Vidi punu verziju : I da volim ga jos uvek...
Koliko je samo emocija u meni koje pokusavam da suzbijem da iz oka ne krene reka... Posle svega opet sam se vratila toj istini samo sam njega volela, samo uz njega bila sam potpuno slobodna da budem ono sto jesam i sigurna i zasticena i ususkana u njegov topli zagrljaj... I sta sam ja uradila? Otisla. Jednostavno se okrenula i nestala.
Znala sam pri nasem poslednjem susretu da se vise necemo videti, da nam je potrebno jos puno predjenih kilometara da bismo mogli da se zaustavimo i ostanemo na jednoj od stanica na putu zivota.
Nisam ga mogla sputavati... i kako god to glupo zvucalo ostavila sam ga jer sam ga mnogo volela i pustila ga da raste, da putuje, da pronadje sebe...
Srescemo se opet na nekoj usputnoj stanici ako nam bude sudjeno...
I da volim ga jos uvek...
Aaaaaaaaaaaaaaaaaaah..... nikada se nisam ovoliko raznezio citajuci reci jedne duse koja iskreno voli...
... a zatim iz "najbolje" namere sutira osobu bez koje ne moze da zamisli zivot i pri tom se uzda u njegov povratak, jer prica nije zavrsena? ALO BRE!!!!
Koliko je samo emocija u meni koje pokusavam da suzbijem da iz oka ne krene reka... Posle svega opet sam se vratila toj istini samo sam njega volela, samo uz njega bila sam potpuno slobodna da budem ono sto jesam i sigurna i zasticena i ususkana u njegov topli zagrljaj... I sta sam ja uradila? Otisla. Jednostavno se okrenula i nestala.
Znala sam pri nasem poslednjem susretu da se vise necemo videti, da nam je potrebno jos puno predjenih kilometara da bismo mogli da se zaustavimo i ostanemo na jednoj od stanica na putu zivota.
Nisam ga mogla sputavati... i kako god to glupo zvucalo ostavila sam ga jer sam ga mnogo volela i pustila ga da raste, da putuje, da pronadje sebe...
Srescemo se opet na nekoj usputnoj stanici ako nam bude sudjeno...
I da volim ga jos uvek...
Ako je ovo istina,a nema razloga da sumnjam,Ti si jedna velika dusha.To danas retko ima,ne srece se nikako.Danas,kad se zivi 300 na sat,velika je stvar imati razumevanja i strpljenje.Svaka cast.
Koliko je samo emocija u meni koje pokusavam da suzbijem da iz oka ne krene reka... Posle svega opet sam se vratila toj istini samo sam njega volela, samo uz njega bila sam potpuno slobodna da budem ono sto jesam i sigurna i zasticena i ususkana u njegov topli zagrljaj... I sta sam ja uradila? Otisla. Jednostavno se okrenula i nestala.
Znala sam pri nasem poslednjem susretu da se vise necemo videti, da nam je potrebno jos puno predjenih kilometara da bismo mogli da se zaustavimo i ostanemo na jednoj od stanica na putu zivota.
Nisam ga mogla sputavati... i kako god to glupo zvucalo ostavila sam ga jer sam ga mnogo volela i pustila ga da raste, da putuje, da pronadje sebe...
Srescemo se opet na nekoj usputnoj stanici ako nam bude sudjeno...
I da volim ga jos uvek...
I dobro si uradila. Njegova sudbina je dinamična, a od tebe traži mnogo snage i hrabrosti da ga pratiš i ispoštuješ. Pa šta misliš, ako si mu pokazivala toliko osećanja i energije, kako je moralo njemu da bude. Muškarac, nekada mora da odluči, ali i žena koja ga prati. Komplikovano je to što se tu toliko snažno ispoljavaju emocije, da ili ostajete zajedno, i ti ga pratiš, ili puca, pa svako svojim putem. To što toliko voliš, a otišla si od njega da bi mu oslobodila put, znači da i ti imaš svoj put, koji nije vezan za njega, i moraš da ideš njim. Možda ćeš i ti nekoga tako ,,povrediti,, kao što je on tebe. Razmisli i o tome.
Koliko je samo emocija u meni koje pokusavam da suzbijem da iz oka ne krene reka... Posle svega opet sam se vratila toj istini samo sam njega volela, samo uz njega bila sam potpuno slobodna da budem ono sto jesam i sigurna i zasticena i ususkana u njegov topli zagrljaj... I sta sam ja uradila? Otisla. Jednostavno se okrenula i nestala.
Znala sam pri nasem poslednjem susretu da se vise necemo videti, da nam je potrebno jos puno predjenih kilometara da bismo mogli da se zaustavimo i ostanemo na jednoj od stanica na putu zivota.
