imanje deteta moze nazvati duznost uopste. Tvoje je pravo da odlucis da li ces imati jos jedno dete ili ne jer nije tvoj suprug taj koji ce ga roditi nego ti. Kako je samo lako muskarcima da traze a i da neznaju koliko je trudnoca ponekad teska a o porodjaju da i ne pricam! Imas svo pravo ovog sveta da odlucis sama, a tvoj muz neka se malo zapita koliko te voli kada je u stanju da te ucenjuje! Pa pusti ga neka trazi drugu koja ce mu roditi jos jedno dete, jer ako ti to uradis pod prisliom, bojim se da ces to dete mnogo manje voleti od prvog. Uradi onako kako ti zelis! Tvoje telo, tvoja volja!
gost No X
16.02.2004., 11:55
imam jedno dete i nezelim da imam vise i zbog toga imam strasan problem sa suprugom,nezelim drugo dete,hvata me panika,divim se zenama koje su se odlucile za dva i pogotovu tri deteta ja prosto nisam u stanju paralisala sam se,suprug u nastupu besa tvrdi da ce naci nekog drugog ko ce mu roditi jos jedno dete.
nesmatram da sam losa majka naprotiv moj mali je super medjutim verujem da u koliko bi se odlucila na jos jedno dete nebih bila u stanju da se izborim, da li sam ja normalna i losa majka
Na prvom mestu ti si normalna zena, pa onda majka, supruga i sve ostalo. Ti si svoju duznost ispunila ako se imanje deteta moze nazvati duznost uopste. Tvoje je pravo da odlucis da li ces imati jos jedno dete ili ne jer nije tvoj suprug taj koji ce ga roditi nego ti. Kako je samo lako muskarcima da traze a i da neznaju koliko je trudnoca ponekad teska a o porodjaju da i ne pricam! Imas svo pravo ovog sveta da odlucis sama, a tvoj muz neka se malo zapita koliko te voli kada je u stanju da te ucenjuje! Pa pusti ga neka trazi drugu koja ce mu roditi jos jedno dete, jer ako ti to uradis pod prisliom, bojim se da ces to dete mnogo manje voleti od prvog. Uradi onako kako ti zelis! Tvoje telo, tvoja volja!
O, ne!!! Jos jedna feministkinja! Pa, nije bas tako kako ti kazes... brak je zajednica DVOJE ljudi i sve odluke u njemu treba da budu zajednicke, a ne da je donosi samo jedna osoba! Slazem se da je trudnoca zaista "drugo stanje" za zenu, ali ovde nije rec o trudnoci, nego, kako neko gore rece, o strahu od obaveza i dr. Ovo je najsebicnije misljenje koje sam cula!!!
A, mozes li nam reci koliko je staro tvoje dete?
moje dete ima 4 godine i molim vas nemojte vikati da druge ja sam postavila ovo pitanje jer mi je jako tesko i cini mi se da necemo suprug i ja biti vise isti,jer mi nece oprostiti moju sebicnost kako on kaze ali verujte nije sebicnost u pitanju vec strah
Ne znam sta da ti kazem. Valjda svako ima svoje neko vidjenje. Znam da odgajanje dece nije nimalo lako, niti ga treba olako prihvatiti. Moj muz i ja imamo devojcicu od dve godine, zivimo u inostranstvu, potpuno sami, znaci nemamo pomoci baki, tetki niti bilo koga drugog, oslonjeni smo samo jedno na drugo. Pored toga, oboje studiramo. Ipak, smatrali smo da nasoj cerkici treba da pruzimo i radost odrastanja uz batu ili seku i zato smo se i odlucili na drugo dete. Naravno, uz nju smo spoznali i to koliko mi uzivamo u detetu i kakva je to radost imati ih. Mislim da je najvazniji u svemu odnos izmedju supruznika, njihov medjusobni dogovor, spremnost na "timski rad", opustenost... Razmisli koje su pozitivne strane toga da rodis drugo dete, nemoj samo dete da posmatras kao jednu veliku obavezu. Otvoreno razgovaraj sa suprugom, najvaznije je da resenje nadjete zajednicki, ma kakvo ono bilo.
imam jedno dete i nezelim da imam vise i zbog toga imam strasan problem sa suprugom,nezelim drugo dete,hvata me panika,divim se zenama koje su se odlucile za dva i pogotovu tri deteta ja prosto nisam u stanju paralisala sam se,suprug u nastupu besa tvrdi da ce naci nekog drugog ko ce mu roditi jos jedno dete.
nesmatram da sam losa majka naprotiv moj mali je super medjutim verujem da u koliko bi se odlucila na jos jedno dete nebih bila u stanju da se izborim, da li sam ja normalna i losa majka
Na prvom mestu ti si normalna zena, pa onda majka, supruga i sve ostalo. Ti si svoju duznost ispunila ako se imanje deteta moze nazvati duznost uopste. Tvoje je pravo da odlucis da li ces imati jos jedno dete ili ne jer nije tvoj suprug taj koji ce ga roditi nego ti. Kako je samo lako muskarcima da traze a i da neznaju koliko je trudnoca ponekad teska a o porodjaju da i ne pricam! Imas svo pravo ovog sveta da odlucis sama, a tvoj muz neka se malo zapita koliko te voli kada je u stanju da te ucenjuje! Pa pusti ga neka trazi drugu koja ce mu roditi jos jedno dete, jer ako ti to uradis pod prisliom, bojim se da ces to dete mnogo manje voleti od prvog. Uradi onako kako ti zelis! Tvoje telo, tvoja volja!
