Vidi punu verziju : Poverenje...?
Gazdarica
13.06.2003., 11:52
Pisi propalo...
Blue Bell
14.06.2003., 13:02
Pa, prvo bih utvrdila zasto ga nema. Da li ga nikada nije ni bilo, ili je nestalo, i ako jeste, zbog cega se to dogodilo.
Inace, ne bih mogla ziveti bez poverenja u svoje bliznje. Naravno, ukoliko je moguce, pokusala bih da povratim izgubljeno, ukoliko se nesto da popraviti.
Ako je nemoguce, bolje je prekinuti celu pricu, jer je zivot u nepoverenju zaista bezveze.
vlamarcan
13.07.2003., 14:04
Sta kad ga nema?
ili cutite i trpite to stalno nerviranje i neizvesnost i tako zagorcajte sebi zivot,ili jednostavno popricajte na tu temu i utvrdite da li ima svrhe nastavljati zajednicki zivot ili ne. :(
[quote="Kastor"]Sta kad ga nema?[/quote
uvek postoji razlog sto ga mena......
nebitno da li se nama do svidja ili ne...
Samo je vazno otvoreno razgoverati o tome i dati do znanja sta nama smeta....
Mada nema veze bez poverenja
kacatina
16.07.2003., 02:38
Ako je nekada,sada vec izgubljeno poverenje nestalo,nestalo je sa dobro sebi poznatim razlogom ali ipak, kao prvo treba poci svestno od samog pocetka prelistavanja price i uvideti gde je greska .Ako nije covek siguran bolje je da sve to prepusti vremenu,ali ako je siguran da vise nema poverenja u partnera ,najbolje resenje je da se veza prekine u trenu .
Vanamond
28.07.2003., 22:33
Poverenje se stice (citaj zaslizuje), kako kod odraslih tako i kod dece. Svakako da treba drzati na oku sta to deca rade. Ali dete nece ostati zauvek DETE i potrebno je da samostalno donosi neke odluke. Ako vam se obrate za savet mozete ih podrzati ili reci svoje misljenje bez obzira sto je u suprotnosti sa njegovim namerama. Zatim ce ono odluciti sta ce dalje. Netreba razbijati glavu cim shvatite da njegovi potezi nisu za njegovo dobro. Ako niste od pocetka bili agresivni i silom pokusali da nametnete svoju volju (vas smiren ali odlucan glas je najbolje oruzije)mozete svojim argumentima naterati suprotnu stranu da RAZMISLI o svojim buducim ili proslim aktivnostima.
Sta kad ga nema?
Pa onda nema niceg
zavisi izmedju koga... ima situacija kad je nedostatak poverenja vishe bitan, i kad je manje bitan. sve zavisi od toga koju ulogu ta osoba ima u tvom zivotu...
poverenje - tesko se zadobija, a lako gubi.
Sta kad ga nema?
Pa onda nema niceg
Bas tako. Jednom razoreno poverenje = kraj.
Delfinov san
31.10.2003., 17:08
Otvorenost je nesto iza cega najcesce sljedi povjerenje...Tesko ga je zadobiti, jednom izigrano..pitanje je kako nazad...ostaje nam vjecna sumnja, vjecno pitanje...cesto nasa ocekivanja ili odnos prema osobi izazove poljuljanost povjerenja. Najcesce krivimo drugu stranu ...zapitamo li se ikada nisam li sam doveo do toga...Zasto netko kome smo vjerovali, tko nam je bio vjeran, odan odjednom vise to nije...Zar nije cesto rezlog neki strah...strah od nas samih..nesto sto izazove potrebu da nam se presuti, zataji...ili je razlog nesto iz proslosti..lose iskustvo i bojazan od reakcije...Direktno pitanje ZASTO..moze mnogo toga pojasniti ako ne i rijesiti...a mucenje zasto se to desilo, zasto smo dovedeni u situaciju da izgubimo povjerenje u tu osobu samo boli i zivot cini paklenim. Razgovor nece povratit povjerenje...mozda ce nam pojasniti situaciju..mozda ce nam olaksati da shvatimo...dati priliku za pocetak...tesko je, tesko ce biti...ali obje strane trebaju mnogo uciniti da se opet uspostavi ravnoteza...moza su dani u pitanju, mozda mjeseci ponekad i godine...pitanje je samo koliko nam je stalo...pitanje je znamo li oprostiti i dali to uopce zelimo.
