Ozro
31.05.2006., 16:06
Ferid MUHIĆ: "Usnio slon Indiju!"
http://img372.imageshack.us/img372/1914/feridmuhicres10ni.jpg
Što je lijepo, to je i istinito. Zato u lijepim pričama uvijek ima toliko istine.
Jednoga dana, došli neki ljudi u Indiju da kupe slona. Izaberu oni jednog mladog i zdravog slona, tek što je bio napunio 12 godina. Kupe ga i odvedu u svoju zemlju daleko od Indije. Slona odmah upregnu u najteže poslove. Jak i izdržljiv, mladi slon je radio i najteže poslove. Ništa ga nije moglo slomiti. Prolazile su godine i on se razvio u najvećeg i najjačeg slona. Ništa nije bilo teško za njega, osim što je vremenom sasvim zaboravio na svoju domovinu Indiju! Potpuno se privikao da služi, i sav život mu se pretvorio u rad i zaborav.
Slonovi žive dugo. Kad je prošlo 88 godina, i slon navršio stotu, iste noći u san mu dođe Indija! Jasno je vidio svoj rodni kraj, shvatio ko je, odakle je, gdje je njegovo istinsko mjesto! Prenut iz sna, pokida moćni slon lance, i krenu put Indije, svojoj zemlji, svojim prijateljima, svojoj istini i svojoj ljepoti! Niko se nije usudio da ga zaustavi, jer pred snagom probuđenog koji zna svoj put, padaju sve prepreke i sklanjaju se svi protivnici.
Od tada se za svakog čovjeka koji odjednom, kao u snu, shvati zablude dotadašnjeg života i spozna istinu o sebi, pa prekine sa prethodnim lažnim životom, i počne novi pravi život, kaže: "Usnio slon Indiju!"
U svakom od nas boravi po jedan slon koji je zaboravio svoju Indiju! Godinama i decenijama radimo stvari koji nam ništa ne znače, živimo životom koji više ne prepoznajemo kao svoj, u kom i sebe ne znamo. I u svakom narodu živi takav isti slon; tako čitavi narodi postaju slonovi svladani amnezijom, slonovi ophrvani zaboravom koji decenijama i vijekovima rade za drugog, ne sjećajući se ni sebe, ni svoje prave domovine.
Samo najboljima od ljudi i naroda ipak jednom u san dođe istina, jasno se sjete svoje Indije, i onda ih više ništa i niko ne može zaustaviti u odluci da izaberu svoju sudbinu i otpočnu živjeti svoj sopstveni život!
Srećni su oni koji su usnuli svoju Indiju! Ova priča je stara najmanje hiljadu godina, a brojne pjesme i učene rasprave navode je još od XI vijeka. U najstarijoj verziji priče, slon sanja svoju Indiju zaista poslije 88 godina tačno na dan kada je napunio stoljeće! Crna Gora je, baš kao u priči, usnila svoju Indiju tačno poslije 88 godina, upravo ove lijepe majske zore, sjetila se svoje istine i svoje ljepote, prenula se iz zaborava, i krenula svom zavičaju! I kao slon u onoj priči, naći će Crna Gora svoju Indiju, jer pred snagom probuđenog padaju sve prepreke i uklanjaju se svi protivnici!
Srećan ti san, Crna Goro!
http://img372.imageshack.us/img372/1914/feridmuhicres10ni.jpg
Što je lijepo, to je i istinito. Zato u lijepim pričama uvijek ima toliko istine.
Jednoga dana, došli neki ljudi u Indiju da kupe slona. Izaberu oni jednog mladog i zdravog slona, tek što je bio napunio 12 godina. Kupe ga i odvedu u svoju zemlju daleko od Indije. Slona odmah upregnu u najteže poslove. Jak i izdržljiv, mladi slon je radio i najteže poslove. Ništa ga nije moglo slomiti. Prolazile su godine i on se razvio u najvećeg i najjačeg slona. Ništa nije bilo teško za njega, osim što je vremenom sasvim zaboravio na svoju domovinu Indiju! Potpuno se privikao da služi, i sav život mu se pretvorio u rad i zaborav.
Slonovi žive dugo. Kad je prošlo 88 godina, i slon navršio stotu, iste noći u san mu dođe Indija! Jasno je vidio svoj rodni kraj, shvatio ko je, odakle je, gdje je njegovo istinsko mjesto! Prenut iz sna, pokida moćni slon lance, i krenu put Indije, svojoj zemlji, svojim prijateljima, svojoj istini i svojoj ljepoti! Niko se nije usudio da ga zaustavi, jer pred snagom probuđenog koji zna svoj put, padaju sve prepreke i sklanjaju se svi protivnici.
Od tada se za svakog čovjeka koji odjednom, kao u snu, shvati zablude dotadašnjeg života i spozna istinu o sebi, pa prekine sa prethodnim lažnim životom, i počne novi pravi život, kaže: "Usnio slon Indiju!"
U svakom od nas boravi po jedan slon koji je zaboravio svoju Indiju! Godinama i decenijama radimo stvari koji nam ništa ne znače, živimo životom koji više ne prepoznajemo kao svoj, u kom i sebe ne znamo. I u svakom narodu živi takav isti slon; tako čitavi narodi postaju slonovi svladani amnezijom, slonovi ophrvani zaboravom koji decenijama i vijekovima rade za drugog, ne sjećajući se ni sebe, ni svoje prave domovine.
Samo najboljima od ljudi i naroda ipak jednom u san dođe istina, jasno se sjete svoje Indije, i onda ih više ništa i niko ne može zaustaviti u odluci da izaberu svoju sudbinu i otpočnu živjeti svoj sopstveni život!
Srećni su oni koji su usnuli svoju Indiju! Ova priča je stara najmanje hiljadu godina, a brojne pjesme i učene rasprave navode je još od XI vijeka. U najstarijoj verziji priče, slon sanja svoju Indiju zaista poslije 88 godina tačno na dan kada je napunio stoljeće! Crna Gora je, baš kao u priči, usnila svoju Indiju tačno poslije 88 godina, upravo ove lijepe majske zore, sjetila se svoje istine i svoje ljepote, prenula se iz zaborava, i krenula svom zavičaju! I kao slon u onoj priči, naći će Crna Gora svoju Indiju, jer pred snagom probuđenog padaju sve prepreke i uklanjaju se svi protivnici!
Srećan ti san, Crna Goro!