O, ne!!! Jos jedna feministkinja! Pa, nije bas tako kako ti kazes... brak je zajednica DVOJE ljudi i sve odluke u njemu treba da budu zajednicke, a ne da je donosi samo jedna osoba! Slazem se da je trudnoca zaista "drugo stanje" za zenu, ali ovde nije rec o trudnoci, nego, kako neko gore rece, o strahu od obaveza i dr. Ovo je najsebicnije misljenje koje sam cula!!!
Ajde? A nije ti sebicno sto on od nje ZAHTEVA drugo dete? Ako se uvazava misljenje oba partnera onda ne bi trebao da je UCENJUJE!!! Ona je rodila jedno dete, dakle nije sebicna zena! Ako je neko ovde sebican onda je to on! Sta ste napale jadnu zenu da mora da ima jos dece ako ona to ne zeli?! Sigurno ima svoje razloge a da je muz koliko toliko razumevajuci onda je ne bi prisiljavao na nesto sto ona ne zeli zar ne?!
imam jedno dete i nezelim da imam vise i zbog toga imam strasan problem sa suprugom,nezelim drugo dete,hvata me panika,divim se zenama koje su se odlucile za dva i pogotovu tri deteta ja prosto nisam u stanju paralisala sam se,suprug u nastupu besa tvrdi da ce naci nekog drugog ko ce mu roditi jos jedno dete.
nesmatram da sam losa majka naprotiv moj mali je super medjutim verujem da u koliko bi se odlucila na jos jedno dete nebih bila u stanju da se izborim, da li sam ja normalna i losa majka
Draga moja, ja bih voleo da te uverim da se ipak odlucis na drugo dete.
Da objasnim, ako budem umeo.
Moji su se razveli kada sam bio jako mali i meni je zaista falilo neko ko bi tu moju muku delio sa mnom. Bata ili seka, neko samo da ne budem sam. Znas, mnogo sam cesnjivo gledao na decu koja su imala bate i seke, a znam i za neke koji su rasli kao jedinci u normalnim porodicama, pa im je isto tako falilo drustvo.
Drugo, gledano sa roditeljske strane. Znas, drugo dete je mnogo lakse gajiti od prvog. Prvo, i sam porodjaj je obicno laksi (moja bivsa zena bi to mogla da ti potvrdi). Vec si uhodana, a i tata je verovatno vec uhodan, pa je gajenje drugog deteta daleko lakse nego prvog kada nista niste znali i sve ste morali da pitate. Sto se ekonmije tice, pa uglavnom sve ostaje od prvog deteta. Sto starijem omali, mladje nasledjuje. Sto se hrane tice, tamo gde ima za troja usta ima i za cetvrto.
Zato, razmisli jos malo i odluci se ipak za dete. Veruj mi, deca su pravo istinsko bogatstvo, jedini smisao zivota.
**case-problem**Zivka
18.02.2004., 15:59
imam jedno dete i nezelim da imam vise i zbog toga imam strasan problem sa suprugom,nezelim drugo dete,hvata me panika,divim se zenama koje su se odlucile za dva i pogotovu tri deteta ja prosto nisam u stanju paralisala sam se,suprug u nastupu besa tvrdi da ce naci nekog drugog ko ce mu roditi jos jedno dete.
nesmatram da sam losa majka naprotiv moj mali je super medjutim verujem da u koliko bi se odlucila na jos jedno dete nebih bila u stanju da se izborim, da li sam ja normalna i losa majka
Necu ti pricati o prednostima drugog deteta, ostali koji imaju makar jedno imaju vise prava na to od mene. Ja cu te pitati samo cega se plasis? Pretpostavljam da je briga i nega prvog deteta bila samo tvoj posao? Mislim da se plasis da ce ponovo sve pasti na tvoja ledja, samo sto ce ovog puta biti jos teze? Ako sam u pravu, a tvoj suprug i dalje insistira na drugom detetu, vreme je da porazgovarate na temu "decu neguju oba roditelja". Znas, deca porastu i posle imaju svoj zivot, nezavisno od vaseg braka. Da bi ste isli dalje, prvo moraju da se popune praznine, da se neke stvari postave na svoje mesto. Mozda "drugo dete" nije jedini problem?