Otvorenost je nesto iza cega najcesce sljedi povjerenje...Tesko ga je zadobiti, jednom izigrano..pitanje je kako nazad...ostaje nam vjecna sumnja, vjecno pitanje...cesto nasa ocekivanja ili odnos prema osobi izazove poljuljanost povjerenja. Najcesce krivimo drugu stranu ...zapitamo li se ikada nisam li sam doveo do toga...Zasto netko kome smo vjerovali, tko nam je bio vjeran, odan odjednom vise to nije...Zar nije cesto rezlog neki strah...strah od nas samih..nesto sto izazove potrebu da nam se presuti, zataji...ili je razlog nesto iz proslosti..lose iskustvo i bojazan od reakcije...Direktno pitanje ZASTO..moze mnogo toga pojasniti ako ne i rijesiti...a mucenje zasto se to desilo, zasto smo dovedeni u situaciju da izgubimo povjerenje u tu osobu samo boli i zivot cini paklenim. Razgovor nece povratit povjerenje...mozda ce nam pojasniti situaciju..mozda ce nam olaksati da shvatimo...dati priliku za pocetak...tesko je, tesko ce biti...ali obje strane trebaju mnogo uciniti da se opet uspostavi ravnoteza...moza su dani u pitanju, mozda mjeseci ponekad i godine...pitanje je samo koliko nam je stalo...pitanje je znamo li oprostiti i dali to uopce zelimo.
Divno receno!
Pozdrav.
Komshinica
20.11.2003., 00:15
Sta kad ga nema?Da li ga je bilo, pa je izgubljeno ili ga nije ni bilo? That is the question. :wink:
Milena_9
20.11.2003., 00:35
Mozes verovati u neciju snagu, mudrost, moc o kada toga nestane, razocaraces se . Mozda najvise u sebe, zbog lose procene.
Mozes verovati u neciju lojalnost, odanost, privrzenost, pa kada te taj neko izda, osetiti tugu, ljutnju, bol. U romanu "Bezdno" S. Velmar roman se tako i zavrsava. Kralj M. Obrenovic govori : " ...a kada nestane poverenje, nestalo je sve... Ostalo je samo bezdno...".
Mozes verovati u sebe i svoje stavove, moralnu cvrstinu, dobar ukus i sl. Pa kad sam sebe izneveris, e onda... nastaje griza savesti, kajanje i nesanice.
Mozes, sve mozes , sem da se odneljudis, tu vise povratka nema.
Pozdrav za Kastora.
Sta kad ga nema?Da li ga je bilo, pa je izgubljeno ili ga nije ni bilo? That is the question. :wink:
Pozdrav Komshinice!
Recimo da ga nije ni bilo!
Samo se to kasno ukapira.
Mozes verovati u neciju snagu, mudrost, moc o kada toga nestane, razocaraces se . Mozda najvise u sebe, zbog lose procene.
Mozes verovati u neciju lojalnost, odanost, privrzenost, pa kada te taj neko izda, osetiti tugu, ljutnju, bol. U romanu "Bezdno" S. Velmar roman se tako i zavrsava. Kralj M. Obrenovic govori : " ...a kada nestane poverenje, nestalo je sve... Ostalo je samo bezdno...".
Mozes verovati u sebe i svoje stavove, moralnu cvrstinu, dobar ukus i sl. Pa kad sam sebe izneveris, e onda... nastaje griza savesti, kajanje i nesanice.
Mozes, sve mozes , sem da se odneljudis, tu vise povratka nema.
Pozdrav za Kastora.
Pozdrav tebi Milena_9!
Lepo receno! :wink:
Komshinica
21.11.2003., 23:32
Tužno je kada ga nema,
tužno kada ga izgubimo,
možda najtužnije kada shvatimo da ga nije bilo,
a verovali smo.