Nisam ga mogla sputavati... i kako god to glupo zvucalo ostavila sam ga jer sam ga mnogo volela i pustila ga da raste, da putuje, da pronadje sebe...
Srescemo se opet na nekoj usputnoj stanici ako nam bude sudjeno...
I da volim ga jos uvek...
sto li mi je ovo poznato? da, jednom sam i ja slicno ucinila....
na njegovo pitanje: Pa zar me vise ne volis?
rekla sam : Odlazim, eto bar te toliko volim.
Nadam se da je posle svih ovih godina shvatio zasto sam tako postupila. I, da , nadam se da zna da postoji neko ko ga jos uvek voli i celim srcem mu zeli svu srecu ovoga sveta.
Scheherezade
03.02.2004., 15:33
...Nisam ga mogla sputavati... i kako god to glupo zvucalo ostavila sam ga jer sam ga mnogo volela i pustila ga da raste, da putuje, da pronadje sebe...
Srescemo se opet na nekoj usputnoj stanici ako nam bude sudjeno...
I da volim ga jos uvek...
Prava ljubav ne sputava, već oslobadja...
MILICA SD
16.02.2004., 15:50
draga seherezada i ovog puta si u pravu :)
kao i uvek!
divim ti se na snazi koju imas i
apsolutno se slazem sa tobom u ovome sto si rekla!
prava ljubav zahteva strpljenje ,tolranciju
davanje ali i vracanje.
mnogi nisu spremni taj ritam da prate i zele samo
da uzimaju a da imaju bezgranicni osecaj slobode
koja mozda i nije prava
vec zive u nekim laznim iluzijama.
ljubim te puno;)
:P
Gledala sam 10.02.04. predstavu "Frederik" u BDP.
Gledala i smejala se, a iz oka su klizile suze... Predstava o zivotu i ljubavi... Pravoj ljubavi koja nas ponekada tera na takve korake, koje pojedinci, koji nisu bili u takvoj situaciji, ne mogu razumeti...
Tesko je i bolno odreci se nekoga koga volis, nekoga za koga zivis... Tesko je kada znas da je to odricanje, jedini nacin da dokazes svoju ljubav.
A ljubav ostaje, zauvek, veca no ikad, bez obzira sto te osobe nema kraj nas. Ljubav ostaje u srcu, u mislima, u lepim zeljama...
I da, volim ga jos uvek...
Gledala sam 10.02.04. predstavu "Frederik" u BDP.
Gledala i smejala se, a iz oka su klizile suze... Predstava o zivotu i ljubavi... Pravoj ljubavi koja nas ponekada tera na takve korake, koje pojedinci, koji nisu bili u takvoj situaciji, ne mogu razumeti...
Tesko je i bolno odreci se nekoga koga volis, nekoga za koga zivis... Tesko je kada znas da je to odricanje, jedini nacin da dokazes svoju ljubav.
A ljubav ostaje, zauvek, veca no ikad, bez obzira sto te osobe nema kraj nas. Ljubav ostaje u srcu, u mislima, u lepim zeljama...
I da, volim ga jos uvek...
Da, i zauvek...
Krcko Orashchic
28.02.2004., 23:29
Srescemo se opet na nekoj usputnoj stanici ako nam bude sudjeno...
I da volim ga jos uvek...[/quote]
Eeeeeee i sta sad...... sad ces da patis i bices sama dok te neprodje a kad prodje bices naviknuta na samocu pa ces sama i da ostanes :(
Potez plemenit ali samoubilacki rekao bih... :(
Krcko Orashchic
28.02.2004., 23:33
pa muskarci i zene definitivno nsu napravljeni od iste zemlje ako mi je nesto ovde jasno ...
e niste vi normalne majke mi ... i meni se to desilo ostavila me jel me suvise volela ... :evil: :evil: ma koga vi lazete sebe ili nas :twisted: :twisted:
pa muskarci i zene definitivno nsu napravljeni od iste zemlje ako mi je nesto ovde jasno ...
e niste vi normalne majke mi ... i meni se to desilo ostavila me jel me suvise volela ... :evil: :evil: ma koga vi lazete sebe ili nas :twisted: :twisted:
Nisi pazljivo citao sta pise. Nije bilo pravo vreme za nas. Mnogo toga je jos bilo potrebno proci da bi se mogli vezati zauvek. Bilo je prerano...
Mala Mo
04.03.2004., 01:07
Koliko je samo emocija u meni koje pokusavam da suzbijem da iz oka ne krene reka... Posle svega opet sam se vratila toj istini samo sam njega volela, samo uz njega bila sam potpuno slobodna da budem ono sto jesam i sigurna i zasticena i ususkana u njegov topli zagrljaj... I sta sam ja uradila? Otisla. Jednostavno se okrenula i nestala.
Znala sam pri nasem poslednjem susretu da se vise necemo videti, da nam je potrebno jos puno predjenih kilometara da bismo mogli da se zaustavimo i ostanemo na jednoj od stanica na putu zivota.
Nisam ga mogla sputavati... i kako god to glupo zvucalo ostavila sam ga jer sam ga mnogo volela i pustila ga da raste, da putuje, da pronadje sebe...
Srescemo se opet na nekoj usputnoj stanici ako nam bude sudjeno...
I da volim ga jos uvek...
Eh draga moja...
Kad sam procitala tvoj topik, nesto me ganulo...zacnulo... Znas, to je jedan momak meni uradio isto sto si i ti ovom momku... Da li znas kako mu je bilo u tom trenutku, a i u vremenu poslije?... Ja i dalje ne mogu preboljeti, i dalje sam imuna na svakog oko mene, razocarenje... Isto je rekao da me voli, da ce njegovo srce uvijek kucati samo za mene, aali...ALI... POmozi mi da razumijem...! :cry: Za mene, za moje shvatanje ljubavi, ako ide sve ok, ako je sve divno, prelijepo, kad nema svadji i sl, nego cista ljubav, sta to moze nagnati osobu da odjednom ode, bez "najave"? A da pritom ti tome nisi kriva, nego upravo on... (u tvom slucaju je obrnuta situacija).
Kako sjutra da budem mirna kad sretnem nekog, i recimo, zaljubim se opet onako ludo, (ako je to moguce vise), a sve strepim kad ce mu pasti na pamet da me odjednom ostavi, bez IKAKVOG razloga?!...ne znam, nisam pametna...
Vidim da i ti patis...da li je tebi lakse da krenes dalje? Izvini ako sam te necim uvrijedila... Ma, ima nekih stvari koje covjek nikad nece znati zasto se desavaju...
Eh draga moja...
Kad sam procitala tvoj topik, nesto me ganulo...zacnulo... Znas, to je jedan momak meni uradio isto sto si i ti ovom momku... Da li znas kako mu je bilo u tom trenutku, a i u vremenu poslije?... Ja i dalje ne mogu preboljeti, i dalje sam imuna na svakog oko mene, razocarenje... Isto je rekao da me voli, da ce njegovo srce uvijek kucati samo za mene, aali...ALI... POmozi mi da razumijem...! :cry: Za mene, za moje shvatanje ljubavi, ako ide sve ok, ako je sve divno, prelijepo, kad nema svadji i sl, nego cista ljubav, sta to moze nagnati osobu da odjednom ode, bez "najave"? A da pritom ti tome nisi kriva, nego upravo on... (u tvom slucaju je obrnuta situacija).
Kako sjutra da budem mirna kad sretnem nekog, i recimo, zaljubim se opet onako ludo, (ako je to moguce vise), a sve strepim kad ce mu pasti na pamet da me odjednom ostavi, bez IKAKVOG razloga?!...ne znam, nisam pametna...
Vidim da i ti patis...da li je tebi lakse da krenes dalje? Izvini ako sam te necim uvrijedila... Ma, ima nekih stvari koje covjek nikad nece znati zasto se desavaju...[/quote]
Nisi me uvredila, nema razloga.
Komplikovano je to. Bili smo premladi. Mnogo toga je jos bilo potrebno da prezivimo,da se izivimo. Jednostavno osecala sam da moram da ga pustim da prozivi jos dosta toga da bi mogao mirno da zivi posle, a i samoj mi je to verovatno bilo potrebno. Ako nam je suđeno srescemo se opet. To bi samo bio dokaz da je to ono pravo, ona ljubav koja se dogodi jednom u zivotu.
Nije meni nista lakse nego njemu, jer kada ostavljas nekog koga puno, puno volis jer znas da je tako bolje po oboje ubijas veliki deo sebe i tu jednostavno ostane praznina. I veruj mi ne verujem da ce je vise ikad iko popuniti...
Steffan
04.03.2004., 13:52
OK, mozda si ispala fer prema njemu, ali mislim da neces biti (ili vec nisi) fer prema buducim partnerima, jer ce oni po svemu sudeci biti samo puke zamene... ali najvise mislim da nisi ispala fer prema sebi, ako tako nesto uopste moze da se kaze... i sta ako neko pozeli da bude vise od zemene, da ga volis isto onoliko koliko i on tebe voli, hoces li onda i njega da ostavis? Mislim ne vidim kuda sve ovo vodi... ocigledno ces morati da preseces, ili ces da krenes po njega ili ces da ga precrtas, po meni ovo sto sada radis je najgora varijanta...