Upravu ste Zivka.dok sam bila trudna sa prvim detetom i kada se rodilo u prvih godinu dana bila sam potpuno sama.Imala sam osecaj totalne stagnacije i izolacije kao i totalne zavisnosti od okruzenja.Mogu reci da sam mozda i sama kriva sto nisam vise zahtevala od supruga da se ukljuci u sve to ,cini mi se da sam ga u startu razmazila,navikla na neke stvari.
**case-problem**Zivka
19.02.2004., 08:56
Upravu ste Zivka.dok sam bila trudna sa prvim detetom i kada se rodilo u prvih godinu dana bila sam potpuno sama.Imala sam osecaj totalne stagnacije i izolacije kao i totalne zavisnosti od okruzenja.Mogu reci da sam mozda i sama kriva sto nisam vise zahtevala od supruga da se ukljuci u sve to ,cini mi se da sam ga u startu razmazila,navikla na neke stvari.
Nikada nisam razumela oceve koji obozavaju decu, ali iz daleka. Ne razumem ni zene koje se u startu postave tako da je majcinski instikt jaci od svih drugih principa kojih su se drzale pre nego sto su ostale u drugom stanju. To sto ne rade tih godinu dana dok traje porodiljsko, ne znaci da su osudjene na izolaciju i da je briga oko deteta samo njihova. Kao sto rekoh, deca porastu i imaju svoj zivot, a zene moraju da se stede same, da bi bile srecnije, zadovoljnije i samim tim njihova deca uzivala sa njima. Vec sam negde rekla, ona nisu birala da budu rodjena.
Ne znam u kojoj meri si razmazila svog supruga i koliko tu moze pomoci razgovor, ako si tako nesto vec pokusala? Ako si vec odlucila da kucu drzis na svojim plecima, sto uopste ne podrzavam jer to je potpuno neiskreno i suprotno idealu srecne porodice, mozda bi trebala da razmislis dokle ce biti tako, i da li zbog nekih neresenih stvari u pocetku svi treba da zivite uskraceni nekog svog zadovoljstva, i ti, i suprug, a i dete. Ako su zene vec tako jake i spremne da breme porodice nose celog zivota, onda bi trebale da budu hrabre i urade nesto sto mozda deluje jako grubo, ali za dobrobit svih u nekoj daljoj buducnosti. Ako je tvoj otpor prema radjanju drugog deteta nacin da resis "nereseno" u odnosu sa suprugom, onda....
Razmisli.
Vec sam rekla negde i mnogi su me kritikovali. Ja te podrzavam u onoj odluci za koju smatras da je ispravna. S obzirom da si se obratila nama za pomoc, mislim da i ti zelis drugo dete samo ne mozes sama i ne znas kako. Znam da je tesko, ali pomisli kolika je tezina kajanja neceg sto si uradila i to se isplatilo, u odnosu na kajanje zbog sadasnje odluke koja moze prouzrokovati jos veci problem.
Ja sam uz tebe.
Veliki pozdrav!
Ana Kristina
20.02.2004., 15:03
Već duže vreme čitam razna pisma od mnogih tema koje ovde postoje.Primetila sam da je Živka svuda mirođija i da uvek daje isti utešan odgovor. Samo mi nije jasno kako može da se petlja u ovaj razgovor o deci kad nema nikakvo iskustvo o njima.
Njeni odgovori su :arrow:
Možda.., ja mislim.., neznam ali...
Vi koji imate problem uđite malo u druge teme da vidite Živkine odgovore :!:
Meni je iskreno sve ovo smešno i jadno kad vidim ko sve daje savete(naravno mislim na Živku).
Živka koliko "visiš" na internetu tvoje dete (kad ga budeš imala)zvaće se Robocop.
Već duže vreme čitam razna pisma od mnogih tema koje ovde postoje.Primetila sam da je Živka svuda mirođija i da uvek daje isti utešan odgovor. Samo mi nije jasno kako može da se petlja u ovaj razgovor o deci kad nema nikakvo iskustvo o njima.
Njeni odgovori su :arrow:
Možda.., ja mislim.., neznam ali...
Vi koji imate problem uđite malo u druge teme da vidite Živkine odgovore :!:
Meni je iskreno sve ovo smešno i jadno kad vidim ko sve daje savete(naravno mislim na Živku).
Živka koliko "visiš" na internetu tvoje dete (kad ga budeš imala)zvaće se Robocop.
Malecki komentar:
evo da i ja, kao zadusna baba, malo brinem tudju brigu na polzu nervoznih citaca foruma...A u smislu umanjivanja iste (tj.nervoze). Sto bi nekom smetalo sto osoba koja nema dece ima pameti, sirinu pogleda ('ajd' da ne kazem da analiticki posmatra stvari, al' to je to), razumevanja, a i vremena da pomogne drugima? Bas svaki Zivkin odgovor je zreo, promisljen, i pametan, bre. Stvarno.