A možda ga je i bilo?
A možda...
Ponekad nema pravog odgovora,
nema onog koji bi nam legao na dušu
da zaleči ranu.
Ali, valjda i tada ima nekoga da kaže:
"Ne sekiraj se, proći će."
O tome se mnogo govori na onom drugom forumu. :wink:
Pozdravljam te.
:lol:
emy_331
06.12.2003., 02:21
Hm....zaista to je vrlo nezgodna situacija,ali ja uvek u takvim slucajevima nastojim da ga povratim!
**TASKA**
10.01.2008., 11:21
Poverenje se stice,neguje.Ono je sustina ljubavi,porodice,Kad se izgubi sve se raspada.
Mirođija
10.06.2008., 09:35
Kada nema poverenja.......onda je tačka.....nema više....
Pazi, poverenje je veoma rastegljiv pojam...ono sto ti ocekujes od osobe da bi imao u nju poverenje ne mora da se poklapa sa onim sta ona podrazumeva da treba da ucini da bi stekla tvoje poverenje ili obrnuto da bi ga izgubila...mozda ta osoba za koju kazes da u nju vise nemas poverenje ili nisi ga nikad ni imao uopste nije ni svesna da su neki njeni potezi doveli do toga...ljudi su veoma razliciti..poverenje je veoma subjektivna stvar...razgovarajte, mozda vam bude jasnija situacija...
Pazi, poverenje je veoma rastegljiv pojam...ono sto ti ocekujes od osobe da bi imao u nju poverenje ne mora da se poklapa sa onim sta ona podrazumeva da treba da ucini da bi stekla tvoje poverenje ili obrnuto da bi ga izgubila...mozda ta osoba za koju kazes da u nju vise nemas poverenje ili nisi ga nikad ni imao uopste nije ni svesna da su neki njeni potezi doveli do toga...ljudi su veoma razliciti..poverenje je veoma subjektivna stvar...razgovarajte, mozda vam bude jasnija situacija...
U svakom slučaju, da li je ovako ili onako, ako je poverenje nestalo (opravdano ili neopravdano), od takve veze teško da može biti nešto kako treba.
Mnogo je teško osobi koja pokušava da povrati izgubljeno poverenje. Još ako je to poverenje nestalo zbog tuđih intriga ili zbog nerealnih očekivanja ili nedostatka tolerancije... Osim što te boli neopravdano izgubljeno poverenje, trudiš se svim silama da ga povratiš, a zapravo sve je to Sizifov posao.
enna...a je l možeš to malo jednostavnije..u dve rečenice.....misim, ša je soobjektivna stvar...recimo prevera?
enna...a je l možeš to malo jednostavnije..u dve rečenice.....misim, ša je soobjektivna stvar...recimo prevera?
Nisam mislila na konkretne stvari kao sto je prevara, vec sam samo htela da dodam malo toleranicije, fleksibilnosti....ljudi su cesto previse zatvoreni u svom nacinu razmisljanja i ne pruzaju drugu sansu...da li si ikad pokusao da se postvis u neciju tudju poziciju i pokusas da razmisljas kao on, bez subjektivnosti...
enna, baš široko.........i to sam baš sam hteo to da čoojem.....misim, ne mogu da kažem da mogu da spalim sve mostove za nekim ......... za koga sam držao da me neće izneveriti....nikad i ni pod kakvim okolnostima......ali ne mogu da kažem ni da lako mogu da ponovo boodem isti sa tom osobom....ja više nisam isti...postajem nepoverljiv......eo, učim se da to uradim..da boodem tolerantniji......ali mi ostaje još nejasno da li sam time bolji ili pravim kompromise koji nemaju nikakvog smisla..........