Mala Mo
04.03.2004., 22:30
Shvatam te, svakako, donekle. Nezrelost je dosta vazna komponenta, no valjda sam je ja davno davno prevazisla, tj. ni samam se ne sjecam da sam je dozivjela onako kako to obicno ljudi dozivljavaju..mozda nedje u 7.razredu osnovne...
POkusavam da shvatim do kraja, ali mi ne uspijeva... Ja ne mogu ljubav onu pravu tek tako pustiti, da ode... ma kakva sudbina, poslije vise nista nece biti isto, sve i da se krene opet... Ti nisi ista, on nije isti... Mozda te je i prezreo, sto bi bilo sasvim prirodno (iako te u dubini duse mozda jos voli, ali to su samo tragovi necega sto je bilo)...
Ili sam ja sebicna?
Mada, sebe smatram velikim borcem za nesto do cega mi je nenormalno stalo, i nista ne prepustam slucaju ili eventualno sudbini... Nekad je samo kreiramo. Bog nam da mogucnost, a mi raspolazemo s njom- ili je prihvatimo ili ne. Nema druge.
KAd je rekao da me voli, uprkos tome sto me ostavlja... znas li kako se dusa kidala?! Kakvo bunilo, ludilo!!! I zar nije to licemjerno? "Volim te , a odlazim..." ne ne ja to ne mogu da razumijem... zao mi je, ali ne mogu... Jer, i meni je ostala praznina duboka, i sto se time postiglo...?
A bio mi je sve...
OK, mozda si ispala fer prema njemu, ali mislim da neces biti (ili vec nisi) fer prema buducim partnerima, jer ce oni po svemu sudeci biti samo puke zamene... ali najvise mislim da nisi ispala fer prema sebi, ako tako nesto uopste moze da se kaze... i sta ako neko pozeli da bude vise od zemene, da ga volis isto onoliko koliko i on tebe voli, hoces li onda i njega da ostavis? Mislim ne vidim kuda sve ovo vodi... ocigledno ces morati da preseces, ili ces da krenes po njega ili ces da ga precrtas, po meni ovo sto sada radis je najgora varijanta...
Niko nije zamena, niti ce biti.
Svi smo mi razliciti i nikada prema dve osobe ne mozes da osetis istu emociju, na isti nacin. Ja verujem u to da ce se pojaviti neko koga cu voleti, mozda i vise od njega, mada je nemoguce porediti da li nekoga volis vise ili manje, samo je drugacije.
Steffan
05.03.2004., 10:44
OK, sve to sto kazes ima smisla, ali kao i Mala Mo ja ipak ne mogu da razumem kako si mogla pravu ljubav pustiti tek tako da ode, i kako je on mogao da ode?!? Ja bih se borio, probao da nadjem resenje... najgore je kada se covek preda i prepusti se slucaju, pa kako bilo... mozda ce doci sledeci, a sta ako ne dodje, hoces li onda moci sebi oprostiti? Zvuci glupo i otrcano ali neces biti vecno mlada... Jedno je sigurno, ti to poglavlje nisi zatvorila i mozda ce te uvek proganjati... to "mozda" da sam na tvom mestu bi me izludjivalo i sigurno bih presekao u jednom trenutku, ili bih otisao po nju ili bih je omrznuo zbog toga sto je otisla i zaboravio... mozda zvuci surovo i neiskreno ali to je jedini nacin da krenes dalje... jednostavno moras zatvoriti to poglavlje, na jedan ili drugi nacin...
Mala Mo
05.03.2004., 15:54
Slazem se, Steffane, s tobom. Ni ja ne bih podnijela to mucenje, jer te to tisti i poslije toliko vremena. Jeidni nacin da saznas kako je on sve to podnio, da li ti je oprostio, sto misli o tebi i sl. jeste da razgovaras s njim, ako si u mogucnosti. A ja ti grantujem da te nece odbiti ako ga zamolis da popricate. Nije lako, ali teze ti je da to nosis u sebi. Mozda ti poslije toga bude bolje, kao sto Steffan rece, zatvoris to poglavlje zauvijek.
Svi se mi nadamo da ce doci neko koga cemo jos vise voljeti. Nekome to i uspije, nekome ne. Ja bih iskreno voljela da je tako. Ali, kod mene "slucaj" ne postoji, niti ono tipa "ovo je djavoljevo maslo". Glupost.
Znam da nikad neces moci da ga zaboravis, do kraja, to je i normalno, kao sto niko ne zaboravlja svoju ljubav nekadasnju. Ali, moras da zivis s time, i ides dalje, sama si izabrala put.
Znam da njemu zelis sve najbolje. A sada pozeli i sebi.