Pa, procitaj lagano, videces. :)
ona koja želi mnogo dece
23.02.2004., 13:14
Malecki komentar:
evo da i ja, kao zadusna baba, malo brinem tudju brigu na polzu nervoznih citaca foruma...A u smislu umanjivanja iste (tj.nervoze). Sto bi nekom smetalo sto osoba koja nema dece ima pameti, sirinu pogleda ('ajd' da ne kazem da analiticki posmatra stvari, al' to je to), razumevanja, a i vremena da pomogne drugima? Bas svaki Zivkin odgovor je zreo, promisljen, i pametan, bre. Stvarno.
Pa, procitaj lagano, videces. :)[/quote]
Sve je to OK - pamet, širina pogleda, dubina ličnih nadzora, analitika, samo ja mislim da materinstvo nema nikakve veze sa svim ovim kategorijama,(ili u jako maloj meri ima). Naime, ja mislim da materinstvo pripada domenu INSTINKTA. Materinstvo je ono što ŽENA stiče ličnim doživljajem tj. sopstvenim iskustvom a vezano je sa produženjem vrste. Emocije naravno ne bih da izuzmem - one su najvažnije.
U tom smislu, ne potcenjujući i ona druga mišljenja, prednost dajem mišljenjima onih žena koje su iskusile ono što se zove MATERINSTVO.
Malo mi "smeta" reč "promišljeno".
Radjajte decu :P
Vrlo je nadobudno i nepromisljeno diskreditovati misljenja ljudi, odnosno u konkretnom slucaju zena, koje nemaju decu.To dolazi u obzir kada su u pitanju kolicina pelena koje dete potrosi dnevno i neke druge sitne,beznacajne stvari koje svako moze da nauci posle 2 ponavljanja iste radnje.Mislim, zasto samo zene koje imaju decu imaju svu mudrost ovog sveta?Pa da li su i te zene nekad bile devojke i imale svoje misljenje o razlicitim temama?Bas svasta.
Dama koja je postavila ovo pitanje ima potpuno drugu dilemu,nastalu iz skroz drugih, licnih razloga,izmenjenih okolnosti kad se porodila, to veze nema sa materinskim osecajem.
Uostalom ko hoce da se pravi pametan moze to uvek da uradi,ali istina je da pre svega treba misliti na to kako se oseca jedino dete, a to je da tokom celog svog zivota nosi osecaj usamljenosti, nedostatka nekog sebi po godinama bliskog u porodici,a kako godine izmicu i strah da ce ostati sam kada roditelja vise ne bude,da nema nikog na svetu, i taj osecaj je zaista strasan. To opet nema veze da li se radi o detetu razvedenih roditelja, to se desava jedincima, pod uslovom da nisu vaspitani da su najlepsi, najbolji i dovoljni sami sebi.
Dakle, odgovor je: misli kako je detetu. Ono ne zeli da bude samo.Usreci njega, rodi mu brata ili sestru-to je najlepsi poklon koji mozes da mu das.
Vrlo je nadobudno i nepromisljeno diskreditovati misljenja ljudi, odnosno u konkretnom slucaju zena, koje nemaju decu.To dolazi u obzir kada su u pitanju kolicina pelena koje dete potrosi dnevno i neke druge sitne,beznacajne stvari koje svako moze da nauci posle 2 ponavljanja iste radnje.Mislim, zasto samo zene koje imaju decu imaju svu mudrost ovog sveta?Pa da li su i te zene nekad bile devojke i imale svoje misljenje o razlicitim temama?Bas svasta.
Dama koja je postavila ovo pitanje ima potpuno drugu dilemu,nastalu iz skroz drugih, licnih razloga,izmenjenih okolnosti kad se porodila, to veze nema sa materinskim osecajem.
Uostalom ko hoce da se pravi pametan moze to uvek da uradi,ali istina je da pre svega treba misliti na to kako se oseca jedino dete, a to je da tokom celog svog zivota nosi osecaj usamljenosti, nedostatka nekog sebi po godinama bliskog u porodici,a kako godine izmicu i strah da ce ostati sam kada roditelja vise ne bude,da nema nikog na svetu, i taj osecaj je zaista strasan. To opet nema veze da li se radi o detetu razvedenih roditelja, to se desava jedincima, pod uslovom da nisu vaspitani da su najlepsi, najbolji i dovoljni sami sebi.
Dakle, odgovor je: misli kako je detetu. Ono ne zeli da bude samo.Usreci njega, rodi mu brata ili sestru-to je najlepsi poklon koji mozes da mu das.
Brdo gluposti, znam milion jedinaca i nijedan se ne zali sto je jedinac jos posebno kada vide kako se braca i sestre svadjaju na krv i noz. I sama sam jedinica i nikada mi nije nedostajao brat ili sestra, plus sto sam stekla vrlo vaznu stvar a to je samostalnost i izostanak straha od samoce. Totalna je greska pricati da su jedinci ti koji se samoce plase, vise su to deca koja imaju brata ili sestru jer su stalno navikli na drustvo.