E pa moonja, ja mislim da je zivot jedan veliki kompromis, gde go se okrenes ili si ti morao da popustis ili druga strana, idelno je kada je obostrano...sada ce me mozda mnogi pljucnuti, ali ja mislim da kada sve ogolis (romantiku, zaljubljivanje i zaludjivanje) na kraju i ljubav kompromis...e sad ono sto si ti, sto te cini osobom onakvom kakva jesi jeste upravo to za sta si spreman a za sta ne da pravis kompromise...a da li si bolji ili losiji na kraju...
e sad ono sto si ti, sto te cini osobom onakvom kakva jesi jeste upravo to za sta si spreman a za sta ne da pravis kompromise
ne znam...nikad nisam razmišljao na ovakav način...nego, obrnooto...principejno odbijam da odstopim od nečeg što smatram vrednim........i kad mi pogaziš to....povređooješ me i omalovažavaš.....to uopšte važi za sve ljoode....ne samo ljoobavne odnose koji su uži i sasvim soobjektivni.....al čim se ja vako pitam....mogooće je i da grešim............znaš..onda drooga strana bi trebalo da te ceni i poštooje.....i da ne ponavlja greške......al ti više u to ne možeš da boodeš sasvim sigooran....i nešto se gadno tu poremetilo...al kao...troodim se..troodim...za mene je to velika moodrost...al tebi svaka čast ako tako živiš......iskreno ti se divim...
ne znam...nikad nisam razmišljao na ovakav način...nego, obrnooto...principejno odbijam da odstopim od nečeg što smatram vrednim........i kad mi pogaziš to....povređooješ me i omalovažavaš.....to uopšte važi za sve ljoode....ne samo ljoobavne odnose koji su uži i sasvim soobjektivni.....al čim se ja vako pitam....mogooće je i da grešim............znaš..onda drooga strana bi trebalo da te ceni i poštooje.....i da ne ponavlja greške......al ti više u to ne možeš da boodeš sasvim sigooran....i nešto se gadno tu poremetilo...al kao...troodim se..troodim...za mene je to velika moodrost...al tebi svaka čast ako tako živiš......iskreno ti se divim...
Onda se zamislis, da li ti ponavljas neke greske(mozda za tebe to nisu greske, al za tu drugu osobu jesu)...Ja na primer stalno ponavljam neke svoje greske koje mm jako nerviraju...a bogami i on ponavlja stvari koje mene nerviraju...pa sad tolerancija ili razlaz...al treba biti svestan i svojih gresaka, ne misliti da je uvek neko drugi kriv...
**TASKA**
10.06.2008., 14:42
Jednom vazi gledam kroz prste,oprost i sl....drugi put ne.....jedino su moja djeca ta kojima mogu milijardu puta progledati....
Jednom vazi gledam kroz prste,oprost i sl....drugi put ne.....jedino su moja djeca ta kojima mogu milijardu puta progledati....
Za sve postupke podjednako:think:? Ja uvek prvo pokusam da se stavim na mesto te osobe koja je to uradila i da pokusam da shvatim zasto, pa kad ocenim da to "zasto" za mene stvarno neprihvatljivo onda treba razmisljati o gubitku poverenja...mada treba da naglasim da je kod mene proces takav da tesko nekom poklonim poverenje, al onda valjda verujem u svoju procenu(ili sam previse sujetna) pa taj neko zaista tesko i gubi to pverenje...zaista se trudim da razumem ljude...
ne znam...nikad nisam razmišljao na ovakav način...nego, obrnooto...principejno odbijam da odstopim od nečeg što smatram vrednim........i kad mi pogaziš to....povređooješ me i omalovažavaš.....to uopšte važi za sve ljoode....ne samo ljoobavne odnose koji su uži i sasvim soobjektivni.....al čim se ja vako pitam....mogooće je i da grešim............znaš..onda drooga strana bi trebalo da te ceni i poštooje.....i da ne ponavlja greške......al ti više u to ne možeš da boodeš sasvim sigooran....i nešto se gadno tu poremetilo...al kao...troodim se..troodim...za mene je to velika moodrost...al tebi svaka čast ako tako živiš......iskreno ti se divim...
Ovo je za mene misterija.
Kako biti tolerantan, kada onda ti nisi zadovoljan?
Kazu mi da svet gledam crno/belo, da sam iskljuciva.:cry: