nikola011sas
24.11.2006., 23:39
Cao drustvo! Evo mene opet...
Danas sam imao bas naporan dan. Dosao kuci, malo odspavao, citao knjigu...i ne znam zasto i kako, al' misli su mi odlutale na neke skroz trivijalne a opet u isto vreme simpaticne stvari - na blamove. Pa rekoh, mozda ce biti zabavno ako svako isprica svoj blam...iskreno.
Evo ja cu ispricati jedan od svojih (a bilo ih je milion... i ko zna koliko ce ih tek biti):
'srednja skola (druga godina), zima. Budim se ujutru, mislim da je bilo negde oko 06h, umivam se hladnom vodom kako bih se rasanio, ali uzalud. Oblacim se i spremam sebi dorucak - kobasicu, i to ljutu! Bio sam gladan k'o deset vukova i tri medveda...tako da mi ono veliko parce kobasice koje sam u tom trenutku imao u frizideru, nije bilo dovoljno.
Elem, izlazim iz kuce, krecem prema stanici. Ulazim u autobus (i to onaj dupli - harmonika autobus), a on krcat kao i svako jutro do tad.
Ulazim na poslednja vrata, onako 'mamuran', jos ne rasanjen.
iako je bio pun ljudi, sto onih sto su isli na posao, sto onih koji su isli u skole ili na druge obaveze, u njemu je vladala tisina. Vecina, kao i ja, je bila jos pospana i duboko zamisljena u svoje probleme...jedino sto se culo u tim trenucima su bili zvuci otvaranja i zatvaranja vrata...
A onda...u jednom trenutku...nekako nekontrolisano (jer sam bio skroz zamisljen i pospan), tako jako sam PODRIGNUO da me je cak i vozac cuo!!! Svi u mene gledaju, a ja od blama ne znam sta da radim. Samo sam prizeljkivao sledecu stanicu kako bih izasao, iako sam trebao jos dosta da putujem...
He he...eto toliko za sada :)
Danas sam imao bas naporan dan. Dosao kuci, malo odspavao, citao knjigu...i ne znam zasto i kako, al' misli su mi odlutale na neke skroz trivijalne a opet u isto vreme simpaticne stvari - na blamove. Pa rekoh, mozda ce biti zabavno ako svako isprica svoj blam...iskreno.
Evo ja cu ispricati jedan od svojih (a bilo ih je milion... i ko zna koliko ce ih tek biti):
'srednja skola (druga godina), zima. Budim se ujutru, mislim da je bilo negde oko 06h, umivam se hladnom vodom kako bih se rasanio, ali uzalud. Oblacim se i spremam sebi dorucak - kobasicu, i to ljutu! Bio sam gladan k'o deset vukova i tri medveda...tako da mi ono veliko parce kobasice koje sam u tom trenutku imao u frizideru, nije bilo dovoljno.
Elem, izlazim iz kuce, krecem prema stanici. Ulazim u autobus (i to onaj dupli - harmonika autobus), a on krcat kao i svako jutro do tad.
Ulazim na poslednja vrata, onako 'mamuran', jos ne rasanjen.
iako je bio pun ljudi, sto onih sto su isli na posao, sto onih koji su isli u skole ili na druge obaveze, u njemu je vladala tisina. Vecina, kao i ja, je bila jos pospana i duboko zamisljena u svoje probleme...jedino sto se culo u tim trenucima su bili zvuci otvaranja i zatvaranja vrata...
A onda...u jednom trenutku...nekako nekontrolisano (jer sam bio skroz zamisljen i pospan), tako jako sam PODRIGNUO da me je cak i vozac cuo!!! Svi u mene gledaju, a ja od blama ne znam sta da radim. Samo sam prizeljkivao sledecu stanicu kako bih izasao, iako sam trebao jos dosta da putujem...
He he...eto toliko za sada :)