Uglavnom, mislim da zena ima malo vise problema sa suprugom a ne samo oko dece. Razgovor i pronalazak nekog kompromisa je jedino resenje a ne odlazak u nesto bez svoje volje.
jedinica
24.02.2004., 09:01
Potpuno se slazem sa prethodnikom. Ja sam jedinica i nikada nisam imala taj strah od samoce i prestravljenost da cu ostati samo kad mi roditelji umru. Uglavnom jedinci (odnosno, sva deca) stvore svoje porodice do vremena kada roditelji umru, tako da je bezrazlozan strah od samoce. Tacno je da se stekne veca samostalnost ako si jedino dete (bar je to kod mene slucaj).
tacno je i da zena koja ima dete moze dati relevantnije misljenje od one koje nema. Nije da smo pokupile svu mudrost sveta, ali imamo iskustvo koje mnogo govori. Pre nego sto sam rodila dete, govorila sam da cu imati dvoje najmanje, a mozda i troje. Sada nakon prvog deteta, cini mi se da necu ponovo radjati. ja se divim zenama koje radjaju vise dece, a recimo zive u veoma losim uslovima. Nije tesko napraviti i roditi dete, tesko je sve ono posle. Ja na primer, zelim da pruzim mom detetu sto vise mogu i zato naporno radim, porodiljsko sam imala samo tri meseca, a pitanje je da li cu ga dobiti uopste ako se odlucimo na drugo dete. Mozda sam materijalista, ali je meni ekonomski faktor bitan-ne zelim da udjem u prodavnicu, dete pokaze i uzme nesto sto zeli, a ja pokunjeno vracam u stvar na policu jer ne mogu da mu kupim. Ne mislim tu na svakojake gluposti koje dete zeli, vec na neku cokoldau ili slicnu sitnicu. Znam slucajeve poznanika koji ne mogu da priuste detetu sok iz tetrapaka.
Mislim da ljudi treba dobro da razmisle kada planiraju porodicu. Kao sto sam rekla, najlakse je praviti decu i radjati ih. POsle se pokazite, budite odgovorni roditelji koji ce moci da odgovore na svaku vaznu deciju potrebu.
strani placenik
24.02.2004., 09:16
...poslusaj muza i rodi bar jos jedno dete. Radi tog deteta koje vec imas. Da bi ono moglo da poraste u normalnu i zrelu osobu. Dete koje kao malo ne odvoji pola cokolade da da bratu ili sestri CELOG ce zivota ostati samozivo! Ma koliko ga vaspitali da bude dobra i kvalitetna osoba deca jedinci se prepoznaju bez problema!
Nikad ne bih voleo da sam porastao kao jedinac, a i imacu barem dvoje dece!
Tacno je da se stekne veca samostalnost ako si jedino dete (bar je to kod mene slucaj).
Apsolutno pogresno. Cast izuzecima, ali u ogromnom broju slucajeva jedinci kojima je pruzano sve sto bi pozeleli su ostali samozivi, sebicni i nesposobni da bilo sta dele, i kao takvi nesposobni za normalan zivot u normalnoj zajednici.
Pored toga, tamo gde su mama i tata zapinjali za svoje dragoceno jedince vise nego sto je trebalo, to jedince nikada nije postalo samostalno, vec vecito vezano za svoje roditelje.
mamaVesna
24.02.2004., 13:04
Ja imam brata koji je malo mladji od mene (13 meseci). Jako smo bliski i njegova ljubav i saveti mi mnogo znace. Sada imam svoju porodicu i dvoje dece medju kojima je isto mala razlika u godinama. Zadovljstvo koje sam osecala dok sam imala samo jedno dete i gledala ga kako raste je mnogo manje od ovog koje osecam sada kada se njih dvojica igraju i vole.
Recicu ti jos i ovo, nije lako. Sticajem razlicitih okolnosti verovatno ces ti biti ta koja ce obavljati vecinu poslova oko dece. Ali to sve bi trebalo da ti predstavlja zadovoljstvo, a ne nocnu moru.
Razmisljaj malo i o tome kako vidis sebe za jedno deset godina. Sta tada? Hoces li tada biti zadovoljna samo sa jednim detetom? Neke stvari koliko god bile teske ipak brzo prodju, a zadovoljstvo i sreca koje osecas kada pogledas svoje dete ostaju za sva vremena. I zato, sto vise dece, vise srece.
Tacno je da se stekne veca samostalnost ako si jedino dete (bar je to kod mene slucaj).
Apsolutno pogresno. Cast izuzecima, ali u ogromnom broju slucajeva jedinci kojima je pruzano sve sto bi pozeleli su ostali samozivi, sebicni i nesposobni da bilo sta dele, i kao takvi nesposobni za normalan zivot u normalnoj zajednici.
Pored toga, tamo gde su mama i tata zapinjali za svoje dragoceno jedince vise nego sto je trebalo, to jedince nikada nije postalo samostalno, vec vecito vezano za svoje roditelje.
sebicni i nesposobni da bilo sta dele, i kao takvi nesposobni za normalan zivot u normalnoj zajednici.
Sta si ovime zeleo da kazes,da nas potpuno degradiras- da nismo sposobni za normalan zivot zato sto smo jedinci???? Kao sto sam rekla, ja sam veoma rano stekla samostalnot (pricam o mom slucaju, kao sto sam vec i napomenula), zivim sama od 16. godine, sada imam svoju porodicu, prijatelje, cini mi se da uopste nisam hendikepirana zbog toga sto sam jedinica.
Covek stvarno moze svasta da procita na ovom Forumu.
Tacno je da se stekne veca samostalnost ako si jedino dete (bar je to kod mene slucaj).
Apsolutno pogresno. Cast izuzecima, ali u ogromnom broju slucajeva jedinci kojima je pruzano sve sto bi pozeleli su ostali samozivi, sebicni i nesposobni da bilo sta dele, i kao takvi nesposobni za normalan zivot u normalnoj zajednici.
Pored toga, tamo gde su mama i tata zapinjali za svoje dragoceno jedince vise nego sto je trebalo, to jedince nikada nije postalo samostalno, vec vecito vezano za svoje roditelje.
sebicni i nesposobni da bilo sta dele, i kao takvi nesposobni za normalan zivot u normalnoj zajednici.
Sta si ovime zeleo da kazes,da nas potpuno degradiras- da nismo sposobni za normalan zivot zato sto smo jedinci???? Kao sto sam rekla, ja sam veoma rano stekla samostalnot (pricam o mom slucaju, kao sto sam vec i napomenula), zivim sama od 16. godine, sada imam svoju porodicu, prijatelje, cini mi se da uopste nisam hendikepirana zbog toga sto sam jedinica.
Covek stvarno moze svasta da procita na ovom Forumu.
Procitaj jos jednom pazljivo sta sam napisao.
Svaka cast tebi, ali to sto se desilo sa tobom nije pravilo. I ja sam rastao kao jedinac, ali znam i dosta drugih koji jesu. Tamo gde su dobijali sve sto su zeleli postajali su sebicni i samozivi.
Tacno je da se stekne veca samostalnost ako si jedino dete (bar je to kod mene slucaj).
Apsolutno pogresno. Cast izuzecima, ali u ogromnom broju slucajeva jedinci kojima je pruzano sve sto bi pozeleli su ostali samozivi, sebicni i nesposobni da bilo sta dele, i kao takvi nesposobni za normalan zivot u normalnoj zajednici.
Pored toga, tamo gde su mama i tata zapinjali za svoje dragoceno jedince vise nego sto je trebalo, to jedince nikada nije postalo samostalno, vec vecito vezano za svoje roditelje.
sebicni i nesposobni da bilo sta dele, i kao takvi nesposobni za normalan zivot u normalnoj zajednici.
Sta si ovime zeleo da kazes,da nas potpuno degradiras- da nismo sposobni za normalan zivot zato sto smo jedinci???? Kao sto sam rekla, ja sam veoma rano stekla samostalnot (pricam o mom slucaju, kao sto sam vec i napomenula), zivim sama od 16. godine, sada imam svoju porodicu, prijatelje, cini mi se da uopste nisam hendikepirana zbog toga sto sam jedinica.
Covek stvarno moze svasta da procita na ovom Forumu.
Procitaj jos jednom pazljivo sta sam napisao.
Svaka cast tebi, ali to sto se desilo sa tobom nije pravilo. I ja sam rastao kao jedinac, ali znam i dosta drugih koji jesu. Tamo gde su dobijali sve sto su zeleli postajali su sebicni i samozivi.
To moze da se desi i u slucaju dva deteta a ne samo jedinca. Znam brdo ljudi koji su bili nevidjeno razmazeni kao drugo dete (sto po pravilu obicno i biva) a znam isto tako brdo ljudi jedinaca koji su svoji i samostalni, zato ne pricaj gluposti, to sto je neko razmazen nema veze sa time da li je jedinac ili nije!
Potpuno se slazem sa prethodnikom. Ja sam jedinica i nikada nisam imala taj strah od samoce i prestravljenost da cu ostati samo kad mi roditelji umru. Uglavnom jedinci (odnosno, sva deca) stvore svoje porodice do vremena kada roditelji umru, tako da je bezrazlozan strah od samoce. Tacno je da se stekne veca samostalnost ako si jedino dete (bar je to kod mene slucaj).
tacno je i da zena koja ima dete moze dati relevantnije misljenje od one koje nema. Nije da smo pokupile svu mudrost sveta, ali imamo iskustvo koje mnogo govori. Pre nego sto sam rodila dete, govorila sam da cu imati dvoje najmanje, a mozda i troje. Sada nakon prvog deteta, cini mi se da necu ponovo radjati. ja se divim zenama koje radjaju vise dece, a recimo zive u veoma losim uslovima. Nije tesko napraviti i roditi dete, tesko je sve ono posle. Ja na primer, zelim da pruzim mom detetu sto vise mogu i zato naporno radim, porodiljsko sam imala samo tri meseca, a pitanje je da li cu ga dobiti uopste ako se odlucimo na drugo dete. Mozda sam materijalista, ali je meni ekonomski faktor bitan-ne zelim da udjem u prodavnicu, dete pokaze i uzme nesto sto zeli, a ja pokunjeno vracam u stvar na policu jer ne mogu da mu kupim. Ne mislim tu na svakojake gluposti koje dete zeli, vec na neku cokoldau ili slicnu sitnicu. Znam slucajeve poznanika koji ne mogu da priuste detetu sok iz tetrapaka.
Mislim da ljudi treba dobro da razmisle kada planiraju porodicu. Kao sto sam rekla, najlakse je praviti decu i radjati ih. POsle se pokazite, budite odgovorni roditelji koji ce moci da odgovore na svaku vaznu deciju potrebu.
Bravo, razmisljamo totalno na isti nacin...heh, jedinci sta ces :wink:
jos jedna jedinica
24.02.2004., 20:01
Ovde je receno, izmedju ostalog, da su jedinci nezadovoljni zbog tog statusa, "pod uslovom da nisu vaspitavani da su najlepsi, najbolji i dovoljni sami sebi" - a neki koji su se javili nakon toga, potvrdjuju bas tu tezu i to je lepo, nesto smo bar rascistili :wink:
To moze da se desi i u slucaju dva deteta a ne samo jedinca. Znam brdo ljudi koji su bili nevidjeno razmazeni kao drugo dete (sto po pravilu obicno i biva) a znam isto tako brdo ljudi jedinaca koji su svoji i samostalni, zato ne pricaj gluposti, to sto je neko razmazen nema veze sa time da li je jedinac ili nije!
Joj sto volim kada umesto argumentacije kazu "lupas gluposti".
To sto ti tvrdis je slicno ovome:
- Znam mnogo ljudi koji puse i ne boluju od raka pluca. Zakljucak je da pusenje ne izaziva rak pluca.
Sve zavisi od roditelja. Ali, tamo gde je vise dece paznja roditelja nije usmerena samo na jedno dete, vec je ravnomerno rasporedjena.
Kod jedinaca je sva paznja poklonjena njima. E sada, imas razlicitih roditelja koji ce na razlicit nacin i razlicit nivo paznje da poklone deci. Ako je ta paznja veca od normalne, a dete jedinac sasvim sigurno postaje razmazen i samoziv. Tamo gde ima vise dece, prevelika paznja se deli, pa ne pada fokus ni na jedno dete.
Naravno, uvek postoje izuzeci, pa se desava da se vise paznje iz nekog razloga poklanja nekom detetu, ali to je zaista retkost. Sva deca se vole jednakom ljubavlju.
To moze da se desi i u slucaju dva deteta a ne samo jedinca. Znam brdo ljudi koji su bili nevidjeno razmazeni kao drugo dete (sto po pravilu obicno i biva) a znam isto tako brdo ljudi jedinaca koji su svoji i samostalni, zato ne pricaj gluposti, to sto je neko razmazen nema veze sa time da li je jedinac ili nije!
Joj sto volim kada umesto argumentacije kazu "lupas gluposti".
To sto ti tvrdis je slicno ovome:
- Znam mnogo ljudi koji puse i ne boluju od raka pluca. Zakljucak je da pusenje ne izaziva rak pluca.
Sve zavisi od roditelja. Ali, tamo gde je vise dece paznja roditelja nije usmerena samo na jedno dete, vec je ravnomerno rasporedjena.
Kod jedinaca je sva paznja poklonjena njima. E sada, imas razlicitih roditelja koji ce na razlicit nacin i razlicit nivo paznje da poklone deci. Ako je ta paznja veca od normalne, a dete jedinac sasvim sigurno postaje razmazen i samoziv. Tamo gde ima vise dece, prevelika paznja se deli, pa ne pada fokus ni na jedno dete.
Naravno, uvek postoje izuzeci, pa se desava da se vise paznje iz nekog razloga poklanja nekom detetu, ali to je zaista retkost. Sva deca se vole jednakom ljubavlju.
Nazalost, nije bas tako. Imam mladju sestru kojoj je dozvoljavano sve sto meni nije i koja je vise mazena i pazena. Pored toga svi moji prijatelji koji imaju brace ili sestre imaju slican problem ako su oni ti koji su stariji, obavezno je mladje dete razmazeno. Pa cak i moja majka koja je mladje dete ima i dan danas vecu paznju i ljubav roditelja od njene starije sestre.Znam samo jedan jedini primer gde je vise paznje poklonjeno starijem detetu sto naravno opet ide na zivce onom mladjem te stalno dolazi do raspravki. Zato neznam sta je pametnije zaista, imati bracu i sestre ili biti jedino dete, u svakom slucaju, podela ljubavi na jednake delove bas i nije istinita.
Opstepoznata je cinjenica da je starije dete ljubomorno na ono mladje, tako da ovo bas i nije mnogo realno glediste. Odnosno, ako se jednom detetu cini da se mnogo vise paznje poklanja onom drugom, to najcesce uopste nije tako, vec je u pitanju ljubomora.
Nazalost nije bas tako, kod nekih se to bas nevidjeno vidi, ta neka razlika koju roditelji prave, pa ne bi se snimale cak i serije u kojoj ima takvih tema da to nije istina..uvek se ceni jedno dete vise od onog drugog...
Opstepoznata je cinjenica da je starije dete ljubomorno na ono mladje, tako da ovo bas i nije mnogo realno glediste. Odnosno, ako se jednom detetu cini da se mnogo vise paznje poklanja onom drugom, to najcesce uopste nije tako, vec je u pitanju ljubomora.
Bas tako. A roditelj dobro zna da svu decu jednako voli, i da svu svoju paznju usmerava ravnomerno.
A starija deca su obicno ljubomorna, pa u toj ljubomori ne vide da mladje nije nista povladjenije od njega.
Znam to po mojoj deci. Starija Ana nam uvek zamera kako Tanji poklanjamo vise paznje, pa smo primorani da Tanji uskracujemo neke stvari koje Ani u njenim godinama nismo. I to samo da se starija seka ne bi osecala zapostavljenom. Ali, ona i dalje nije zadovoljna.
Na primer. Anu sam nosio na krkace sve do prosle godine. Sada ima 10 godina, velika je i ne mogu vise da je nosim. Tanja ima 6 godina, i ako je uzmem na krkace Anu ce to strasno da naljuti kako mogu Tanju, a ne nju. Ona nece razumeti da je sada Tanja daleko vise uskracena nego ona, vec ce ukoliko udovoljim Tanji da se naljuti. Ja volim obe jednako i moja paznja je usmerena na obe, ali Ana je imala svu paznju pre nego se Tanja rodila. Nakon toga mora da je deli sa sestrom, vise nije samo ona u centru paznje i to je nesto sto ona mora da prihvati.
Ne poznajem nijednog roditelja koji bi ikada priznao 'da, zaista poklanjam vise paznje jednom detetu od drugog' tako da.... :)
mamaVesna
24.02.2004., 23:21
Ne poznajem nijednog roditelja koji bi ikada priznao 'da, zaista poklanjam vise paznje jednom detetu od drugog' tako da.... :)
Naravno da nece priznati i to ne zato sto je "kriv" pa pokusava da sakrije svoju krivicu, nego zato sto, kao sto rece rdeki, zaista voli svu svoju decu istom kolicinom ljubavi. I roditelji su ziva bica, nesavrsena, i ne mogu bas uvek da nadju formulu kako da se nijedno dete ne ostavi zapostavljenim. Svi na ovom forumu koji imaju svoju decu to znaju i verovatno sad mnogo bolje razumeju svoje roditelje. Oni koji su jos uvek samo necija deca, a ne i roditelji, oni se jos uvek tuzakaju sto je bata dobio vecu cokoladu. Ali sacekajte koju godinu, pa kad budete imali svoju decu da vidimo onda kako cete da budete pravedni uvek i u svakom trenutku.
Bez obzira, to sto je tamo neko dete ljubomorno na svog brata ili sestru, to je normalno. I to svakako nije razlog da neko "ostane" na jednom detetu.
strani placenik
25.02.2004., 12:29
Ja imam brata koji je malo mladji od mene (13 meseci). Jako smo bliski i njegova ljubav i saveti mi mnogo znace. Sada imam svoju porodicu i dvoje dece medju kojima je isto mala razlika u godinama. Zadovljstvo koje sam osecala dok sam imala samo jedno dete i gledala ga kako raste je mnogo manje od ovog koje osecam sada kada se njih dvojica igraju i vole.
Recicu ti jos i ovo, nije lako. Sticajem razlicitih okolnosti verovatno ces ti biti ta koja ce obavljati vecinu poslova oko dece. Ali to sve bi trebalo da ti predstavlja zadovoljstvo, a ne nocnu moru.
Razmisljaj malo i o tome kako vidis sebe za jedno deset godina. Sta tada? Hoces li tada biti zadovoljna samo sa jednim detetom? Neke stvari koliko god bile teske ipak brzo prodju, a zadovoljstvo i sreca koje osecas kada pogledas svoje dete ostaju za sva vremena. I zato, sto vise dece, vise srece.
Trba li sta vise da kazem osim da te u potpunosti podrzavam!